Orijentacijski sport, skijanje, dugoprugaško trčanje, pustolovne utrke, treninzi, putovanja
08 svibnja 2010
Rodio se Petar
Jučer se rodio Petar Antunović. Petar ima 51cm i 3870g i zdrav je kao dren. Čestitke mami i tati od svih članova kluba.
07 svibnja 2010
Ačkov kup
Nakon faze prijava uvijek slijedi i jedna manja faza otkazivanja nastupa pa smo tako zaprimili par obavijesti o nedolasku na trku. No to je sve uobičajeni tok jedne organizacije. Napravili smo startne liste i ispravili greške koje napravi računalo prilikom generiranja jer on ne prepoznaje favorite i one koji baš i nebi trebali startati jedan za drugim. Kako bi poštovali startne procedure i puštali start tako da startaju jedna za drugom kategorije koje imaju iste staze produžili smo startni interval na preko 100 minuta. Nadam se da će to omogućiti jedno lijepo natjecanje bez pretjeranog trčanja u grupama. No vlakići se uvijek stvaraju pa neće niti ovoga puta biti iznimaka.
Startne liste su na web-u pa bacite pogled.
Tijekom dana još ćemo izbaciti i startne liste za dječju utrku. Ako u šumi naletite na neobične likove neka Vas ne bune.
Tijekom dana još ćemo izbaciti i startne liste za dječju utrku. Ako u šumi naletite na neobične likove neka Vas ne bune.
06 svibnja 2010
Kiša, sunce, snijeg i lakat
Vrijeme je totalno skrenulo. Čas pada kiša, čas je sunčano, a u Španjolskoj je jučer pao snijeg. Ne zna se tko je tu lud. Kako je krenulo jučer mislio sam da će to biti još jedan u nizu treninga koje ćemo odrađivati u nekim padalinskim uvjetima. Na kraju se sve smirilo i došlo je sunce. Za promjenu nas se okupilo i nešto više, a Krešo je odradio sa nama pošteni trening. Jedino mi nije jasno zašto ja Mujo umjesto da osjećam bolove i umor u nožnim mišićima imam bolove u laktu. Napraviš 15-20 dionica i lakat počne pikati kao da sam iglu zabio u njega. Valjda previše mašem rukama dok tjeram komarce.
Jučer me apsolutno iznenadila Dora. Odradila je zagrijavanje u vodećoj grupi, odradila sve dionice u zavidnom tempu i na kraju tražila još trčanja. Ekstra motiv nakon pobjede u Maruševcu? Da je redovitija gdje bi joj bio kraj? No mlada je i ima još puno vremena pred njom. Neka sada jednostavno uživa u trčanju.
Bilo je zanimljivo nakon treninga baciti pogled na odjeću. Toliko zmazani nismo nakon niti jedne trke, a kamoli nakon treninga. Najgore je prošla Helena koja je osim po leđima imala i prednji dio tijela u blatu zbog onoga što je prskalo iza ekipe koja je trčala pred njom.
U svakom slučaju jedan lijepi trening u dobrom društvu. Ako vas zanima koliko pera ima na Maksimirskom sokolu na Mogili pitajte Ivicu :)
05 svibnja 2010
240 prijava na Ačkovom kupu i Trijangel drugi dio
Jučer smo zatvorili prijave za Ačkov kup. Brojka se za sada zaustavila na 240 prijava i ponešto zaboravnih još pristiže, ali to je brojka oko koje se sve vrti. Mi smo zadovoljni s obzirom da je to ipak malo iznad prosjeka koji je prisutan na našim trkama zadnjih par sezona.
Slegli su se dojmovi od Trijangla i sada možemo hladne glave vidjeti šta smo radili i šta se je moglo bolje ili lošije. Organizacijski je uglavnom bilo sve na nekom uobičajenom nivou Međimuraca. Dakle solidno iako ne onako kako je bilo početnih godina. No doba je recesije i ne možemo očekivati od nikoga dodatne iskorake. Dobro je da uopće klubovi smognu snage za organizaciju trke. Još kada radite četiri trke u dva dana to nije nimalo lako. Ono što većinu natjecatelja pogađa je dosta dugo čekanje između sprinteva i precizne. To se nama događa na Bundeku, to se Međimurcima događa na Trijanglu. Precizna iziskuje strašno puno vremena za postavljanje kontrola i nisam dosta pametan da izrodimo neki modalitet kako bi tu među-fazu skratili. Iz slike se vidi da je ponajviše mlađim snagama bilo to iznimno naporno.
Što se sprinteva tiče gledam sada rezultate i na postolju stojim između Matjaža i Andreja. Oni kada zbroje svoje godine imaju koliko i ja. Eh, to me veseli. Još malo ipak imam snage za borbu sa mladima koji dolaze. Doduše na dugim stazama se vidi da već zaostajem po brzini i snazi. Srećom ima sprinteva. Još kada bi svi bili dužine kao drugi sprint (možda malkice duži) bilo bi taman. Onaj prvi sprint mi je dušu izvukao. Malo mi je bilo strmo, pa su se noge zakiselile na tim prvim usponima, a onda kada je bilo ravno nisam više mogao povući, a k tome napravio sam i dva nepotrebna bureka i jednu varijantu koja se mogla bolje riješiti i na kraju mi je već bilo malo predugo za taj tempo. Ciljni prostor bio je zgodan, za promjenu u gradu.
Drugi sprint je bio brz, sa puno trčanja i po meni mnogo lakši orijentacijski mada je bilo par dionica na kojima se dalo izgubiti podosta vremena ako se nije pazilo. Ciljni prostor zgodan, klopica, klupice i prostor za odmor.
Drugi sprint je bio brz, sa puno trčanja i po meni mnogo lakši orijentacijski mada je bilo par dionica na kojima se dalo izgubiti podosta vremena ako se nije pazilo. Ciljni prostor zgodan, klopica, klupice i prostor za odmor.
Staza za preciznu me dosta izmučila. Neke kontrole jednostavno nisam mogao sa sigurnošću odrediti i u principu sam čak dvije kontrole promašio (Z odgovori) zahvaljujući tome što iz kuta gledanja na kontrolu nikako nisam mogao dobiti udaljenost od traženog detalja. Krešo je to riješio trigonometrijom, ali tu nisam nikada bio predobar pa eto... Za još jedan "Z" bio sam siguran da je tu taj tip zadatka, ali mi je drvo bilo nekako veliko i zastavica je mogla biti i na zapadu i na sjevero-zapadu, a grmlje je otežavalo pravilan izbor. Još jedan promašaj dogodio se na kontroli koja je imala "točkasti" opis, dakle račvanje potoka. Dodatna opcija sa sjevernim rubom račvanja totalno me izbacila iz prvobitne odluke.
Prije te kontrole iskusniji natjecatelji već su mogli proučavati zadatke koji su tek u drugom dijelu staze, ali sa ove strane se dalo dosta toga uočiti što se sa mjesta odluke nije vidjelo. Do kraja sve po špagici, osim zadnje koja nas je totalno zbunila. Od nas tridesetak svi smo gledali sa tridesetak metara udaljenosti postavljeni zadatak, a do samih kontrola se doslovce moglo doći na 1cm udaljenosti. Tko nam kriv.
Uglavnom ukupni dojmovi su pozitivni. Najkompletnije analize koje možete naći na webu, a povezane su sa trkama uvijek rade Međimurci pa bacite pogled na rezultate, splitbrowsere, routegadgete...
Prije te kontrole iskusniji natjecatelji već su mogli proučavati zadatke koji su tek u drugom dijelu staze, ali sa ove strane se dalo dosta toga uočiti što se sa mjesta odluke nije vidjelo. Do kraja sve po špagici, osim zadnje koja nas je totalno zbunila. Od nas tridesetak svi smo gledali sa tridesetak metara udaljenosti postavljeni zadatak, a do samih kontrola se doslovce moglo doći na 1cm udaljenosti. Tko nam kriv.
Uglavnom ukupni dojmovi su pozitivni. Najkompletnije analize koje možete naći na webu, a povezane su sa trkama uvijek rade Međimurci pa bacite pogled na rezultate, splitbrowsere, routegadgete...
03 svibnja 2010
Trijangel prvi dio
Ponedjeljak je, samo šest dana prije Ačkovog kupa. Iako je recimo većina stvari spremna ima se što za raditi pa će ovaj post biti kratak, a neki drugi dan malo više o svemu. Naporan vikend, stigli kući jučer oko 22 sata navečer jer se precizna malo produžila u noć. Nekako nam to prelazi u naviku. Rekao bih i uspješan vikend, medalja na sprintu i na preciznoj. Obje discipline moglo se i bolje odraditi. Prvi sprint dvije-tri minutice greške (i biser sa golim nogama kroz koprive!), na drugom oko pola minute. Naravno sve skupa nedovoljno za pobjedu, ali bi bio zadovoljniji da je sve teklo po špagici. No srebro je čisto zadovoljavajuće, a veseli me da sam bio par sekundi ispred Edija koji je standardno dobar na sprintevima. Matjaž je naravno nedodirljiv do daljnjeg. Precizna je mogla otići i na bilo koju stranu. Bilo je dosta nategnuto, a ja izvukao dobru opciju.
Za mene je najveća vrijednost uspješan prolazak staze oba dana od strane Jana. Sa veseljem se vratio sa obje trke i zaslužio svoj plasman. Odluka da se uvede kategorija MŽ12 na sprinteve je svakako jedan od najboljih poteza koji je napravljen u zadnje vrijeme. Upravo kroz te trke klinci se mogu naviknuti na šumu, start, kontrole, a da opet nije sve tako veliko, čudno i strano.
Za mene je najveća vrijednost uspješan prolazak staze oba dana od strane Jana. Sa veseljem se vratio sa obje trke i zaslužio svoj plasman. Odluka da se uvede kategorija MŽ12 na sprinteve je svakako jedan od najboljih poteza koji je napravljen u zadnje vrijeme. Upravo kroz te trke klinci se mogu naviknuti na šumu, start, kontrole, a da opet nije sve tako veliko, čudno i strano.
U svakom slučaju jedan lijepi vikend kod Međimuraca. Vihoraši su bili sada već standardno uspješni i u ova dva dana pobrali su lijepu brojkicu medalja. Najuvjerljiviji je bio Nenad Lovrec koji je odnio i ukupnu pobjedu najsvestranijeg natjecatelja, a mora se priznati i da je pobjeda na Prvenstvu Hrvatske u MTBO orijentaciji jedna od najuvjerljivijih u povijesti održavanja prvenstava Hrvatske. Dominantno i fascinantno.
Danas je rok za prijave za Ačkov kup. Polako se približavamo brojci od 200 prijava. Nije loše, ali ipak tu dio otpada na dječju trku. No i oni su dio natjecanja i zaslužuju svoje ravnopravno mjesto na listi.
14:45
Prijave se i dalje pune. Prešli smo brojku 200 i idemo preko 210 prijava. Još da nas posluži vrijeme...
Danas je rok za prijave za Ačkov kup. Polako se približavamo brojci od 200 prijava. Nije loše, ali ipak tu dio otpada na dječju trku. No i oni su dio natjecanja i zaslužuju svoje ravnopravno mjesto na listi.
14:45
Prijave se i dalje pune. Prešli smo brojku 200 i idemo preko 210 prijava. Još da nas posluži vrijeme...
29 travnja 2010
Dani koji slijede i oni koji su prošli
Još su dva dana do četvrtog izdanja "Trijangla". Organizator je bio velikodušan i držao je prijave otvorene gotovo do zadnjeg mogućeg trenutka. Stvarno hvale vrijedan potez. Svi organizatori u principu znaju da uvijek još dan-dva kapaju pojedinačne prijave i lakše ih je riješiti na ovaj način nego naknadnim prijavama na licu mjesta. Eto nadam se samo da će nas vrijeme poslužiti pogotovo jer se drugog dana radi o Maruševcu čiji okoliš je prekrasan, ali nekako u spoju sa orijentacijom jednostavno priziva oblake i kišu te često livade pretvori u močvare. Bilo kako bilo, ako treba uzeti ćemo i peraje. Prijavilo se stotinjak ljudi što je u okviru nekih realnih očekivanja. Šteta je da ljudi ne prepoznaju upravo ovu trku kao nešto posebno i vrijedno dolaska. Staze nisu preteške, dapače radi se o sprintevima, u okolici ima i sadržaja, bazena.Baš onako za provesti lijepi vikend.
Ačkov kup ulazi u svoju finalnu fazu. Staze su definirane. Neki sponzori su potvrdili svoje sudjelovanje što je nama u tehničkom dijelu dosta bitno, medalje su naručene, rezervirali smo agregat jer je mjesto okupljanja ovoga puta bez objekta, još radimo na toaletima, ali biti će sve spremno na vrijeme.
Paco je stavio na papir svoja razmišljanja kao postavljača i vrijedi ih pročitati. Objavljene su i dužine staza pa navratite na stranice natjecanja ovih dana. Prema OOnlinu do sada je prijavljeno nešto manje od pedeset natjecatelja, a nadamo se ipak brojci oko 150.
Od kada sam se vratio sa glečera muku mučim sa kilama. Silna klopa na svakom koraku dodala je na moj konto par nepotrebnih kila. Teško je to kada čovjek ne može biti karakter. Najteže je reći kada imate finu klopu na stolu, pa ja ne bi jeo, a tih dana bilo je stvarno opako. Švedski stol za doručak, ručak u restaurantu sa opcijom "unlimited" računa pa trpaj koliko te volja, marenda po povratku u hotel sa finim kolačima i ubitačna večera u pet-šest slijedova. Jedino mjesto gdje se nije jelo je bila sauna, ali morao bi provesti u njoj nekoliko dana bez izlaska da se iscijedi sve što smo konzumirali. Naravno sva klopa ide uz neku cugu. Prvi dan su me skoro ubili pivama i rakijom, ali tu sam se ipak othrvao i slijedeće dane prešao na sokiće i minimalno alkohola.
Jučer iznenađenje. Naše mjesto okupljanja prekrio je bijeli pokrivač. Krešo je htio iznenaditi sve prisutne mekanim tepihom za vježbe, ali na kraju se ipak smilovao i pustio nas na relaksirajući trening.
Od kada sam se vratio sa glečera muku mučim sa kilama. Silna klopa na svakom koraku dodala je na moj konto par nepotrebnih kila. Teško je to kada čovjek ne može biti karakter. Najteže je reći kada imate finu klopu na stolu, pa ja ne bi jeo, a tih dana bilo je stvarno opako. Švedski stol za doručak, ručak u restaurantu sa opcijom "unlimited" računa pa trpaj koliko te volja, marenda po povratku u hotel sa finim kolačima i ubitačna večera u pet-šest slijedova. Jedino mjesto gdje se nije jelo je bila sauna, ali morao bi provesti u njoj nekoliko dana bez izlaska da se iscijedi sve što smo konzumirali. Naravno sva klopa ide uz neku cugu. Prvi dan su me skoro ubili pivama i rakijom, ali tu sam se ipak othrvao i slijedeće dane prešao na sokiće i minimalno alkohola.
Jučer iznenađenje. Naše mjesto okupljanja prekrio je bijeli pokrivač. Krešo je htio iznenaditi sve prisutne mekanim tepihom za vježbe, ali na kraju se ipak smilovao i pustio nas na relaksirajući trening.
26 travnja 2010
Snijeg, sunce, Molltaler i trening
U subotu je vrijedna ekipa odradila trening koji je okupio 104 osobe. Najveći ove godine. Žao mi je što nisam bio tamo, ali eto splet okolnosti odveo me na drugu poziciju. Trening je kao što čujem prošao super, a marljivi Vihoraši sve su odradili prema zacrtanom planu. Postavljena je i precizna orijentacija. Ovaj puta nešto teži zadaci sa Z odgovorima na koje su se ulovili i iskusni lisci. U svakom slučaju dobra priprema pred Trijangel koji nam slijedi ovaj vikend. Po meni jedna od onih trka koju svakako treba pohoditi.
Žao mi je što se trening preklapao sa Neninom trkom, ali šta možemo. Puno je događaja i teško je pronaći vikend kada nema barem dvije stvari koje se preklapaju.
Nakon dana provedenih na Molltaler glečeru povratak u sunčani Zagreb i hvatanje zaostataka za pripremu pred Ačkov kup. Ipak još neko vrijeme će me držati sjećanja na snijeg, super ekipu i prekrasne sunčane dane provedene na preko 3000 metara.
Pretplati se na:
Postovi (Atom)


