06 ožujka 2010

Kako živi jedan veliki klub

Prije par dana jedan događaj me malo potaknuo na razmišljanje o tome kako živi i opstaje jedan veliki klub. Starije generacije orijentacista bile su svjedoci nastajanja i propadanja klubova. Neki od njih dosegli su visoke standarde, imali impozantan broj članova i rezultata, ali na kraju bi nestali ili se sveli na šačicu natjecatelja.
Iz osobnog iskustva znam da voditi 15 ili 20 natjecatelja na trku nije niti blizu onome kada se morate brinuti o njih 50. Vihor je prošle godine imao registrirano blizu 70 natjecatelja, a još 10 ili 12 nije bilo registrirano. Velika brojka koja naravno nije istovremeno nikada bila na natjecanju, ali kroz sezonu se ta brojka konstantno vrtila oko brojke 30-40. Da bi svi ti ljudi došli na trku nerijetko je trebalo poslati hrpu obavijesti, podsjetnika, a da ne kažem i okrenuti veliki broj telefona. Svaka čast redovitima, ali dobar dio uvijek kasni sa prijavom ili jednostavno čeka da ga netko nazove i pita. Tako je sve moglo funkcionirati dok je bio manji broj ljudi, ali kada klub preraste određenu brojku članovi moraju shvatiti da se od njih očekuje barem minimum napora da odrade svoju prijavu na vrijeme, da dođu na vrijeme na trku i da pogledaju obavijesti i startne liste. To za njih više ne može odrađivati jedna osoba. Srećom Jasminka u klubu ima visoki prag tolerancije, pa na dan trke ne "ispali" zbog kasnih dolazaka, ali nije lako ako vodite sve skupa,  morate startati na početku, a oni "lagodni" dolaze u zadnji čas pred svoj start. Treba imati ipak malo obzira prema onima koji se brinu za tebe. Startnine su naravno uvijek bile nešto što je problem sakupiti. Nisu ljudi škrti ili da nemaju, nego su jednostavno nemarni. Klub za njih plati sve troškove koji kada imate puno članova iznose i preko 2000 kuna, pa kada se tome dodaju i dvije trke u danu ili četri-petu vikendu ti troškovi prelaze i mogućnosti bogatijih klubova. Naš klub funkcionira na  samostalnom plaćanju startnina za seniore. Juniorima pomažemo koliko možemo, ali ako i ti seniori ne pokriju svoje troškove cijela koncepcija pada u vodu. Dođe to na nulu nakon nekog vremena, ali treba pregrmiti trku. Da i to je sastavni dio vođenja kluba. U to spadaju i obveze otvaranja prostorija kluba svaki tjedan u točno vrijeme koliko je to moguće, u to spadaju plaćanja participacija i članarina Savezu, skupljanje Domovnica, potvrda o lječničkim pregledima, vođenje financija, članarina, obnavljanje opreme, organizacija tečajeva, škola, utrka, iznajmljivanje čipova i kompasa. Lista je podugačka i naravno da jedan čovjek sve to ne može sam raditi. Naš klub srećom ima izvrsnih volontera koji uskaču kada treba. Neki vuku više, neki manje. Kako tko može i kada može. Nadopunjujemo se i pomažemo. Da nema tih uskakanja bojim se da bi i mi morali  smanjiti naše apetite. I onda na kraju neki članovi kažu da na trci nisu dobili ovo ili ono i to malo pogodi one koji rade i odrađuju stvari za njih. Srećom toga ima jako malo i svi mi moramo biti zahvalni kada netko odradi posao za koji treba uložiti svog truda i vremena da bi nam bilo lijepo na trkama.

Nažalost moram priznati da mi ponekad fali ono opušteno čakulanje prije start ili poslije trke koje smo si mogli priuštiti kada je klub bio šesti u kupu, kada nas je bilo 10 ili 15. Danas je to nemoguće jer članovi trebaju zadužiti i vratiti kompase, čipove, dobiti opise... No ne žalim, to je cijena uspjeha jednog kluba. Nadam se samo da kada se malo umorimo da će biti onih sa puno novih ideja i da će puni energije i entuzijazma  nastaviti tamo gdje smo mi stali.

A danas je bio još jedan od treninga, hladan i težak. Odradili smo ga iako nešto slabije nego prošli puta no ptva trka je pred vratima. Vidjeti ćemo jesmo li nešto napredovali.

05 ožujka 2010

Hrvatski SCOOL

Dugo sam si razmišljao kako uopće opisati jučerašnji dan. Počelo je sve malo iza 6 ujutro buđenjem, a završilo iza ponoći. U međuvremenu mogu slobodno reći da su na neki način ostvareni dugo priželjkivani projekti. Stvari koje se koturaju godinama i na koje je utrošeno stotine sata rada jučer su poprimile konkretniju dimenziju. No krenimo redom.

Crvenkapica je u završnoj fazi, sve staze su pripremljene i danas odlaze u tisak. Oni koji se boje dužine možemo reći da niti jedna staza nije duža od nekih 1500 metara. No ima ih nekoliko koje treba obići. I to od kratkih 500 metara na više. Još da nas i vrijeme posluži i svi zadovoljni.

Nakon što je to završeno, iz tiskare je javljeno da su novi priručnici gotovi i da ih možemo preuzeti. Sedmo izdanje tiskano je ovaj puta u svom najboljem vanjskom omotu i sada to izgleda onako kako treba. Još ćemo mi to uređivati i nadopunjavati, ali sada i službeno možemo reći da je to prva tiskana publikacija u Hrvatskoj koja obuhvaća orijentacijski sport kao takav. Jedan moj dobar prijatelj za svoju knjigu dobio je epitet od bolje polovice "Your fucking book" zbog obima posla koji se protegao od zacrtanih nekoliko mjeseci do pune dvije godine pripreme. Naša publikacija priprema se već sedam-osam godina i utrošeno je stvarno puno vremena, a srećom Ivana je isto autor pa epitet priručniku možemo dati samo zajednički.

I kada sam već trebao polako misliti na tečaj koji nam je također jučer krenuo još se u raspored ubacila Skupština ZŠS-a. Besparica je učinila svoje i od Skupštine koja je obično završavala za pola sata u lijepoj i mirnoj atmosferi pretvorila se u stalno provociranje pojedinaca. Znam da stvari nisu idealne, ali neke stvari su se mogle riješiti puno prije normalnim sportskim dijalogom. Sa skupštine sam doslovce istrčao kako bi stigao na početak tečaja u klubu.

Krenulo je lagano i desetak minuta prije početka bilo je prisutno petnaestak osoba. Pred-prijave su pokazivale brojku od trideset ljudi sa čime bi bili ekstra zadovoljni,  ali ono što se dogodilo bilo je vrlo ugodno iznenađenje. Dvorana se napunila do vrha i na popisu se našlo 43 imena, a još se desetak osoba ispričalo da ne može doći. Stvarno super i drago mi je da je to tako jer je voditi školu sa toliko ljudi vrlo motivirajuće.

I šečer na kraju. Kada smo prije nekoliko godina bili u Švicarskoj i ostvarili kontakte sa realizatorima njihovog SCOOL programa (orijentacije u školama) osnovna ideja je bila kako to provesti u našoj sredini. Od onda do danas održali smo cijeli niz predavanja profesorima TZK i geografije, ali niti u jednoj sredini to nije stvarno zaživjelo na način kako smo mi to željeli. Jučer je napravljen i povijesni iskorak u tom smjeru zahvaljujući Sanji i Ivici koji su paralelno sa našim tečajem pokrenuli i tečaj u OŠ "Ivan Goran Kovačić". I ne samo da je tečaj pokrenut, već je prvo predavanje izgledalo onako kako smo priželjkivali. Za djecu su suhoparna predavanja sa puno informacija nemotivirajuća pa je stvar okrenuta naopačke i interakcijom rada sa predavačem, praktičnim vježbama u učionici, kontrolama i karatama učionice postignut je efekt dinamike i zanimljivosti onoga što se predaje. Dakle da ne duljim, četrnaest odvažnih jučer je moglo uživati u izvrsnom predavanju, a vjerujem da će se glasovi  brzo proširiti i da će još pokoje dijete doći na Sanjin tečaj.

Kada sve zbrojimo i oduzmemo krenuli smo sa ukupno 57 osoba na tečaju. Treba sada uložiti puno truda i rada da nastavimo u dobrom smjeru i da orijentacija dobije nove članove koji će nam dolaziti i na natjecanja nakon što završe tečaj. Umorni smo, ali zadovoljni.

03 ožujka 2010

Crvenkapica stiže

Još je nekoliko dana do Crvenkapice. Prijave su stigle i nastupiti će dvadesetak ekipa. Očito je malo rano, pa se nisu svi razbudili, a niti prognoza nam baš ne ide na ruku. No bilo, kako bilo oni koji su se prijavili imati će priliku nastupiti na zgodnoj trening trkici. Čekaonice ovaj puta ne bi trebale biti problem jer se prva nalazi vrlo brzo nakon starta, a druga u neposrednoj blizini cilja pa će se moći nešto i obući ako baš netko jako kasni. Doduše na drugoj čekaonici biti će dodatni zadaci za one koji dođu prvi pa nema hlađenja. O svemu više dan-dva prije trke.
Doreambulirali smo dobar dio Dolja. Iako smo u početku htijeli koristiti kartu Dolina grobova koju je napravio za preciznu orijentaciju Ivo, a čak nam ju je i ustupio došli smo do zaključka da nam to ne odgovara jer je njegova karta napravljena isključivo uz puteve tako da smo se pouzdali u vlastite snage čiji rezultat ćete vidjeti na trci. Napravili smo koliko smo mogli u zadnjih par tjedana kada je okopnio snijeg i ne izgleda loše. Uz malo dorade možda kandidiramo teren i za nešto ozbiljnije stvari.
Ako se netko predomislio još danas ću primati prijave bez problema, a od sutra više ne garantiram za startna mjesta. Vacanata neće biti puno tako da ne računajte previše na tu opciju.

Zatvorene su prijave i za Lipicu. Brojka se na kraju popela na skoro 800 natjecatelja. Iz Hrvatske je prijavljeno 60tak osoba. Nije loše, više nego lani, a opet moglo bi i bolje. Eto nadamo se da će nove škole regrutirati i ponešto novih članova i natjecatelja. Raspise su objavili Vihor, Kapela i Maksimir i sve počinju ovaj tjedan. koliko se tko angažirao oko privlačenja ljudi, najava u medijima i kontaktirao škole vidjeti će se. Vihor ove godine radi dvije škole istovremeno, jednu za odrasle u prostorijama kluba i jednu za osnovnoškolce u prostorijama osnovne škole. Sigurni smo da za sada krećemo sa brojkom od 25 predprijava odraslih i dvadestak predprijava školaraca. Ako do Kapeline trke izdrži više od pola napravili smo dobar potez.

02 ožujka 2010

Uz Chopina na trening

Kulturno uzdizanje svakako je potreba svakog čovjeka i povremeno treba napraviti iskorak i u dijelove koje možda nikada ili rijetko vidi, prati i upražnjava. Jučerašnji dan bio je rezerviran za Chopina. 



Koncertna direkcija Zagreb u suradnji s Veleposlanstvom Republike Poljske u Republici Hrvatskoj i Gradskim uredom Varšave u KD Vatroslava Lisinskog organizirala je gala koncert povodom 200 obljetnice Chopinova rođenja. Koncert je uključivao nastupe eminentnih poljskih glazbenika i plesača koji su u klasičnoj, jazz i rock interpretaciji izveli najpoznatija Chopinova djela, između ostalog, improvizacije na Chopinove teme u izvođenju proslavljenog jazz pijanista Leszeka Mozdzera, Nokturno u Es-duru, Preludij u e-molu, Preludij u A-duru, Polonezu u A-duru i Polonezu u As-duru (Herojska). Ispunjena dvorana Vatroslava Lisinskog sa oduševljenjem je pratila promjene po fazama. Meni, a vjerujem i ostalom dijelu mlađe publike najzanimljiviji dio bio je rock interpretacija Chopinovih dijela, dok je klasični dio bio ipak malo monoton, ali opet poseban. Srednji dio koncerta u kojem je pijanist Modzer odsvirao nekoliko vrsnih skladbi podsjetio me na našeg Maksima Mrvicu, ali ipak ne toliko virtuozno. Plesna skupina koja je pratila rock izvedbu u nekim trenucima bila je smiješna do boli, ali s obzirom na ozbiljnost koncerta nismo baš mogli iskazati sve emocije :). Svakako je vrijedilo pogledati koncert, a prisustvo novo izabranog predsjednika Hrvatske g. Josipovića dalo je dodatni glamur svemu skupa.


Danas ujutro preduhitrili smo kišu i odradili lagani šumski trening taman toliko da se razbudimo. Crvenkapica samo što nije. Rok za prijave je danas pa ne zaboravite poslati prijavu. Biti će brzo i dinamično, ne predugačko, a biti će i neka potrakičana staza za početnike.

27 veljače 2010

Trči pa reambuliraj



Duga je ova subota. Krenuli smo sa jutarnjim treningom po prekrasnom toplom i sunčanom danu. I kada čovjek već pomisli da zna šta ga čeka,  Krešo izvadi aduta iz rukava i trening dobiva neke nove dimenzije. Standardno zagrijavanje nije upućivalo na promjene, ali već set vježbi snage nakon zagrijevanja poznavaoce rutine navelo je na razmišljanje o promjeni. Srećom imali smo samo dvije serije vježbi pa nije bilo nešto preteško. Možda je meni malo i lakše jer preskačem dijelove zbog povrede, ali nisu mi niti drugi izgledali nešto izmučeno.

Stadion se zbog lijepog vremena napunio, ali ne orijentacistima već nogometašima i atletičarima. Srećom naši treninzi traju uvijek duže od drugih pa na kraju ostajemo sami. Glavni dio treninga trajao je neke 42 minute. Rekli bi ne previše, ali priznajem da sam zadnji interval već teže izvlačio iz nogu. Na kraju zadovoljan. Uspio sam sve intervale istrčati u istom ritmu što s obzirom na dužinu i nije bilo jednoostavno.

Poslijepodne smo dijelom proveli na terenu Crvenkapice. Čim je sunce zašlo temperatura više nije bila ugodna i bome se kapa vratila na glavu. Nebi imao ništa protiv niti da sam imao rukavice. Novi dijelovi karte se rađaju. Neće biti baš karta za Kup, ali poslužiti će za trku. Staze nisu predugačke i pobjednici bi mogli biti već za 30-40 minuta gotovi sa svime. A kako izgleda kada ste na terenu u sumrak možete vidjeti i iz slika.

Osvrnuo bi se malo i na Olimpijske igre. Bliži se kraj igara i komentari na HTV-u me pomalo izluđuju. Voditi emisiju o našim Olimpijcima i pljuvati po rezultatima koje ostvaruju stvarno je previše. Takve stvari mogu eventualno komentirati visoko stručni ljudi u sportu, a kada neko ostvari 12. mjesto u slalomu, a voditeljica pita zašto Ana Jelušić tako slabo skija onda bi je najrađe poslao na mjesec da prebroji kratere jer nije nizašta drugo. Već otići na OI je veliki uspjeh, a ući među prvih petnaest je izvanredan uspjeh. No šta očekivati od osobe koja vjerojatno nikada u životu nije proljevala znoj na treninzima ili sudjelovala na nekim natjecanjima. Po meni ocjena nula iz sposobnosti i pripremljenosti. Srećom imao sam priliku surađivati i sa vrsnim sportskim komentatorima i kada vam čovjek koji ne poznaje sport dođe sa brdom informacija o sportu i informacijama o najboljim natjecateljima znate da se pripremio za svoj posao. Jedan od njih je svakako Bruno Kovačević koji prema mojem iskustvu stvarno poznaje posao koji radi.

26 veljače 2010

Izvrsna predavanja u Zagrebu

U zajedništvu Hrvatske olimpijske akademije i Kineziološkog fakulteta u Zagrebu, protekla tri dana u Zagrebu gostuje prof. dr. sc. Juri Hanin, jedan od vodećih svjetskih sportskih psihologa i autor IZOF (Individual Zones of Optimal Functioning)  modela. Prof.dr.sc. Juri Hanin i mr.sc. Muza Hanin održali su cjelodnevna predavanja (sa radionicom) na temu "Optimizacija izvedbe pojedinačnih tehnika određenog športa kod olimpijaca te Sportska psihologija u pripremi vrhunskih sportaša". Izvrsna predavanja na engleskom jeziku slušalo je stotinja uglednih sportskih djelatnika i trenera, a srećom među njima našao sam se i ja. Vrijedilo je odvojiti ponešto vremena i poslušati teme koje bi trebale zanimati svakog sportaša koji se imalo ozbiljnije bavi sportom.

Danas je na Velesajmu počela i 8. međunarodna konferencija na temu "Kondicijska priprema sportaša". Stručna predavanja koja su održana potkrijepljena su debelim zbornikom radova koji onda čovjek u miru može proučiti doma. Na konferenciji je bilo sigurno više od 500 osoba u prvim satima. S vremenom je ta brojka počela opadati, a balkanski menatalitet izašao je na vidjelo kada je za vrijeme zadnjih predavanja dobar dio sudionika otišao na domjenak i pojeo apsolutno sve što je bilo namijenjeno za sudionike konferencije. Da bruka bude još veća po završetku predavanja uvaženi dr. Milanović pozvao je sve na ručak kojeg više nije bilo. Šta su jadni stranci pomislili u tom trenutku kada su došli na prazne stolove ne usudim se niti pomisliti.

No gladni ili siti svakako je vrijedilo ovih dana biti prisutan na ovim stručnim predavanjima. Jučer je zvaršen i tečaj upotrebe Sport Identa u Vihoru. Jasminka je stvarno odradila izvrstan posao i predavanja su bila više nego poučna i zanimljiva. A da su Hrvati majstori u pronalaženju bugova to nisam niti sumnjao. Želite li pobijediti sa malo muke i vrlo malo znoja? I to se da :)

Sutra smo na Sveticama i nadam se da će nas vrijeme poslužiti.

25 veljače 2010

Malo o svemu

Danas je jedan od onih dana kada nakon treninga osjećaš malo više mišića nego obično. Jučer smo postavili novu najveću brojku u zimskom ciklusu na treningu i bilo nas je 14. Ne znam šta nam je Krešo radio, ali dobro osjećam zadnju ložu, a bome i trticu. Puna dva sata bili smo u pogonu. Nakon prvih sat vremena kada smo prošle godine obično bili pred kraj treninga, ove godine slijedi još 5-10km trčanja. grupa uvijek krene u nekoj laganici, pričaju se vicevi, zafrkavamo se međusobno, a završavamo sa parom na ušima. U principu neki solidan tempo držali smo prvih 7-8km, a onda je krenula jurnjava. Vlado je trznuo dva tri puta, Nino nastavio i eto ti finiširanja od 2km. A da su dečki napredovali to se vidi. Prije koju godinu mogli su mi gledati samo leđa u daljini, a jučer sam ja gledao njihova leđa. Svaka čast.


Dolazi ljepše i toplije vrijeme, dani su duži i vjerojatno ćemo sada trgnuti malo i one koji su spavali zimski san. Kada pređemo brojku od 30 ljudi na atletskom treningu i 40 na orijentacijskom znamo da su se ljudi razbudili.

Dans je i zadnji dan prijava za Lipicu. Tko misli ići mora se požuriti.Do sada je prijavljeno oko 550 natjecatelja. Nešto manje nego prošlih godina jer su Skandinavci orijentirani ove godine više na svoje terene zbog Svjetskog, ali i ova brojka je impresivna. U veteranima masas bivših reprezentativaca Austrije, Mađarske, Slovenije...tako da plasman u prvih deset neće biti lak. Elita je standardno puna, ali lagani ulazak u sezonu uvijek mi je više odgovarao nego instant muka.

Gledajući malo trke na kojima sam trčao prošle sezone ne mogu se oteti dojmu da baš niti jednu trku nisam istrčao bez greške da mogu reći: "Da to je to i nisam mogao bolje". Fizički sam bio puno spremniji nego prijašnjih sezona (hvala Krešo), ali orijentacijski je tu bilo dosta oscilacija. Doduše takve stvari su obično povezane sa brzinom jer evidentno sam popravio brzinu u šumi, a to je dovelo do grešaka u orijentaciji. Svakako među najbolje istrčane trke ubrajam WOC srednje staze, Hrvatske PH srednje staze i sprint u Lokvama, a na svakoj od tih trka bilo je materijala za još bolju trku. Fizički sam najzadovoljniji bio sa PH klasikom u Sloveniji. Čak i nakon pretrčanih petanestak kilometara nisam bio slomljen i imao sam snage za finiširanje. Najveći propust je svakako WOC sprint na kojem sam zbog glupog "bureka" izgubio više od pet minuta na samom kraju staze. Do onda super solidno, možda ne za A-finale, ali svakako za jedan vrlo solidan plasman kakav je ostvario Matjaž.Od lošijih trka izdvojio bi i Kup Bjelovara na Kamenitovcu. Iako volim tu šumu i teren ovaj puta nije mi legla. Već prije samog starta nisam imao onu motivaciju i želju, ali nekako sam uspio sve pokrenuti. Krenuo relativno jako i bilo je sve dobro do onog inkriminiranog dijela gdje ništa nije štimalo. Izgubio sam tamo podosta vremena, ali i volje za nastavak. Možda mi je tako i pasalo taj puta. Jedna od rijetkih trka kada sam odustao.Trke koje su pamte su svakako ISAR po super atmosferi i ugodi i upravo suprotno "Croatia open" po atmosferi u kojoj hrvatski natjecatelji svakako nisu uživali iako je sama trka bila na visokom nivou.

Vidjeti ćemo što nam nosi ova sezona. Nadam se lijepim i dobrim trkama i prije svega trkama bez ozljeda. Moj cilj je istračati trke najbolje što mogu, a hoće li to donijeti neki rezultat nije od presudne važnosti. Oduvijek sam se bavio ovim sportom zato što volim trčati, volim prirodu i izazove koje ona nudi. Oni koji trče samo radi rezultata prije ili kasnije imaju velike frustracije ako ne ostvare ono što su si zacrtali. Da se razumijemo svi mi trčimo da bi bili što bolji, ali nije katastrofa ako me dobije Luka Mihaljević ili Edi. To je sport. Nadam se i dobrim organizacijama natjecanja. Prošlih godina smo se naradili, a i ove godine su ambicije velike. Pripremamo neke novosti i nadam se da će se ljudima svidjeti. Prošlogodišnji Zagreb open kojeg je koncepirao Paco bio je pun pogodak. Atraktivno na startu i zanimljivo na terenu. Truditi ćemo se da i ove godine bude takvih stvari.