29 ožujka 2010

Trening Bundek

Jučerašnji prekrasan dan izmamio je na trening sedamdesetak osoba. Uz trening sprinta u orijentacijskom trčanju odrađivale su se i vježbe upotrebe kompasa, odnosno uzimanja azimuta. Postavili smo i dvije mtbo staze, jednu kratku i jednu dugu. Iako je ovoga puta bila mala gužva na prijavama i na cilju jer su ljudi znatno brže prolazili svoje staze, Ivana T. je na kraju ipak uspjela sve uspješno privesti kraju. Pred kraj treninga startala je u duathlon trka u mtbo orijentaciji i sprint orijentaciji. Iznenadio me veliki broj onih koji su došli sa biciklima i oprobali se i u tome tako da interesa za mtbo svakako ima, ali uvjet su pristupačni tereni i ne pretjerano dugačke i strme staze. Naravno da mora ostati neka tehnička težina, ali možda je bolji smjer razvoja mtbo orijentacije u Hrvatskoj krenuti sa jednostavnijim terenima i stazama kako bi privukli više poklonika vožnje bicikla u šumskim uvjetima.
Rezultati treninga će uskoro, a prema slici već svi znaju da se nisam pretjerano dobro proveo kod vožnje bicikla. Mala nesmotrenost, hvatanje karte u trenucima kada nije trebalo i eto zemlja se nenadano digla. Šljunak je odradio svoje i sada brojim zvijezde umotan u zavoje i razne kreme za ublažavanje tegoba. Srećom za sada se ne vidi nikakav lom tako da  će vjerojatno sve skupa proći kroz tjedan-dva. Valjda ću dobiti i pokoju poštedu od Kreše na treningu.

Konačno smo ostvarili i dugo planiranu priču koja se provlači kroz zadnjih par tjedana. Robert si je dao truda ispeći, Ivana pripremiti sve ono što ide uz meso i eto roštilja za bogove. Moglo bi nam preći u naviku da nakon trke malo i zamezimo.

Na kraju hvala Ani koja je odjurila po potrebne zavoje, komprese..., hvala Lovrecima na ulju za dezinfekciju, Ivani T. na previjanju, Iskri na držanju i ljepljenju zavoja, svojoj Ivani na svemu... Oporavak je krenuo i kroz neko vrijeme sve će biti na svome mjestu. Malo je možda u nezgodno vrijeme pred prvu trku, ali nema veze. Sezona je duga i dobro da ništa nije strgano.

28 ožujka 2010

Živ jesam, ali nije baš da me ne boli

U ovom trenutku mogu samo reći da je dobro da su sve kosti na broju. Hoću li moći trčati u dogledno vrijeme ostaje za vidjeti u narednim danima. Pokrpali me jesu i ovim putem hvala svima koji su me lijepili, mazali i omogučili da manje peče i boli.

27 ožujka 2010

Potopilo nas

Eto već drugu subotu mijenjamo koncept treninga. Oba puta u planu je bila tranzicijska provjera na 5000, ali nekako nas neće. Krešo je bio milostiv i dozvolio nam je prekid treninga nakon samo petnaest minuta zagrijavanja. Moram priznati da  mu je to najlakši trening koji sam dosad imao pod njegovom paskom. 
A sve je izgledalo tako divno ujutro. Prekrasno sunčano, toplo. Ostavljam doma apsolutno sve što je viška i radim grešku jer ne gledam na zapadnu stranu neba. Već prilikom vožnje do treninga uočavamo oblake za koje se nadamo da neće tako brzo stići do nas. Naravno slutnje su se obistinile i taman kada smo trebali odraditi glavni dio uslijedila je grmljavina, pljusak i led. Usaglašavanje nije trajalo dugo i trening se prekinuo. Prvi nakon dvije godine zajedničkog rada. Što možemo ipak ne treba glavom kroz zid.

Neki su otišli odmah doma, a mi smo još ostali malo odraditi neke stvari koje smo uplanirali. Nakon malo nogometa po kiši promrzli ipak smo krenuli kući. Nadam se da će nas sutra vrijeme poslužiti jer prijava za O-duatlon ima dosta.
Ne zaboravite pomaknuti kazaljke sata da ne kasnite!!!

Eh, umalo zaboravih. Na povratku sa treninga susreli smo super novi kabriolet sa pomičnim krovom. Zakon.

26 ožujka 2010

Tečaj orijentacije, trening i prva trka

Još je jedan četvrtak iza nas. Sa uspjehom smo odradili vjerojatno jedno od najdužih predavanja na tečaju. Obrađivao se kompas i njegova upotreba te opisi kontrola. Prostor u klubu još uvijek je vrlo posjećen i uvijek se traži stolica viška. Spisak je pokazao 41 osobu, a meni se činilo da je bilo i više ljudi. Napravili smo i analizu treninga u nedjelju, no tečajci su bili ponešto sramežljivi pa će za iduće predavanje biti druga taktika kako dobiti dobrovoljca na izlaganje.
Za nedjeljni trening sve je spremno. Stotinjak karata je pripremljeno. Prijave su stigle, a s obzirom na zanimljivu kombinaciju duatlona neki spremaju i bicikle i kopačke. Još da nas vrijeme posluži i sve bude u redu.
Polako kapaju i prijave za Kapelinu trku. Klub neće forsirati školarce da idu s obzirom na teren koji ih čeka jer bi nekima  o možda bilo i kontraproduktivno. Usmjeriti ćemo ih prema Međimurju i Ačkovom kupu. Do onda će steći dovoljno iskustva. No to ne znači da nas neće biti dovoljno na trci. Pripremamo mi svoju standardnu postavu što znači da barem tridesetak ljudi ide, a možda i više. Vremena još ima.

25 ožujka 2010

Gusti raspored

Sve je teže pratiti ritam. Klub radi punom parom četiri dana u tjednu. Tri dana otpadaju na treninge i jedan na teoretski dio na školi. Priprema za svaki orijentacijski trening je poput male trke. Koncipiraju se tematske staze shodno predavanju u četvrtak, staze se rade u OCAD-u i karte se tiskaju. Svaki trening sto karata u tisak. Srećom srijedom i subotom Krešo uskače kao nit vodilja treninga i tu mogu malo odmoriti. Odmoriti? Hm, da nakon treninga sve sam, samo ne odmoran. No ostaje zadovoljstvo učinjenim. Jučer dvadesetak minuta zagrijavanje pa tempo 7'05-7'00-6'54-6'43. Bome sam se dobro iznojio.

Evo baš sređujem neke registracije natjecatelja i gledam imena po klubovima i broj registriranih natjecatelja. Prošle sezone Vihor je bio vodeći sa 78 osoba koje su nastupile za klub. Od toga sakupili smo 66 kompletnih registracija. Prvi klub iza nas je Maksimir sa 42 natjecatelja i samo 2 neregistrirana. Na trećem mjestu je Torpedo sa 28 i samo jednim neregistriranom osobom. Slijede Merz, Međimurje, Bjelovar...

Kada pogledamo profil članova klubovi su ugalvnom okrenuti svom članstvu i rade sami na stvaranju novih trkača. Jedini izuzetak je  Bjelovar koji ima 50% natjecatelja koji nisu iz njihovog podneblja. Većinom se radi o zagrebačkim trkačima. Naravno to nije zabranjeno, svatko trči tamo gdje mu paše, ali recimo da na nivou Zagreba izričito paze na tu pojavu "kupovine" igrača po klubovima, jer su u mnogim sportovima radi boljeg statusa i prikazivanja rezultata klubovi pribjegli angažiranju uspješnih pojedinaca iz drugih sredina kako bi prikazali svoj rad kao uspješan, a u stvari se radilo o uspješnom radu nekog drugog kluba koji nije uspio zadržati svog člana zbog manjka financija i sl.
Naravno takvom klubu ostaje gorčina, ali praktično ako nije potpisao ugovor sa natjecateljem ne može napraviti ništa. U orijentaciji nismo još dostigli taj nivo, ali recimo da bilo koji trkač želi preći u neki drugi klub radi npr. besplatnih startnina ili plaćanja troškova puta, matični klub može samo reći sretno ti bilo. Druga pojava je da recimo radi neslaganja sa upravom kluba natjecatelj koji je bio pod paskom nekog kluba i u njega je klub uložio znatna sredstva, jednostavno prestaju sa sportom jer na taj način nikome nisu dužni ništa. Prelaskom u drugi klub nastala bi određena potraživanja prema klubu ili pojedincu i takvu situaciju je teško riješiti. Ako se ne varam takvu situaciju imali smo sa nekoliko vrhunskih natjecatelja koji su jednostavno nestali.

Nova sezona je pred nama. Neki ljudi će sigurno promijeniti sredinu, odnosno boje koje zastupaju i to je normalno. Čovjek traži mjesto gdje se osjeća ugodno ili gdje će moći ostvariti svoja očekivanja, bilo financijske prirode, bilo organizacijske ili društvene prirode. Glavno je da ostanu u sportu.

23 ožujka 2010

Nik Titanik i Marekovich

Ima neko vrijeme kako sam pisao o humoru i osobama koje nas uveseljavaju na redovitoj bazi i bez kojih bi dan na Hrvatskoj političkoj i celebrity sceni bio pomalo dosadan. Nika Titanika imate priliku čitati u dnevnim novinama i na web-u, a odnedavno se i S.Marekovich našao među rijetkim humoristima karikaturistima koji su se usudili. Da sam na mjestu onih koje spominje ovaj dvojac nasmijao bi se na šalu i nastavio tamo gdje sam stao. Tu se vidi veličina demokracije i tolerancije na drugačiji pogled na svijet i razmišljanje.

Nažalost očito je da ne živimo u takvom Svijetu ili bolje rečeno državi. Prije par dana Niku su izbušene gume na autu, a danas ujutro je i Marekovich doživio istu sudbinu. Sve četri. Rekli bi lista inkriminiranih mogla bi biti podugačka i eto baš me zanima hoće li policija naći krivca. Slučajnost sigurno nije, a nadamo se samo da će ostati samo na gumama jer nije tako davno da su ljudi nestajali preko noći zbog različitih mišljenja. Da li je moguće da idemo u tom smjeru da smo počeli po humoristima udarati? Sramota ma tko god bio. Nadam se da će dvojac nastaviti sa uspješnim radom i da ih to neće stajati "glave". Našu podršku imaju, ali nisam siguran da ona može pomoći kada se nađe netko s one strane zakona. Prošlo je već par mjeseci od kada su naslućivali ovakav razvoj događaja, ali ipak nitko nije mogao vjerovati u to jer sve je to samo humor. Članak 

Malo o trkama

Sve je bliži dan kada kreće i ona službena Kup sezona u orijentacijskom trčanju. Kalendar je napravljen i Hrvati će imati priliku sudjelovati na čak 40 natjecanja, a da ne moraju preći granicu. Kada čovjek to malo sagleda zaista respektabilan broj utrka. Čak i kada bi se sve skupa ravnomjerno rasporedili po klubovima to bi bilo preko tri utrke po klubu. Nažalost to i nije baš tako.

Vrijedne ruke Međimuraca ove godine čak 14 dana provesti će pikajući kontrole, slijede Vihoraši sa osam dana i Ris sa pet dana. Na četvrtom mjestu su Lokve sa tri dana, a nakon toga slijede ostali klubovi sa dva dana, odnosno dvije trke i oni koji sve odrade u jednom danu. Dakle dvadeset i sedam od četrdeset trka drže tri kluba na svojim leđima. Više od polovice. Neću sada ulaziti u kvalitetu utrka, ali kada realno sagledamo i kvalitetu organizacije onda su opet isti klubovi u vrhu. Oni su ti i koji najviše investiraju u opremu, karte i ono što čini jedan klub. Nažalost sa druge strane imamo i klubove koji odrade jednu trku u godini, a ostatak godine uživaju u blagodatima ostalih organizacija. I na kraju godine kada se radi neki suma-sumarum najglasniji su oni koji najmanje ulažu. Istina je da se tu i tamo griješi kod organizacije i da je vjerojatnost za grešku puno veća kada organiziraš veći broj utrka, ali kapa dolje Međimurcima, Risu i Vihoru na proteklim sezonama. Svaka čast i drugima koji se trude, a među njima su svakako Lokve čije trke rastu i sve su bolje. Ove godine probudio nam se i Torpedo sa novom kartom. Kada tome pridodamo i novu kartu prošle godine šta drugo reći nego bravo dečki i cure. 
Kada već hvalimo siguran sam da bi klubovi poput Japetića i Maksimira sigurno smogli snage da naprave još pokoju trkicu. Pogotovo kada znamo da u Samoboru postoji lijepa gradska karta koja se ne koristi, da postoji i zgodna karta Grada mladih koja se ne koristi...Šteta. Jedini kubovi koji do sada praktično nemaju svog terena su Kapela koja reciklira stare karte drugih klubova i Orion koji se tek osnovao. Bjelovar je svojevremeno napravio nekoliko karata da bi se na kraju trke održavale na Kamenitovcu. Nažalost vrlo kvalitetan teren prošle godine pokazao se kao loš zbog karte koja nije bila dorađena te su rezultati u nekim kategorijama na kraju bili u potpunosti uvjetovani tom greškom organizatora. Valjda bude bolje ove sezone. Ove godine ide i prva prava Slavonska trka u Našicama. Nažalost nesretni termin usred ljeta baš ne pogoduje masovnosti ove trke, ali ako kojim slučajem budem u mogućnosti sigurno ću otići tamo. Uz Međimurce  ipak  stoji i Vihoraš ;) koji je gradonačelnik grada.  Da je trka samo par tjedana kasnije Međimurci bi imali pune ruke posla, ovako se bojim brojke natjecatelja. Teren je prekrasan i već je bio zabilježen u našim notesima kao opcija. Definitivno trka za sprint kup ili prvenstvo da je u boljem terminu.
Plitvice su uvijek onaj hard-core sezone. Tamo se preživljava i samo oni sa maksimalnom koncentracijom  mogu računati na dobre plasmane. To je trka koja mora ići svake sezone, jer prema njoj su sve ostale trke mačji kašalj. Ove godine nas očekuje i nova karta u izdanju Japetića. Teren koji su izabrali je fantastičan i to je još jedan od terena iz naših želja. No prepustili smo ga Samoborcima, jer je njima ipak nekako bliži. Merz ide sa sprintom na Jelenovcu. Teren nije baš po mom ukusu, ali možda bude i iznenađenja za trku.
Ona najvažnija trka sezone ide na Platku. Sjećam se da sam tamo trčao već jedno prvenstvo Hrvatske i da sam od legende Marchiottia izgubio treće mjesto za par sekundi. Ako karta bude na visini čeka nas težak teren sa puno orijentacije i kamenja. Štafetno PH održava se u Lokvama. Nadam se da ćemo konačno imati Prvenstvo kakvo treba i biti sa tri dečka i tri cure u konkurenciji za seniorske titule. Tereni su poznati i moglo bi biti iznenađenja i sigurno neće biti jednostavno ako Tomica radi staze.
Od ostalih trka uvijek treba izdvojiti noćni sprint u Varaždinu koji postaje tradicija i stvarno je nešto posebno. Oni koji idu na prvu petodnevnu trku u Delnice zasigurno će uživati u dobrim trkama. Prava je šteta da se neki od tih terena nisu koristili za Kup Hrvatske prijašnjih godina. Lividraga je teren koji spada u vrh Hrvatske ponude.

Mogli bi tako u nedogled. Hvala dragom Bogu da trka ima, pa polako planirajte i uživajte u šumi dok trčite, a sve ostalo je ionako popratni dio i manje je bitno.