01 rujna 2009

WOC štafeta



Početi ćemo od zadnje trke naše reprezentacije na WOC-u jer je nekako najsvježija, a ujedno je izazvala i najveće polemike u orijentacijskim krugovima.

Po prvi puta Hrvatska je ostvarila plasman u obje konkurencije, dakle
muškoj i ženskoj štafeti što je već uspjeh sam po sebi jer i neke renomiranije reprezentacije nisu imale ženske predstavnice na natjecanju. Nažalost zbog toga cure nisu imale i svoju konkurenciju pa je teško bilo odlijepiti se od donjeg dijela plasmana iako su sve tri izmjene otrčale solidnu trku.
I Antonija i Ivana i Vinka nisu radile veće greške. Ostaje mala žal za jednim mjestom boljim plasmanom, jer je u zadnjoj izmjeni Vinka stigla Japanku, ali na kraju ipak nije mogla više od toga. U svakom slučaju čestitke na trudu i zalaganju svima. Hvala Draušniku na zdušnom navijanju i utrčavanju iza Vinke :))

Dečki sa 32. mjestom mogu biti zadovoljni. Realno gledajući možda se moglo koje mjesto gore, ali Kina i Izrael (sa dva Rusa) bili su ovaj puta prejaki.
Iza nas su Turska, Japan, Srbija, Južna Afrika i Hong Kong. Namjerno smo stavili Matjaža na zadnju izmjenu na kojoj može stizati ostale natjecatelje i napraviti daleko najviše. Tako je i bilo, a u finišu je još odšprintao predstavnika Turske.
Iako prvi rezultati to nisu pokazivali, pa smo morali pisati službenu žalbu (u tri primjerka, ovjerenu kod javnog bilježnika, sa žigom Saveza...- šala). Žalba je uvažena i eto ne dijelimo poziciju sa nikime. Rezultati

Plan za štafetu je bio sigurno i točno, a nakon prvih vijesti iz šume dodano je i bez povreda. Upravo taj segment cijelog WOC-a mene osobno dosta je smetao. Vozeći se prema ciljnim arenama prolazili smo kroz prekrasne dijelove šuma, a natjecanja su obuhvaćala vjerojatno i najružnije dijelove cijelog brda. U nekim trenucima imao sam osjećaj da su pred neke kontrole namjerno nabacali granje (vidi sliku Edija) kako bi otežali natjecateljima kretanje.
Jedna od takvih kontrola je i prolazna kontrola upravo na štafeti na kojoj je član Austrijske štafete povrijedio rame spektakularnim padom pred publiku.

O povredi Martina Johanssona kojem se grana zabila u kvadriceps puno je rečeno, a treba dodati da su u istom trenutku bolničke ekipe bile na tri mjesta na intervenciji, da su nakon ulaska u cilj šatori izgledali kao male bolnice sanirajući porezotine, uganuća... Martin Johansson je u trenutku povrede bio vodeći u štafeti i nesumnjivo je trčao koliko ga noge nose, a to je na ovakvom terenu bilo povremeno i opasno.

Tragikomedija sa sretnim završetkom

Za vrijeme pružanja prve pomoći unesrećenom naišao je par izletnika sa telefonom. Kako Thierry, Nordberg i Smola koji su prekinuli svoju trku prilikom pružanja pomoći nisu znali broj telefona ciljne arene, Smola je nazvao prijatelja u Češku koji je pratio prijenos putem weba i zamolio ga da nazove trenera u ciljnu arenu da obavijesti organizatora o povredi Johanssona. Možete si uzamisliti lice prijatelja koji dobiva poziv iz šume od natjecatelja koji se bori za medalju.

Eto Johansson je kod kuće, preživio je svu golgotu, a prema njegovim riječima i mađarske doktore koji ne znaju beknuti ništa engleskog i koji čiste sobe u 4 ujutro i što je najvažnije oporaviti će se. Thierry, Nordberg i Smola postali su heroji fair-playa, neki drugi dečki osvojili su medalje. Tako je to u sportu, a na kraju sve je to samo zabava. Ostaje nedoumica da li je trebalo prekinuti trku, poništiti rezultate ili ostaviti kako je. Još dugo će se vući to pitanje i nitko nije dovoljno pametan šta je trebalo učiniti. IOF je donio odluku o priznavanju rezultata, organizator je bio neodlučan, a predstavnici reprezentacija podijeljeni.

Povreda u sportu će uvijek biti i one su sastavni dio cijele priče. Svjetsko prvenstvo je jedna druga razina na kojoj natjecatelji daju i više nego što mogu, ne gledaju toliko na moguće povrede već se bore do zadnjeg atoma snage. Tu leži i činjenica o većem broju povreda na koje ipak nismo navikli u našem sportu. Drugog dana na istom jestu održan je Hungaria kup sa par tisuća natjecatelja, a povreda je bilo zanemarivo malo. Brzine su manje, očekivanja manja, opreznije se trči...

DIO DRUGI - LOPOVI

Herwig Allwinger jednom prilikom izjavio je da već godinama na orijentacijskim trkama ne zaključava auto jer su orijentacisti posebna populacija ljudi i krađe su stvarno rijetka pojava. Malo ljudi ipak zna da su prilikom odlaska na treninge u urbanim sredinama nekoliko puta naši orijentacisti pokradeni na Jarunu, u Maksimiru, na Šestinskom lagviću, Branje vrhu... Shema je uglavnom ista. Lopov snimi situaciju kada odlazite trčati i ako ste nešto ostavili na sjedalu provaljuje ili razbija staklo i bježi. Šteta je uglavnom veća od vrijednosti koju ukrade, ali ostaje neugoda i problemi.

Na WOC-u smo i mi nažalost imali problema. Ivici se pokvario auto nedaleko smještaja i bio ga je prisiljen ostaviti na parkingu. Nakon što smo se vratili po njega idućih dana, u auto je provaljeno. Provaljen je čak i prtljažnik, ali ništa nije ukradeno jer većih vrijednosti nije niti bilo u autu. Vjerojatno su pokušali ukrasti auto, ali kako je bio pokvaren ostali su na suhom. Pazi razočarenja :)
Druga priča ide u daleki Portugal gdje su naši Paco i Matea ovih dana sudjelovali na trkama. Nažalost njihova priča nema sretni završetak jer su im ukradene stvari, putovnice i SI čip!!!

Sezona kreće pa eto oprezno sa svojim stvarima, a pogotovo kada imate napunjeni auto stvarima na nekom putovanju. Čip po svaku cijenu nosite sa sobom :)))

31 kolovoza 2009

Lokve 2009

Svjetsko prvenstvo je iza nas i okrećemo se domaćim trkama. Kako na Svjetskom nisam imao previše vremena pisati popratne tekstove jedan cjelokupni osvrt osvanuti će kroz naredne dane ovdje negdje, a do onda malo o utrci u Lokvama.

Početak jesenskog dijela sezone u Hrvatskoj već tradicionalno počinje krajem Kolovoza u Lokvama. Rekli bi ugrijavanje laganim sprintićem. No moram priznati da su me ove godine iznenadili. Sprint je bio sve samo ne lagan. Obilovao je i orijentacijom i fizikalijama. Rekao bi iznenađujuće dobro za Tomicu postavljača :). Onako na brzinu izbrojalo sam dobro preko 100 metara uspona na 2,4 km staze. No krenimo od početka.

Dolaskom na start pada pogled na teren, poluotvoreno zemljiše sa puno grmića, drveća, livada i zaraslih livada. Nije da baš obožavam ovaj tip terena, ali šta se može. WOC nas je naučio da i po "shitu" treba gaziti junački. Kako sam startao zadnji u kategoriji imao sam vremena pogledati kamo konkurencija odlazi na prvu KT, ali i tu je koncepcija staze bila dobra pa se već nakon pedesetak metara natjecatelj izgubio iz vida. Dakle ništa od tih informacija. Startao sam relativno jako i osjetio umor u nogama već na prvom usponu. Sam sebi sam rekao da to nebi trebalo biti tako jer sam si uzeo dovoljno vremena za odmor nakon Mađarske. No ubrzo gubim taj osjećaj i pokušavam ići što je jače moguće kroz granje i po đombama na livadi. Prvu zelenu barijeru prošao sam bez problema, ali u drugoj sam dobrano zapeo. Izlaskom na livadu uočavam Grbca na grebenu koji skreće na KT-u. Malo mi ne štima pozicija i na vrijeme uočavam da nije naša. Sve skupa do prve imam više od 40 sekundi greške. Ne dobro za sprint. No s obzirom da se radi o terenskom, a ne gradskom sprintu sve je još uvijek otvoreno. Od prve na dalje istrčavam skoro sva brda (malo hodanja na uspon prema šestoj KT), i nemam problema sa orijentacijom. Na desetoj radim još jednu manju grešku jer me odvukla tuđa kontrola, ali na vrijeme uočavam kodni broj i tu gubim još 15-20 sekundi. Slijedi ganjanje prema gradskom dijelu u kojem radim još jednu manju grešku u izboru varijante na zadnju. Skrećem jednu ulicu prerano i tu je otišlo još 5-10 sekundi na dužinu varijante. Sve u svemu mogao sam ići još minuticu brže, ali s obzirom na teren nije loše. Matjaž je očekivano slavio iako po vremenu i njegovoj brzini mislim da je mogao još minutu, dvije brže. Salopek na kraju treći (opet nije bio na proglašenju :( ) Edi na kraju četvrti. Bio je uvjerljivo drugi do šeste kontrole na kojoj gubi minutu i onda na osmoj KT još oko pola minute. Teško nadoknadivo. Ostatak ekipe je na malo većem razmaku iza vodeće četvorke.

Kod djevojaka je Eva vrlo uvjerljiva, Ivana u bolovima peta. S obzirom da nije radila prevelike greške moramo vidjeti gdje je izgubila dragocijene minute.

Ostali Vihoraši vrlo dobri, Nina druga, Luka drugi, Karlo drugi. Ukupno četri druga mjesta.

Idući vikend idemo u Međimurje. Spremamo se na zelenjavu i još jednu borbu sa vegetacijom. :)

23 kolovoza 2009

Spremamo se doma







U trenucima dok se spremamo doma i rješavamo zadnju papirologiju, žalbe, skupljamo račune, tražimo mehaničara, kupujemo slike...ispraćujemo sve koji su bili sa nama ovaj tjedan. Hvala svima u ime ekipe sa WOC-a i WTOC-a. Navijali ste za nas i bodrili kada je bilo potrebno i kada je bilo najteže. Još jednom velika Vam hvala Sanja, Luka, Nenad, Ivan, Jan, Dunja, Eva, Pia, Til, Gerit i Matija.

ZDENKO HORJAN VICEPRVAK SVIJETA !!!







Zdenko je obranio titulu viceprvaka Svijeta u preciznoj orijentaciji. Ekipa je sedma od 16, dakle također solidna.

Imamo drugu medalju u povijesti za Hrvatsku. Braaaavo Zdenko. Iako je karta bila izuzetno loša, a zadaci diskutabilni Zdenko je još jednom pokazao da se zna prilagoditi situaciji. Ostaje mala žal za zlatom koje mu je izmaklo za jedan bod, ali tako je to u sportu.

Svaka čast Zdenku. Nadamo se da će i iduće godine iznaći motiva i mogućnosti da u Norveškoj napadne zlatnu poziciju.

Naši navijači su bili najbučniji na proglašenju. Posebno treba istaknuti Ivana Draušnika koji je došao bodriti ekipu. Hvala mu još jednom.

Fotke iz prve ruke su gore.

19 kolovoza 2009

Finale srednjih staza







Dana Brozkova i Thierry Guorgiou su novi Svjetski prvaci. Super trka na ne baš prekrasnom terenu. Hrvati u gledalištu :)) Jan je bio prvi Hrvat koji je direktno čestitao Svjetskom prvaku.

18 kolovoza 2009

WOC otvaranje prvenstva










Danas je bilo službeno otvaranje WOC-a i WTOC-a. Konačno je i Hrvatska reprezentacija kompletna.

17 kolovoza 2009

woc 2009 long kvalifikacije





I long je iza nas. Matjaž je podesio nišanske sprave i danas je dotrčao do 20. mjesta. Dobra trka, ali još je malo falilo do A finala. Ostatak ekipe trčao je u okviru svojiih i naših mogućnosti. Dali su sve od sebe i to je najbitnije. Nažalost Ivana je pred kraj trke izgubila na trenutak koncentraciju i preskočila je kontrolu koja je bila na varijanti, a protrčala je doslovce pored nje. Šteta, no šta se može nadamo se još boljim rezultatima svih na sprintu. Na programu je više šumski sprint nego gradski. Sutra je i službeno otvaranje prvenstva pa ćemo se malo i odmoriti jer nema trka. Napraviti ćemo model event za sprint i uglavnom skupljati snagu za daljnje trke.

Nisam uspio puno snimati danas, a i ono što sam uhvatio je bilo više iz ruke dok sam našima dodavao osvježenje i vikao im prolazna vremena kome je trebalo...