We fly by

Kalnik u jesenskom ruhu II

2012-02-01T15:48:00.000+01:00

Još nekoliko fotografija sa terena na Kalniku prilikom reambulacije

pogled iz šume

Ivana tamo negdje dolje

stijene izviru iz zemlje

neki puta i nekonvencionalni sistem reambuliranja terena

pogled preko stijene

na stijeni

Vihorove vijesti

2012-01-31T13:48:00.001+01:00

Ovih dana objavljeno je i drugo izdanje Vihorovih vijesti pa koga zanima može čitati

Open publication - Free publishing - More news

Prvo izdanje objavljeno je početkom siječnja, a njega također možete vidjeti ovdje:

Open publication - Free publishing - More ok vihor

Krenula i dječja trening liga

2012-01-30T13:49:00.003+01:00

Iako je već održan jedan trening prije ove nedjelje jučer je i službeno krenula Vihorova dječja trening liga koju vodi Sanja uz pomoć Ivice, Boška i ekipe ;) Hladno vrijeme nije spriječilo tridesetak odvažnih da se upuste u orijentacijske izazove koji nisu bili nimalo jednostavni. Početnici su imali kratku stazu prilagođenu njima, a ostali su sukladno svojem znanju savladavali nešto zahtijevnije i tehnički teže zadatke. A-dječja ekipa Vihora odradila je prvo orijentacijsku stazu zagrijavanja , da bi nakon toga imali još linijsku orijentaciju.

U svakom slučaju našla se tu i staza za nešto zahtijevnije pa sam se i ja dobrih pola sata mučio na XL stazi. Nažalost kile i sati reambulacije po terenu čine svoje. Nedostaje svježine i brzine u nogama. Rekli bi glava hoće, a tijelo baš i ne sluša. Rezultati

Idući trening dječje lige održati će se u subotu 04.02. u 11:30 u Maksimiru kod nadstrešnice. Prijave idu na Sanjin e-mail, a detalje možete vidjeti i na stranicama Vihora.

Zimska liga - vijesti iz O-svijeta

2012-01-24T15:34:00.001+01:00

Iako je bio najavljen drugi trening kamp u Samoboru za ovaj vikend, zbog privatnih obaveza organizatora (Lino), kamp je skraćen na samo jedan trening koji će se održati u subotu u 10:00 sati u Manja Vasi kod Samobora. Detalji slijede uskoro na stranicama zimske lige.

Od ostalih vijesti iz svijeta orijentacije izdvajamo vijest iz IOF-a. Nakon silnih rasprava i pregovaranja oko novog formata Svjetskog prvenstva ovih dana donesena je odluka da se zbog neslaganja većine država članica format prvenstva neće mijenjati, tako će i dalje WOC biti u klasičnom formatu sa kvalifikacijama sprinta, srednjih i dugih staza te štafetom. Prijedlog nije dan na doradu već je u cjelosti zaustavljen.

Sa domaće scene izdvajamo sastanak IO-a HOS-a koji će se održati ovaj četvrtak u Zagrebu. Teme rasprava su slijedeće: proglašenje kupova Hrvatske, nastupi na svjetskim i europskim prvenstvima (WTOC, ETOC, WOC), kontrolori natjecanja i školovanje istih te dopune kalendara natjecanja za 2012. Naći će se tu još pokoja tema, a više o svemu kada prođe sastanak.

Siječanj na Kalniku

2012-01-21T21:03:00.001+01:00

Pregled terena na Kalniku. Evo i nekoliko fotografijama sa terena.

Novogodišnja utrka Sao Paulo

2012-01-19T13:57:00.001+01:00

Kada je Gamba odlazio u Brazil tamo još prije godinu dana otišao je sa tako malo stvari sa sobom da sam mu se divio. Cijela obitelj uspijela se spakirati u par kofera i otišla je na drugi kontinent. Naravno u koferu je bio Vihorov dres i kompas. Bez toga niti jedan orijentacist ne ide nikamo. Prošle godine kompas mu je donio i pobjedu u brazilskom kupu u M21B. Kaže Gamba: "Vrijeme je za elitu."

Davnih dana kada smo nas dvojica odmjeravali snage na zagrebačkoj kros ligi vjerojatno nije niti sanjao da će trčati jednu od najvećih novogodišnjih utrka na Svijetu, onu u Sao Paulu. Ovih dana Gamba je bio na startu sa 25000 trkača i prema tome novogodišnja zagrebačka trka koju smo trčali nekada u organizaciji Schwartza izgleda kao dječji trening. Pogledajte što o tome kaže Gamba iz prve ruke, a pogledajte i zanimljive fotografije.

Tečaj orijentacije 2012.

2012-01-18T12:49:00.003+01:00

Tečaj počinje 08. 3. 2012. (četvrtak) u 19.30 h u prostorijama kluba - Ribnjak 2, Zagreb (u dvorištu, ulaz u podrumske prostorije iz veže), a obuhvaća: predavanja četvrtkom i orijentacijske treninge subotom ili nedjeljom u prirodi.

"Outdoor" sportovi su u snažnom usponu. Orijentacijska će Vas i cijelu Vašu obitelj odvesti u prirodu na mjesta koja su samo rijetki pojedinci vidjeli. Imajte osjećaj da ste slobodni, zaboravite na sivilo svakodnevnice, osjetite miris prirode. Vratite se kući kao drugi čovjek.

Tečaj je namjenjen svim dobnim uzrastima, od djece školske dobi, odraslih željnih rekreacije, pa sve do onih željnih sportskog natjecanja, neovisno o fizičkoj kondiciji i predznanju.

Više o tečaju

Kronplatz 2012

2012-01-17T14:46:00.004+01:00

škola skijanja Ban tours

Nažalost u Zagrebu snijega još uvijek nema. Školski praznici su prošli i djeca su ostala zakinuta za zimske radosti. Nadajmo se da će se zima ipak smilovati i da će na kraju pasti nešto i snijega u našim krajevima. Kako je kod susjeda? U Austriji je slična situacija u nama bližim dijelovima, no na krajnjem zapadu bilo je obilnih padalina. Italija je također dosta sušna, no zahvaljujući pametnim ulaganjima u kvalitetna i velika akumulacijska jezera te sustave zasnježenja sezona zimskih radosti nije došla u pitanje. Hrvatski tjedan kako ga volimo nazivati ove je godine po broju skijaša bio do sada sigurno najslabiji u proteklih desetak godina. Kriza i recesija su učinile svoje, a tome sigurno nije pripomoglo niti obilato dizanje cijena na pravim skijalištima. Rezultat toga je barem 30% manje hrvatskih skijaša. Zanimljivost cijele priče su medijske bajke koje su u tjednima prije i poslije skijanja pričale o 200 000 Hrvata na snijegu, o najboljoj sezoni ikada i o 15% povećanju bookinga. Mora da su sanjali jedan dobar san. Tko god da je prvi plasirao ovu priču koju su preuzele sve novinske agencije bio je sigurno na nečem bijelom, a to nije bio snijeg.

No poznati su opet bili dio snježnog cirkusa i na skijalištima smo tako mogli vidjeti veliki broj poznatih osoba iz sportskog i estradnog te političkog života Hrvatske. Srećom ove godine nije bilo "modnog mačka" da nas sramoti svojim izjavama po brdu.

Ponešto o njihovim doživljajima u reportaži Red carpeta

Ekipa koja je bila ove godine odradila je dobar posao i nešto više od stotinu polaznika naše škole otišlo je svojim kućama zadovoljno. Vrijeme nas je poslužilo i gotovo cijeli tjedan bilo je potpuno sunčano.

Evo i nekoliko fotki

Nova godina, novi treninzi

2012-01-06T21:28:00.000+01:00

Ulaskom u novu 2012. nastavili su se i treninzi po klubovima i na zimskoj ligi. Ovaj vikend je na redu bogati program. Zimska liga preselila se u Bjelovar na dvodnevni trening kamp, a u Zagrebu počinju i zajednički atletski treninzi zagrebačkih klubova. U nedjelju se nastavljaju i treninzi Vihorovog podmlatka koji marljivo rade već neko vrijeme. Vremenske prilike pogoduju treniranju i iskoristite tu priliku dok ne dođe prava zima.
Za dva tjedna kreće i škola orijentacije za učenike od 5.-8. razreda koju vodi Sanja, što znači da uskoro počinju i dječji orijentacijski treninzi. Uglavnom čeka nas bogati zimski period događanja.

Počinju kondicijski treninzi zagrebačkih klubova

2012-01-03T11:46:00.001+01:00

Danas je došla i konačna potvrda nastavka zajedničkih kondicijskih treninga zagrebačkih klubova. Treninge vodi Alen Tomić pa prenosimo osnovne informacije.

1. Općenito
Treninzi su namijenjeni članovima orijentacijskih klubova koji djeluju na području Grada Zagreba.

2 . Cilj treninga
Osnovni cilj plana rada je povećanje opće kondicije s naglaskom na mišiće stabilizatore (core mišići te mišići stopala), na balans i osnovnu tehniku trčanja.

3. Plan provođenja treninga
Treninzi se provode dva puta tjedno:
a) atletski trening, odnosno nadopuna na atletske treninge, Bundek
b) funkcionalni trening, dvorana

4. Dobna skupina obuhvaćena planom treninga
Treninzi su namijenjeni svim dobnim skupinama (kadeti, juniori, seniori, veterani).

5. Mjesto održavanja i okupljanja
a) treninzi će se provoditi na području parka Bundek , a okupljanje je kod mosta Mladosti, na pristupnoj cesti prema nasipu (makadam).
b) dvorana, Radnička cesta 1a, VB Centar

6. Termini treninga
utorak u 20:30 – dvorana
subota u 14:30 – Bundek,

Početak treninga je 14.01.2012. (subota). Važno je napomenuti da su treninzi besplatni za sve članove ZG klubova (treninge finacira PSZ i ZŠS) uz uvjet da u svojim matičnim klubovima plate članarinu.

Za sve informacije, prijave i predprijave javite se Alenu na e-mail.

Predstavili smo naš sport

2011-12-31T13:50:00.000+01:00

Stiže nam nova 2012.

2011-12-27T16:42:00.002+01:00

Nekako u ovo vrijeme svake godine čovjek radi rezime onoga što je radio u protekloj godini. Neki su vjerojatno zadovoljni onime što su napravili, neki jadikuju i gledaju u bolje sutra, a neki su ravnodušni. Osobno u protekloj sezoni napravili smo puno, no ne i sve zamišljeno. Moglo je biti i bolje, no moglo je biti i gore tako da ipak treba gledati u budućnost i nastaviti gdje smo stali.

Na orijentacijskom planu to znači da ćemo i dalje pokušati raditi dobre trke, kvalitetnu školu i predavanja, omasoviti koliko je to moguće klupsko članstvo i još puno toga. Uz sve to pokušati ćemo raditi i na sebi te se pripremiti što je kvalitetnije moguće za sezonu. Naravno uz crtanje karata, vođenje škole i treninga nije baš to lagano usaglasiti.

Ove godine dolazak Nove poklopio se i sa izdavanjem nove putovnice. Svaki list stare putovnice priča nekoliko priča, nekoliko događaja u zadnjih deset godina. Listanjem stranica kao da listamo svoju vlastitu povijest i trenutke koji su nam se urezali u sjećanja. Nova putonica sa praznim stranicama je nova knjiga koju tek treba napisati, novih deset godina sjećanja. A koliko stvari i događaja stane u deset godina života zna svatko, cijela jedna vječnost.

Noiva godina je kao nova stranica, izbrišite sjećanja na ružne i neugodne trenutke, ostavite ono lijepo te krenite po nove doživljaje. Neka vam je sa srećom svima.

2011-12-23T12:51:00.001+01:00

Zimska liga - 4.noćno kolo

2011-12-22T11:40:00.006+01:00

A-staza

Lino nam je opet priredio pravu poslasticu. U mrklom mraku zaprešićke šume sakupilo se tridesetak duša željnih avanture. Negdje tamo u šumi par stotina metara od autiju smjestio se i Lino sa kartama. Tko god je mislio da će zimska liga biti lagana dobro se prevario. Staze su muške i prave fighterske no to nam ne smeta da uživamo iz kola u kolo. Tanka korica snijega na podu i kontrolice 15x15 tamo negdje u šumi. Pravi gušt.

logorska vatrica

Krenuo sam tako i ja u mrak sam kao duh. Tamo negdje u daljini vidi se pokoja lampica kako se kreće po šumi. Koncentracija je maksimalna, a osim lampe na glavi imam još dvije u pričuvi te još jedan set rezervnih baterija. Ništa nije prepušteno slučaju jer sam previše puta već ostao "ugašen" u mraku. Prve tri kontrole pikam kao da je dan. Prema četvrtoj u daljini se nazire skupina lampica kojoj se ubrzo pridružujem. Ne vidim kontrolu, ne vide je niti oni. Radim provjeru prema sjeveru, pa prema potoku. Pozicija mi odgovara, no nisam siguran. Premračno je za neko pametovanje. Malo se vrtim po grebenu i pokušavam je naći nešto ranije na grebenu. Ekipa je već odmaglila znači da su je locirali. Nalazim ju, nije baš da mi odgovara, ali i dalje ne mogu sa sigurnošću reći da je nešto krivo. nije niti bitno, idemo dalje u mrak. Biram sigurnu varijantu po putu, pa uz livadu koja se doduše ne vidi i tu prestižem većinu lampica koje su startale prije mene. U trenutku iz mraka izviruje i Vinka koja je već trčala na 8.KT. Ovaj dio odrađujem bez greške i baš se guštam. Na osmoj opet mala greška, ali brzo se relociram uz potok i tu negdje u mraku izviruje i obitelj Orehoci. Slijedi tehnički najteži dio staze i znam da se tu mora paziti jer bi moglo biti problema. Pokušavam locirati pravi greben za penjanje, ali nažalost promašio sam ga za malo i dolazim u područje koje mi ne odgovara. Slijedi brzinsko relociranje i drugi pokušaj napada na KT. Uslijedila je još jedna mala korekcija i onaj osjećaj tu bi trebala biti, a ako je nema nemam pojma gdje sam. Dignem pogled i lampa osvjetli kontrolu. Yes. Idemo dalje. Slijedeće tri kontrole opet idem sam kao duh, tamo negdje prema dvanaestoj čujem Emicu, ali vidim samo lampicu u mraku. Na zadnju imam dobar plan, ali kontrolu nisam uočio pa je uslijedila još jedna provjera po toku potoka i vraćanje na mjesto gdje sam bio. Kontrola je bila nešto niže od mejsta gdje sam prošao. Ok, glavno da je tu. Trčim prema cilju i mislim si da je nama ipak lako jer trčimo, a Lino već satima stoji tamo u mraku, a kada ono lijepa logorska vatra, grijanje, keksi, čaj...Nedostajale su samo neke kobase.

Paula dolazi sa skupljanja kontrola

Sve u svemu pravi gušt. Noge su danas malo teške, no to je i cilj svega. Na kraju smo još čekali Ivanu i Gorana da se vrate iz šume. Netko je morao stradati i jučer to nisam bio ja. Ivana je ostala bez lampe, a sa rezervom je išlo malo teže ;) no do cilja su stigli.
Nešto fotografija iz okolice cilja možete vidjeti ovdje. Svoju stazu stavio sam i u digitalnu kartoteku.

Rezultati
Staze

Škola skijanja Ban tours

2011-12-13T13:23:00.001+01:00

I dok nam vremenske prilike nisu baš naklonjene za zimske radosti čini se da će se ipak stvar okrenuti i za vikend možemo očekivati i prve prave pahulje snijega. Ako do sada još niste razmišljali o skijanju eto polako možete početi. Iako je opće prihvaćeno mišljenje da je skijanje skupo za prve korake ne treba puno Tome svjedoči i činjenica da smo Ivana i ja dobar dio prijatelja naučili osnove skijanja bez da su trebali izdvojiti kune za žičaru i opremu. Naravno kasnija nadogradnja znanja nije lagana i može biti i skupa, no treba biti sretan i sa malim. Za početak čekamo pahulje jer su nam neki prijatelji zbog manjka snijega još na listi čekanja.

Kalnik u jesenskom ruhu

2011-12-12T14:28:00.002+01:00

Nekoliko fotki sa Kalnika u nedjelju

natjecateljski centar

pogled na teren

na terenu

tu smo se spustili po grebenu, ali vi ne budete ;)

Zimska liga u prozorima

2011-12-10T17:07:00.001+01:00

Nakon dva kola na kojima nažalost nisam sudjelovao konačno sam uspio odvojiti jedan dan za odlazak na zimsku ligu. Lino nam je pripremio pravu poslasticu - prozore. Stigli smo planirano nešto kasnije i većina ljudi već je startala. Dan kao stvoren za trčanje po šumi, toplo i sunčano. Sama šuma je u ovo doba godina stvarno posebna, posuta lišćem sa pogledom par stotina metara unaprijed. Naravno Lino se nije dao smesti i osim što je na karti prozore napravio dovoljno velike da uspiješ vidjeti samo mali dio oko kontrole, dao nam je i nešto manje kontrole, pa je dimenzija zastavica svedena na pola.

Krenuo sam dosta oprezno prema prvoj i kako sam je bez problema našao to mi je dalo krila i na slijedću su već nastali problemi. Prvo sam naišao na kontrolu koja nije bila moja, a nakon toga naravno uslijedila je greška. Kada na ovakvoj stazi napraviš grešku teško se relocirati, no uspio sam nekako u tom naumu i pronašao drugu. Na treću dolazim bez problema, a tamo već Ivana perforira. Startala je nekoliko minuta iza mene i samo se slatko nasmijala. Na slijedeću idem bez problema, dok na petu pokušavam naći neki prolaz ispod dalekovoda koji je dobrano zarastao. Tu me Ivana opet stiže. Bježim prema petoj perforiram i na šestu dolazim u dilemu. Da imam cijelu kartu radio bi "aiming off", ovako gađam direktno i naravno ne znam da li sam lijevo ili desno od kontrole. Klasika, biram krivu stranu i Ivana me opet prestiže. Prema sedmoj stižem Nenada koji traži kontrolu već pola sata. Naravno Darinka je kriva jer mu je dala krivi kompas ;))). Dolazim na sedmu, a Ivana tamo čući i fotografira. Uf, kako frustrirajuće :))).

Od sedme na dalje nišanske sprave su se malo podesile i do kraja radim minimalne greške. Šuma je odjednom i puna ljudi koja očito ima problema na stazi i pokušava se locirati.

Trening je bio super i rekao bih to je jedan od onih treninga koji se računaju duplo jer mozak radi sto na sat i koliko god netko pozna teren nije mu to prevelika prednost.

U svakom slučaju zimska liga je nešto što treba pohoditi. Rade se dobri i kvalitetni treninzi u dobrom okruženju sa dobrom ekipom.

Fotografije

Prosvjed protiv Lininog treninga ;)

2011-12-09T17:16:00.002+01:00

Evo upravo stiglo pa Vam proslijeđujem obavijest:

Poštovane o-trekerice i o-trekeri!!

Obzirom da je Lino iz-bacio sve osim prozora sa sutrašnjih karata na njegovom treningu, šaljem poziv svima zainteresiranima da mi se sutra pridruže u odlučnom prosvjedu i da iz protesta u-bace, ako ne na kartu onda na popis aktivnosti treking do Solarskih šuma!! J

Prosvjed bi počeo oko 8 ujutro na parkingu Bliznec, kad bi se prosvjedna povorka lagano popela Gips stazom do Gelendera, pa onda preko Krumpirišta i po 49-ki spustila do Kraljevog Vrha i produžila do Solarskih. Tada bi se privremeno prekinuo prosvjed kako bi se mogao odraditi trening protiv kojeg se prosvjeduje trekiranjem, i onda kad bi se nakon treninga reaktivirao prosvjed, prosvjedna povorka bi se ili vratila natrag preko Sljemena ili bi tražila neki drugi put za natrag... J

Od prosvjednika zasad smo potvrđeni Nada i ja. Sanja je bila vrlo blizu ali izgleda da se uspjela izmigoljit... J

Lino, ako znaš još nekoga tko bi bio zainteresiran za ovakav vid prosvjeda protiv tvojih treninga, slobodno im javi.

Od dodatnih informacija, ispalo mi je negdje 12-tak km trekiranja od Blizneca do Solarskih. Uspon je tih valjda 600-tinjak metara do Gelendera, tako da mislim da su 2,5 sata laganim tempom dovoljna, a za ostale informacije možete me kontaktirati i mobitelom na 098 314 142.

U ime prosvjednog odbora pozivam Vas da se pridružite u velikom broju i bilježim se s poštovanjem.

Goran

Krenule pripreme

2011-12-09T09:09:00.000+01:00

Jučer su mlade nade kluba krenule u novu sezonu. Prvo okupljanje proteklo je u dobroj atmosferi i prvom treningu pod stručnim nadzorom. I dok su odrasli diskutirali o sustavu natjecanja u idućoj godini, mladi su marljivo trenirali. Nadamo se da će ih volja i upornost pratiti kroz zimske mjesece koji slijede jer svi znamo da je najteže prebroditi zimu. Poslije se nekako lakše trenira i trči kada zatopli. Sada treba steknuti pozitivnu naviku treniranja i priviknuti tijelo na napore koji slijede.

Zimska liga - 3.kolo - 10.12.2011.

2011-12-07T13:25:00.000+01:00

Stigao je i poziv za 3. rundu zimske lige. Lino kaže ovako:

Trening br.3 održat će se u subotu 10.12.2011 na Solarskim šumama.

Napokon je sve postavljeno na stranice: www.oeventmanager.com/index.php?page=ztl. Tamo je poziv za predstojeći trening, dosadašnji rezultati (po treninzima), karte i analize.

Za naredne treninge obavijesti će biti također tamo objavljivane (www.oeventmanager.com), da ne šaljem više ove grupne mailove. :)

U sigurnoj najavi je i vikend 7.-8.1. na Kamenitovcu. Spavanje je 20kn u planinarskom domu, mogućnost dogovora oko klope u Domu ili grupni angažman oko roštilja u privatnom aranžmanu. U nedjelju je 'službeno'

kolo lige, dok će u subotu biti dva treninga za zainteresirane.

(dnevni + noćni) O detaljima uskoro.

Liga bi trebala teći sve do prvog vikenda u ožujku. (vikend prije Lipice) Neovisno o vremenskim uvjetima, naravno. :)

Ako će biti mogućnosti svakako bi planirao još jedan manji trening kamp u 2 mjesecu (Ponikve, Platak), ali to ovisi o vremenskim uvjetima.

Za sve prijedloge, ideje i sugestije koristite email, komentare na stranici ili mob.

Gotova i dječja utrka Svetog Nikole

2011-12-05T15:01:00.003+01:00

koordinacija Svetog Nikole i pomoćnika

Kada smo počeli planirati dječju utrku Svetog Nikole nitko si nije mogao zamisliti kakvi vremenski uvjeti će nas dočekati na dan utrke. Iz kuće sam izašao obućen kao medo da bi se okrenuo na petama i skinuo sav višak odjeće sa sebe. Prekrasan dan i temperatura preko 15 stupnjeva značilo je samo jedno: "Dječja utrka će uspijeti i broj ljudi će biti možda i veći i od očekivanog". Tako je to kada se organizira dječja utrka. Može biti super, a može se dogoditi i fijasko. Isprobali smo u povijesti obje varijante, sa kišom, maglom i snijegom i ovu kada svi uživaju. Razlika je naravno drastična, a broj prijava je proporcionalan vremenskim uvjetima.

Pripremne radnje dizajna karata, kartona i svega onoga što ide uz dječju utrku je odradila Ivana. Imali smo tri potpuno različite staze, potpuno različite težine što se vidjelo i na vremenima pobjednika, taman onako kako treba. Ja sam odradio onaj dosadniji dio skupljanja prijava, sortiranja po željama i startnim vremenima, oglašavanja i kontakata sa roditeljima. Ekipa iz kluba je naravno bila tu, i bez njih nebi išlo: Ivek, Boško, Petra, Neno, Iskra, Damir V, Darinka, cure Dora, Mia i Iva, Karlo veliki i mali, Robi, Joško, Maja, Sanja, Neda, Neno-Krampus, ...Rekli bi mala trka, ali puno posla. Sa dobrom eipom sve se da. No dječje trke više nisu male trke. Po broju su premašile kup utrke u Hrvatskoj ;) i treba ih shvaćati ozbiljno kao i bilo koju drugu organizaciju. Staze moraju biti adekvatne, kartoni, sličice, karte, kružnice....obrada rezultata, medalje, pokloni sve mora biti na svojem mjestu.

Žao mi je jedino što nisam stigao istrčati i trening zimske lige. Kada sam slagao tehnički dio koji mi je Lino poslao baš sam dobio volju za trčanjem staze, no nije bilo vremena. Nadam se samo da sam dobro na karti odradio brisanje puteva i ostale trikove koje je Lino zamislio.
Rezultati

108 prijava za dječju utrku

2011-12-01T11:40:00.000+01:00

Prvi rok za prijave je prošao i brojka je impresivna. Čak 108 prijava za dječju utrku Svetog Nikole je pristiglo. Najmasovnija je kategorija djece do 7 godina sa 86 prijava! Karte su danas poslane u tisak, kartončići također, slikice za kontrole su napravljene i u plastifikaciji su. Medalje su naručene u velikim količinama, pa će biti za svakoga po jedna. Još samo da nam Sveti Nikola donese male poklone i spremni smo za akciju. Priča se da je i krampus u blizini pa pripazite ako niste bili dobri ovih proteklih dana, a s obzirom na izbore koji se održavaju na isti dan moglo bi biti i takvih ;)

Dječja utrka -M12 sa pravom stazom

2011-11-30T09:47:00.000+01:00

Zadnja orijentacijska utrka u ovoj sezoni posvećena je najmlađima. Njih više od sedamdeset već je prijavljeno, a vrlo je velika vjerojatnost da će se brojka popeti i do stotinu malih natjecatelja.

U ponudi su uobičajene kategorije za dječju utrku MŽ7, M10, Ž10, M12 i Ž12 s tim da će ove godine M i Ž12 imati pravu orijentacijsku stazu pa dakle na trci mogu sudjelovati i "prekaljeni" orijentacisti sa iskustvom u Kupu Hrvatske :) Prijave su moguće putem e-maila ili putem OOnline portala. Broj prijavljenih možete vidjeti ovdje.

Istovremeno stariji orijentacisti imati će priliku trčati 2. kolo zimske lige za koje se možete prijaviti kod Line. Detalji su u postu niže.

Zimska liga - 2.kolo

2011-11-28T09:51:00.002+01:00

Trening br.2 – 04.12.2011, Maksimir

Mjesto okupljanja: Maksimir, livada između Vidikovca i Švicarske kuće

Karta: Maksimir 1, 1:10000, E=5m, (OK „Vihor“)

Prvi start: 10:30

Vrsta treninga: one-man relay sa tematskim krugovima.

Staze: A (6km), B(oko 4km) staza sa temom treninga, C klasična – cca 2km (za početnike i po narudžbi) Dužine staza su okvirne, obzirom da staze još nisu zamišljene.

Udaljenost do starta: 0m

Prijave: na email: linoskaleidoscope@gmail.com, do subote 03.12. (20:00) Naknadne prijave na samom treningu će biti moguće do broja rezervnih karata (~5)

Startina: 5kn

Dolazak na trening: Proizvoljno do ulaza u Maksimir, pa centralnim šetalištem do Vidikovca i zatim SZ prema Švicraskoj kući. (15' hoda od ulaza)

Ostale informacije: Kompas je OBAVEZAN! U šumi će biti postavljene zastavice s perforatorima. Zastavice su dimenzije 15x15cm!! Perforirat će se na kartu. (u odštampane kućice za perforiranje). C staza je predviđena za početnike i nema perforiranja. Karte će biti u običnim (registrator) folijama. Obzirom da je Maksimir ponekad jako prometan, a O-kontrole privlačne oku i đepu slučajnih prolaznika, na kontrolama ću baciti i par papirića sa rednim brojem KT-a, pa u slučaju da netko otme zastavicu uzmite jedan papirić. Ako se tako nešto dogodi A stazi u krugu 'pamćenja', pokupite papirić i vratite se na start/cilj (tu nema pomoći). ČČK u cilju. (čaj, čips, keksi)

Opis treninga: Za one koji nisu upoznati s ovom vrstom treninga, one-man-relay se sastoji od obilaska nekoliko krugova sa povratkom na zajedničko mjesto (tzv. 'prolaznu kontrolu'). Na slici bi to bili: Start, KT5 i KT9. Pogodnost ovakvog tipa treninga je da ne moraju svi imati obilazak krugova istim redoslijedom. (ako u nekom krugu nekoga sustignete ili vas netko sustigne, vrlo je vjerojatno da sljedeći krug nećete imati isti) Trčat će se 4 kruga. U jednom krugu ćete imati normalnu stazu sa par kontrola. U drugom će nedostajati putevi između kontrola. U trećem ćete imati lakšu 'prozor' orijentaciju (nedostajat će dijelovi karte između kontrola). Za A stazu četvrti će krug biti pamćenje, dok B staza neće imati taj krug.

Rezultati / analize: Čim Lino postavi dio za treninge, bit će na: web stranici.

Nove stranice Saveza

2011-11-26T09:20:00.000+01:00

Hrvatski orijentacijski savez ovih dana će pokrenuti nove web stranice. Nažalost zadnje izdanje stranica postalo je neaktivno kada je onemogućen administrativni pristup podacima za uređivanje tako da te stranice odlaze u prošlost.

Nove stranice će biti izvor svih relevantnih podataka iz sadašnjosti, prošlosti i naravno budućnosti. Autor stranica je Ivo Tišljar. Trenutačno na stranicama možete vidjeti samo obrise istih jer je onaj informativni dio skriven i puni se podacima, no ipak možete dobiti neku osnovnu predodžbu kako će izgledati centralno mjesto informacija našeg sporta.

Kada se stranice pokažu u punom opsegu moći ćete upotpuniti informacije iz arhive jer će se dodatno tražiti informacije o trkama i rezultatima iz prošlosti pa se tako pozivaju svi oni koji imaju arhive da pošalju podatke Ivi Tišljaru koji će ih obraditi i staviti na web.
Svim orijentacistima i web masterima dakle slijedi mali zadatak. Promijenite poveznice na svojim stranicama i stavite www.orienteering.hr kao domenu našeg Saveza.

Dječja utrka Svetog Nikole 2012

2011-11-25T15:40:00.003+01:00

Organizacijski kraj sezone u Vihoru tradicionalno obilježavamo dječjom utrkom Svetog Nikole. Ove godine će se utrka održati u parku Maksimir i to u nedjelju 04.12.2011. sa početkom u 10:30 sati. U dogovoru sa Linom nekako istovremeno ili malo kasnije u Maksimiru će se održati i drugo kolo zimske lige. Prijave za dječju utrku osim uobičajenim mailom mogu se napraviti i putem OOnline portala.

Stranice dječje utrke

Poprište PH 2012. - Kalnik u snijegu

2011-11-25T12:08:00.000+01:00

Iduće godine Kalnik će za sve kategorije (osim za mušku i žensku elitu) biti i poprište prvenstva Hrvatske na duge staze. Dakle sve kategorije će se u nedjelju 06.05.2012. boriti i za prestižnu titulu prvaka Hrvatske u klasici.

Bacite pogled kako Kalnik izgleda ovih dana na stranicama natjecanja

Kreće zimska liga 2011-2012

2011-11-22T10:46:00.000+01:00

Lino si je opet dao truda i pokrenuo je zimsku ligu. Prvi trening održati će se zbog obaveza za vikend već ovaj četvrtak i to u poslijepodnevnim satima na Dolju.

Trening br.1 – 24.11.2011, Dolje

Mjesto okupljanja: Dotrščina, parking na južnoj strani karte, uz ulicu Štefanovec

Karta: Dolje 1, 1:10000, E=5m, (OK „Vihor“)

Prvi start: 18:30

Vrsta treninga: noćna orijentacija, klasična staza sa score prozorom

Staze: A (6km), B(oko 4km) staza sa temom treninga, C klasična – cca 2km (za početnike i po narudžbi)

Udaljenost do starta: <100m

Prijave: na email: linoskaleidoscope@gmail.com, do srijede 23.11. (24:00) Naknadne prijave na samom treningu će biti moguće do broja rezervnih karata (~5)

Startina: 5kn

Dolazak na trening: Proizvoljno do okretišta u Dubravi, pa na sjever uz Vojnu bolnicu do okupljana. Ili, od Markuševca ulicom Štefanovec, uz kartu, do parkinga.

Ostale informacije: U šumi će biti postavljene zastavice s perforatorima. Zastavice su dimenzije 15x15cm!! Perforirat će se na kartu. (u odštampane kućice za perforiranje). C staza je predviđena za početnike i nema perforiranja. Karte će biti u običnim (registrator) folijama. Čaj i keksi u cilju.

Analiza Venecije

2011-11-18T11:05:00.001+01:00

Koliko je teško ucrtati stvarnu putanju natjecatelja nakon utrke u Veneciji govori i podatak da sam kod pregleda nekih karata naišao i na upitnike kod elitnih svjetskih natjecatelja. Ako to čovjek ne napravi u roku sat-dva po završetku natjecanja mala je vjerojatnost da će poslije rekonstruirati svoju putanju.
Jučer smo u klubu malo analizirali varijante i naravno uz pomoć Sanje i ekipe uvidio da je bilo još nekoliko boljih varinati od onoga što sam napravio. Sve u svemu najveći gubitak vremena napravio sam na 4.KT (cca.30''),6. KT (cca.1'30''), 9. KT (cca.2'), 15.KT (cca.50''). i 20.KT (cca.40''). Na samoj utrci bio sam svjestan greške na 20. kontrolu, a za ostale se očito radilo o izboru varijante ili "prometu" u ulici te naravno brzini. Srećom iduće godine je nova trka i ponovno sve ispočetka, kao da nisi nikada trčao, nove ulice, novi trgići, kanali... ;)

Kalnik micrOtrekk

2011-11-16T15:38:00.000+01:00

Kalnik micrOtrekk je trka koja će biti organizirana u sklopu "35. memorijala Stipice Mesića". Prvo izdanje micrOtrekka je isprobano na Medvednici na Zagreb openu i pokazalo se kao uspješno, tako da nastavljamo tradiciju i na našem drugom natjecanju. Za izdanje na Kalniku pripremili smo i neke novosti. Natjeactelji će moći birati između dvije kategorije, micrOtrekk race koja starta na kronometar i micrOtrekk adventure koja starta u masovnom startu. Trka će se održati drugog dana memorijala, dakle u nedjelju 06.05.2012.

Ovih dana napravljen je i poziv za micrOtrekk pa možete pogledati.

Venecija - 32. izdanje

2011-11-15T15:42:00.000+01:00

Kao što Talijani kažu šarm Venecije nikada neće izaći iz mode. Tajna uspjeha natjecanja u Veneciji leži u arhitekturi, umjetnosti i u jakom natjecateljskom okruženju sa Svjetskim imenima na startnoj listi.

Pronaći put u Veneciji za obične turiste može biti vrlo naporno i zahtjevno. Naročito za one koji dolaze po prvi puta. Po neki puta u problemima se nađu i domaći ljudi jer ulice, prolazi i kanali čine pravi mali labirint iz kojeg samo dobar orijentacist nalazi put.

Ovogodišnje 32. izdanje natjecanja u Veneciji prerasta u jedan globalni pokret na kojem svaki orijentacist koji drži do sebe jednostavno mora biti. Čak 4200 ljudi nalazilo se na startnim listama, a organizacija funkcionira kao vurica. Uglavnom sve ide kako treba osim jednog segmenta sa kojim se borimo svake godine i koji će ako se uskoro ne napravi nešto dovesti i do većih problema. Radi se naravno o WC-ima. Dvorana u kojoj je okupljalište više nema kapacitet da proguta toliko ljudi sa svojim potrebama i redovi su ove godine bili zastrašujući. Čekalo se i do 40 minuta, tražile alternative i mogućnosti van dvorane. Vrijeme je da se upogone prijenosni toaleti.
Na ostale stvari nemam apsolutno nikakve zamjerke. Prijave idu brzo, liste, rezultati, tuševi, cilj, kontrole, osvježenje, keksi....apsolutno svi segmenti su na svom mjestu. U našoj organizaciji uspjeli smo ponovno dodati i segment privatnog charter brodara tako da smo u zajednici sa slovenskim natjecateljima iznajmili brod koji nas je za male novce dovezao do centra i odvezao iz centra Venecije.

Iz Hrvatske je ove godine nastupilo 70tak natjecatelja sa još barem 30 navijača i roditelja u pratnji. Nije nažalost bilo medalji, ali bilo je onih koji su bili blizu. Najbliža je bila Tea Kružić kojoj je falilo 1'40 do medalje u Ž21C, a vrlo blizu bile su Eva i Ivana u Ž35 sa nešto više od dvije minute zaostatka za medaljom. No bile su dobre i cure u Ž14 i Ž21B u kojima su Iva Lovrec, odnosno Ana Beblek zaostale oko 4 minute za broncom. U toj grupi se našao i Matej Štambuk koji je u M16 imao oko 4 minute zaostatka za broncom te Edi Ocvirk u M35 i Edi Grbac u M21C kojima nedostaje isti zaostatak za medaljom. Mali su to zaostaci kada se uzme u obzir da barem minutu-dvije može odnijeti nepovoljna startna lista i kasniji start što znači gužva na ulicama i pravi čepovi u dijelovima sa puno turista.

Osobno sam relativno zadovoljan sa rezultatom iako nisam baš plasmanom. Računao sam da mogu do TOP 10 plasmana i malo je nedostajalo. Par sitnijih grešaka ne računam jer sumnjam da itko u Veneciji ide savršeno. Doduše nakon ucrtavanja vidio sam jednu ili dvije bolje varijante, ali najvažnije u Veneciji je upravo brzo odlučivanje i sigurna provedba onoga što si si zamislio. U zadnjih sedam godina na utrci ove godine sam imao najmanji zaostatak za pobjednikom (+8'05), a ovo je čak četvrti puta da zaostatak bilježim sa +8 minuta. Razlika je samo u sekundama. Staza je ove godine bila takva da nije dopuštala trenutak opuštanja, a imali smo i dvije poprilično duge varijante na kojima se moglo dosta profitirati ili izgubiti. Možda je koncepcija mogla biti i malo sretnija jer smo imali mnogo vraćanja po istim ulicama, ali s obzirom na koncentraciju koju natjecatelj ima gotovo da to i ne primijeti. Tek nakon analize primjeio sam da sam trčao nekoliko puta pored samog Markovog trga, a priznajem da sam bio iznenađen kada sam ispao na njega i ne primjetivši na karti da se radi o poznatoj lokaciji.

Vrijeme nas je opet poslužilo i zaista unazad nekoliko godina uživamo u suncu i u trčanju u kratkim rukavima. Dobra stvar je da smo opet uspjeli osigurati sredstva za dio natjecatelja pa im je tako pokriven trošak putovanja, a svi klinci iz zagrebačkih klubova imali su pokrivenu i startninu. Nadam se da će i iduće godine 11.11.2012. situacija biti ista. Nedoumica je samo da li se preseliti u stariju kategoriju jer četrdeseta je na vratima i probati tamo doći do TOP plasmana, ostati u M35 i naganjati se sa poznatom ekipom i Edijem ili možda napraviti izlet u elitu. Vidjeti ćemo što nam nosi nova sezona. U svakom slučaju plan je opet biti tamo bez obzira na WC-e. ;)

Rezultati po kategorijama
Rezultati sa prolazima i excel dokumentima
Fotogalerija

Kalnik web stranica

2011-11-11T15:31:00.000+01:00

Web stranice natjecanja na Kalniku svakim danom se sve više pune. Ima još dosta posla, ali neki okvir je napravljen i sada se malo igramo i sa sadržajem. Danas imate ukomponiranu live web kameru na stranici sa pozivom tako da možete pratiti vremenske prilike na terenu, a klikom na sliku možete dobiti i pregled zadnjih sat vremena, tri sata ili 24 sata. Zgodno. Naravno po noći će biti mrak slika :)

Negdje na stranice smo stavili i link na igricu sa kojom možete provjeriti svoje znanje opisa kontrola, odnosno simbola pa eto krenite u istraživanje. Ubacili smo i malo "flesh" banera, ani-gifova, facebook-a, "like" gumbić i slične stvarčice.
Polako, ali sigurno se skupljaju i ulazi na stranice. Od kada smo stavili linkove bilo je oko 200 ulaza iz Hrvatske, Slovenije, Mađarske, Italije, Norveške, Srbije, Češke, Slovačke, Belgije, SAD-a, Finske...Ako se i ne pojave na trci napravili smo reklamu za Kalnik ;)

Istanbul 5 dana

2011-11-10T11:34:00.002+01:00

Početkom rujna još smo razmišljali o eventualnom odlasku u Istanbul na pet dana. U Makedoniji smo se sprijateljili sa cijelom ekipom i bilo bi izvrsno da smo uspijeli na kraju i otići tamo. Još od kada postoji ta trka imali smo ideju da bi otišli, ali termin mi se nikako nije uklapao u raspored. Tako je nažalost bilo i ove godine.

Počeli smo sa nekim preliminarnim dogovorima, da bi na kraju ipak sve skupa realizirali samo za Vanju i Teu. No i to je dobro. Super da su otišli i da su vidjeli kako to izgleda. Od Hrvata na toj utrci su ako dobro pamtim bili Frane i Lino prije nekoliko godina i to je to. Koliko vidim prema utiscima koje je prenosio Vanja direktno nakon natjecanja bilo im je super, a i ujedno su imali i jedno novo orijentacijsko iskustvo. Tko zna možda nas iduće godine ode i više u zemlju Onura i Sheherezade. Spoj europskog i azijskog kontinenta ponudio je i zanimljivo natjecanje na dva kontinenta. Doduše ove godine azijski dio turneje bio je na otoku no i to je bio posebni detalj u organizaciji. Po prvi puta se trčalo osim na daleko poznatom Bazaru i po samom centru grada, odnosno oko džamija i svjetski poznate Aje Sofije. Danas u klubu Vanja će donijeti karte pa koga zanima neka slobodno navrati na razgledavanje i skupljanje utisaka. Više o Vanjinim utiscima pročitajte na stranici Vihora.

Spartacus kupa 2011.

2011-11-09T10:05:00.003+01:00

Iako je domaći dio sezone gotov, međunarodna natjecanja su još uvijek u tijeku. Protekli vikend bili smo uobičajeno na Spartacus kupu u Szekesfehervaru ili kako se kod nas udomaćilo November pokalu. Natjecanje već desetke godina pohode i Hrvati, a vrlo često i veliki broj natjecatelja iz Skandinavije. Ove godine konkurencija je bilo nešto slabija nego inače, naročito u jačim kategorijama no gotovo pet stotina natjecatlja ipak je respektabilna brojka. WWOP Pea Bengstona je zaobišao trku i skrasio se daleko južnije u Turskoj, Makedoniji, Grčkoj...ali u manjim grupicama pa je tako naravno zaobišao i Hrvatsku.

Drugu godinu zaredom vrijeme na Spartacus kupu nas je dobro poslužilo. Nije bilo padalina, a nije bilo niti prehladno. Trčali smo u kratkim rukavima po poznatom poluotvorenom zemljištu. U svakom slučaju jedna lijepa i dobra trka za kraj sezone. Jan je trčao kategoriju M10 koja je ovdje uvijek zanimljiva s obzirom da daje mogućnost trčanja po trakicama (oko 4km!!!) i naravno daje mogućnost kraćenja staze ako natjecatelj sam čita kartu pa je staza oko 3km. Jedini problem je da dio klinaca koristi pomoć roditelja na stazi pa rezultati nisu baš realni, no to je ionako ovdje manje bitno. Mi smo nastupili u veteranskim kategorijama M35 i Ž35 i ponovno kao i lani donijeli kući medalje. Ivana je dobrom trkom drugog dana nadoknadila zaostak iz prvog dana i probila se sa četvrtog na drugo mjesto, a ja sam nakon drugog mjesta prvog dana, drugi dan pao za jednu poziciju i bio treći. No više od svega veseli me činjenica da su ligamenti puno bolje i da su izdržali i malo jači tempo na stazi pa čak i dva najbrža utrčavanja u cilj u svojoj kategoriji ;))).

Doduše kod nekih pokreta još osjećam bol, no i to će valjda proći nakon zime.

Od ostalih Vihoraša Lea i Timo su skupljali iskustvo novog terena u svojim kategorijama, a Karlo se nešto borio sa stazom u M45. Dvoboj sa Ivanom je završio 2:0 u njenu korist :). Uz nas na trci su bili još i članovi Kapele, Japetića i Risa. Najbolji rezultat svakako je ostvario Matjaž Štanfel ukupnom pobjedom u M21A. Uz njega vrlo dobar je bio i Matija Razum koji je na kraju završio četvrti u vrlo izjednačenoj borbi u M18.
Osim naravno trčanja iskoristili smo i priliku za promociju našeg natjecanja na Kalniku pa je tako napravljen i mini razgovor putem službenog razglasa natjecanja. Podijeljeno je i stotinjak letaka pa će valjda koji trkač namjernik doći i na trku u Hrvatsku.
Fotogalerija
Rezultati

Što Vas čeka na Kalniku

2011-11-04T12:14:00.001+01:00

Kalnik je destinacija koju već duže vrijeme planiramo, ali nikako nije došlo vrijeme da ju pokrenemo. Početkom 2011. dogovoreni su preliminarni detalji sa crtačima i dogovoren je termin koji eto završava danas. Karta je napravljena, a prostora za dalje naravno uvijek ima. Jučer je objavljen i poziv na World of O.

Ono što je bitno je da se radi o sasvim novom terenu zanimljivom već na prvi pogled bilo koje fotografije Kalnika. Sam smještaj terena na cca. 600-700m n/v daje mu jednu posebnost jer teren varira od kontinentalno brzog do stjenovitog i tehnički detaljnog. Pomalo je frustrirajuće bilo vidjeti i usporediti kartu na Budinjaku na kojoj su stijene nacrtane točkicama i ono što smo dobili od crtača na Kalniku. Nebo i zemlja. No dobro svaki crtač ima svoj stil crtanja i nekome se sviđa jedno, nekome drugo. Meni osobno je ovaj drugi stil puno prihvatljiviji i čitkiji. Nije niti čudo da sam na Budinjaku proveo prvi dan petnaest minuta izgubljen u svemiru jer se nisam mogao sastati sa onim što me okružuje.

Kada sezona i službeno završi imamo pregled terena i učinjenog pa ćemo vidjeti koliko je dobro napravljen posao. Ako treba uložiti će se još vremena i sredstava da se stvari dovedu na razinu koja treba biti.

Natjecatelji na Kalniku će imati dva dana natjecanja koja se boduju za Kup Hrvatske te jedan dan koji se boduje za Svjetsku rang listu. Za naše trekere planiramo micrOtrekk kao brend koji njeguje Vihor. Radimo i na smještaju koji bi trebao biti povoljan za sve. Možda osiguramo i mogućnost kampiranja, no o detaljima kada bude vrijeme. Za one željne avanture između dvije utrke nudi se pregršt mogućnosti penjanja po kalničkim stijenama ili na stari grad. Nisu daleko niti Križevci koji imaju fantastičnu grko-katoličku katedralu vrijednu obilaska. Od Zagreba je Kalnik udaljen između 60 i 90 km ovisno o putu koji odaberete ;), a mi smo do sada isprobali jedno pet varijanti dolaska i odlaska. Za otprilike sati i deset-dvadeset ste iz centra grada Zagreba do starog grada Kalnika.

Eh da i ne zaboravite. Teren je zatvoren za sve orijentaciste do održavanja natjecanja, dakle nema šetnje, planinarenja i sličnih razloga za odjednom iskazanom željom obilaska Kalnika ;)

Međimurje open

2011-11-03T11:37:00.000+01:00

Sezona u Hrvatskoj je završila. Zadnje tri utrke organizirane su u Međimurju na već poznatim terenima Praporčan, Čakovec i Selnica. Sudjelovalo je stotinjak natjecatelja, a organizaciju je proveo trio Tkalec, Košćak i Duhović. Vidjelo se na organizatorima da ih je ova sezona iscrpila i da je organizacija gotovo dvadeset utrka u sezoni nešto što te izmoždi do te razine da to postaje opterećenje i muka, a ne zadovoljstvo. Standard na koji su nas navikli tijekom zadnjih godina u potpunosti je nestao. Web stranice bile su gotovo neaktivne, startne liste i rezultate nisu niti objavili na svojim stranicama već na OOnline portalu, izostao je razglas, postolje za proglašenje, a gotovo da nisu sudjelovali na trkama drugih klubova. No dobro, bez svega toga se može ako su kontrole u šumi na pravom mjestu. I bile su. Evidentno je poboljšanje tiska karata, njihove čitljivosti i plastifikacija istih. To je veliki plus koji je bitniji od prije spomenutih stvari. Problem je jedino što će rezultati uskoro nestati sa OOnline portala i onda ih se više neće moći vidjeti.

Što se samih trka tiče osobno mi se činila trka na Praporčanu nekako orijentacijski lagana. Čak sam i na stazi provjeravao kartu da li sam uzeo dobru kategoriju. Niti jednu kontrolu nisam pogriješio u traženju, a za jednu ili dvije sam možda mogao uzeti nešto bolju varijantu. Ostale kontrole su bile uglavnom od puta gore, pa dolje, pa preko grebena na put i opet dolje i gore. Vremena pobjednika prekoračena su za 10 i 17 minuta u elitnim kategorijama, no i to je već napredak u odnosu na lani ;) Sve u svemu znao sam što me čeka na stazi i prije objave poziva tako da sam praktično mirno otrčao stazu i bilo mi je čisto lijepo. Ugodan dan za trčanje, šuma, kontrolice...što će ti više.

Sprint trke bile su predviđene za nedjelju, prva trka u Čakovcu po parku i gradu, a druga šumska u okolici Selnice. Prije trke odradio sam neizostavno jesensko bandažiranje jer zglobovi ne bi podnijeli još jedno izvrtanje. Dovoljno je bilo dva puta ove jeseni. Promijenio sam i tenisice da se ne bi dogodila Rijeka i rekao bih da je to bila greška sezone. Nažalost sve ono što gradiš tijekom sezone mic po mic palo je u vodu i to ne zbog sportskog gubljenja već zbog defekta tenisice. Na samom početku pukao je sistem Salomonove vezice na tenisici i kroz kontrolu-dvije potpuno je otpao sa nje tako da sam trčao stazu sa potpuno otvorenom tenisicom. Katastrofa. Da imaš obične žnirance napravio bi neki čvor i riješio problem, a ovako je bila jedina dilema da li trčati bos ili se patiti i pokušati ne izgubiti tenisicu negdje putem. Dokoturao sam se do ciilja nekako, naravno ljut na sebe i Salomon. No i to je dio sporta. Nešto smo naučili za ubuduće: "Ne koristi Salomon tenisice sa patentom ;)!" Ono što me je naviše razveselilo kada sam vidio prolazna vremena je da sam čak jedan prolaz sa ovakvom tenisicom bio brži od svih, pa i od letećeg Matjaža. Možda u tome leži tajna uspjeha?! Sama trka je bila brza, sa puno promjena smjerova i mrvicu prekratka (eh da ću i to reći za Međimursku utrku). No kao što rekoh bolje je imati mrvicu prekratku stazu, nego debelo prekoračiti vrijeme pobjednika.

Srećom drugi sprint smo odrađivali u šumi. Našao sam si novi motiv za trku i to je bilo bitno. Male stvari vesele čovjeka, a 50 sekundi zaostatka za Iskrom je bilo čisto dovoljno da se vratim među žive. No nije krenulo bajno. Na samom startu radim grešku jer nisam uočio neprelazni zid kod skretanja pa sam ga morao zaobilaziti, a to je odnijelo barem dvadesetak sekundi. Ostatak trke uglavnom odrađujem dobro, bez većih grešaka u zadovoljavajućoj brzini. Nešto vremena izgubio sam u močvarnom dijelu sa visokom travom, ali ništa presudno. Na kraju je sve skupa bilo dovoljno za treće mjesto, minutu iza Matije i prevelikih četiri minute iza Matjaža. Iskra je ostao na više od šest minuta iza :))).

Iako je organizator proglasio oba sprinta zasebno što je lijepo od njih, nekako mi se čini da veću draž daje kod ovakvih trka zbrajanje rezultata. Nekako je onda napetost veća, a mogu se dati i kvalitetnije nagrade ako se to želi. Klupski smo odnijeli još jednu pobjedu i ovime i službeno petu sezonu za redom ponijeli titulu najboljeg kluba u Hrvatskoj. Čini mi se da smo time prešli i pobjedničke nizove "Jelena" i "Risa" iz njihovih zlatnih godina. Ono što me posebno veseli je podmladak kluba koji stasava. Dobra su ekipa i škvadra i druže se na trkama sa svima te rade jednu posebno dobru atmosferu među klincima.

Rezultati srednjih staza
Rezultati sprinteva

35. Ačkov kup

2011-11-02T12:30:00.001+01:00

Evo samo kratko. Krenuli smo u organizaciju 35. izdanja "Ačkovog kupa". Pripreme su doduše krenule još prije mjesec dana, ali sada dolaze do izražaja preliminarni dogovori koji se realiziraju. Boško je složio preliminarni poziv, a nova karta samo što nije. Još par dana crtanja i veći dio biti će gotov. Hoćemo li je još širiti ostaje za vidjeti. Imamo dakle novu kartu i novi teren koji nikada nije korišten za orijentacijsko trčanje. Ovih dana dobili smo potvrdu HOS-a i IOF-a da imamo WRE status, odnosno natjecanje će se bodovati za Svjetsku rang listu. Biti će to peta WRE utrka u našoj organizaciji do sada.

Od aktivnih linkova na web stranice za sada su tu:

- službena stranica natjecanja koja će se nadopunjavati od danas na dalje sve do dana utrke
- facebook stranica natjecanja
i poveznica na pdf. preliminarni poziv

Termin održavanja natjecanja je 05. i 06. svibnja 2012. Prvi dan Vas sigurno čekaju srednje staze, a drugi dan ćemo još razmotriti situaciju na terenu. Naravno u ponudi će osim uobičajenih IOF kategorija i dječje utrke biti i micrOtrekk.

Finale sezone

2011-10-28T09:56:00.000+02:00

Pred nama je završni domaći vikend orijentacijskih utrka. Kao i prošle godine zadnje utrke na kojima će se odlučivati o poretku u kupovima Hrvatske održati će se u Međimurju. Veliki Kup Hrvatske završiti će u subotu utrkom na karti Praporčan. Očekuju nas gotovo sigurno strme staze sa preko 5% uspona, no vrijeme pobjednika za srednje staze prema pravilniku bi trebalo biti 35 minuta. Nadamo se da će tako i biti. ;)

U nedjelju slijedi završetak sprint sezone. Sprint kup Hrvatske završava dvjema utrkama u Čakovcu i Selnici. Kako se radi o dva različita tipa sprinta biti će zanimljivo na obje utrke jer ima onih kojima više odgovara gradski sprint od šumskog i obrnuto.
U nekim kategorijama kod oba Kupa rezultati su riješeni, ali u većini će ipak odlučivati rezultati sa zadnjih natjecanja. Vidjeti ćemo tko je smogao dovoljno snage i svježine da cijelu sezonu odradi na visokom nivou. Nažalost moji planovi su se promijenili nakon puknuća ligamenata u Rijeci i sve trke do kraja sezone doslovno odrađujem bez imperativa rezultata. Ovaj tjedan sam čak uspio napraviti i prve treninge nakon puna četiri tjedna pauziranja. Zglob još uvijek ima ograničene mogućnosti kretanja i lateralne ekstenzije, odnosno gibanja predstavljaju veliki problem. Do iduće sezone će se i to riješiti ;).

Kup Hrvatske u preciznoj orijentaciji završio je natjecanjima na Kupu Feuda i neslužbeni rezultati se mogu vidjeti ovdje. Također je završila i zajednička liga "CRO-SLO-ITA trail O cup" sa čak petanest natjecanja. Rezultati su dostupni ovdje.

Nakon domaćih natjecanja za one željne dodatnih izazova slijedi još tradicionalno natjecanje u Mađarskoj - "Spartacus kup" na kojem će zasigurno biti više od 400 natjecatelja, te naravno Venecija sa preko 2000 natjecatelja. Vihoraši putuju i u Tursku na pet dana Istambula pa očekujemo i utiske sa te trke.

Startne liste još nisu dostupne za vikend, ali budu valjda tijekom dana.

Sportska televizija

2011-10-27T09:48:00.001+02:00

Jučer smo Ivo i ja odradili mali razgovor na sportskoj televiziji. Tema razgovora bila je orijentacijski savez. Sportska televizija već neko vrijeme svakodnevno emitira emisiju u kojoj se predstavljaju sportski savezi u Hrvatskoj. Uskoro će svoje minute po prvi puta na ovoj televiziji dobiti i naš Savez. Prije samog razgovora lijepo su nas našminkali (valjda da nas se ljudi ne preplaše ;) Desetak minuta priče brzo je proteklo, a dotakli smo se uglavnom samo osnovnih stvari koje opisuju naš sport i djelovanje. Naravno nismo zaboravili niti najveće uspjehe naših natjecatelja, odnosno osvajače medalji na zadnja četiri Svjetska prvenstva.

Termin prikazivanja će nam javiti pa kada ga saznamo proslijediti ćemo obavijest.

Kup Feuda

2011-10-24T12:16:00.004+02:00

Odradili smo i vikend precizne orijentacije. Ove godine "Kup Feuda" prerasao je u dvodnevno izdanje sa do sada rekao bih najjačom međunarodnom konkurencijom. Bilo je tu Talijana, Slovenaca, Srba, Rusa i naravno Hrvata.

Samo natjecanje bilo je organizirano u Ivinom stilu. Čisto tehnički dio na terenu odrađen je i postavljen kako treba, a sve ostalo od listi, web-a, obavijesti, rješenja se nalazilo se u drugom planu. Doduše nekako je to i najbolje kada si "one man" team. Bitno je koncentrirati se na ono bitno, a ostalo ako stigneš. No ako iduće godine krene WRE liga u preciznoj orijentaciji i taj dio morati će biti daleko bolji i na vrijeme.

Vratimo se dakle na ono bitno. Prvo natjecanje održano je u Jastrebarskom kod dvorca Erdody. Zanimljiva koncepcija staze bila je za moj ukus prekaotična. Zadaci tehnički, reljefni i dobri, ali da se nalaze na nekom razmaku i u manjoj gužvi. Već na samoj karti je bila gužva sa kružnicama i linijama, a na terenu pravi krkljanac. Iako je Ivo postavio trake prema pravilima, ne mogu se oteti dojmu da mi je hrpa kontrola stalno odvlačila pažnju prema prebrojavanju i pregledavanju koje kontrole uopće gledamo za zadatak. Sukladno mojoj dekoncentraciji bili su i rezultati. Jedino sa čime sam bio zadovoljan su vremenske kontrole. Nakon dugo vremena znao sam točno što radim i na koji način odgovaram na njih. Vremenske kontrole bile su postavljene u tempo sistemu što čak i nije tako loše, no organizator bi ovo trebao ipak najaviti unaprijed da se ljudi znaju pripremiti Taj sustav nije službeno još uveden iako su ga koristili i na WTOC-u ove godine mimo IOF pravila, dakle ne smije se koristiti niti na našim trkama ako se ne najavi.

Drugi dan natjecanja održan je u blizini Galgova. Koristila se stara karta Starče posebno dorađena i reambulirana za ovu priliku. Vidi se da je Ivo ovdje proveo dosta vremena reambulirajući teren. Zadaci su opet bili tehnički dobri i zanimljivi, ali karta koju smo dobili pretjerano kaotična sa hrpom linija. No ovaj puta se nisam dao smesti i pokušao sam se koncentirati maksimalno koliko je išlo. S obzirom da smo noć prije proveli na svadbi stotinjak kilometara van Zagreba bilo je dobro da smo uopće stajali na startu. I ovaj puta su vremenske bile u tempo formatu. Na prvoj vremenskoj sam skoro odgovorio u krivo, ali sam u zadnji čas shvatio zamku. Drugu vremensku ispcao sam malo prebrzo, a treću bez problema. Mozak se probudio nakon neprospavane noći. Iako sam imao dobar osjećaj na kraju je ispalo da sam ipak drugu fulao. Doduše i 90% drugih natjecatelja je tu istu pogriješilo. No nema zamjerke, zadatak je bio dobar i to je to.

Na stazi je išlo lagano. Uz malo više koncentracije uglavnom sam vidio što je trebalo. Koncentracija je popustila na zadnjoj (standardno) i izgleda na četvrtoj. Analizom svojih nastupa na preciznoj većinu greški koje radim u principu su uvijek kod Z odgovora. Imam politiku da mikro Z zanemarujem i iz principa ne odgovaram Z na takve zadatke. No ovdje to nije bio taj slučaj. Bio je čisti Z. Sve u svemu zadovoljan, dvije greške na stazi i jedna vremenska. Žao mi je za zadnju, a ostalo jednostavno nisam vidio kako treba. Ostatak ekipe je išao izjednačeno. Svi su se motali tu negdje oko 14 točnih odgovora. Odlučivale su vremenske kontrole te brzina odgovora. Na kraju je Hoki slavio u ukupnoj konkurenciji ispred Kreše i Ivane.

Kao i uvijek natjecanje u preciznoj ima i onaj dio za "zelenim stolom". Nijo to ništa posebno rezervirano za naša natjecanja u preciznoj. Tako je to i u Svijetu i na WTOC-u. Napraviti savršenu kartu da se sve linije azimuta na terenu poklapaju gotovo je nemoguće. Prvi dan na Kupu Feuda iz plasmana su maknute dvije kontrole, a drugi dan jedna. Ove godine me te poništene kontrole skupo stoje. Na tri trke izgubio sam barem pet bodova jer još niti jednom nije poništena kontrola na koju sam imao krivi odgovor :( Bad luck, očito predobro odgovaram na "bug" kontrole.

Na prvenstvu Hrvatske koje se održavalo drugi dan Hoki je uzeo svoju prvu titulu prvaka Hrvatske, a ja svoju prvu medalju (srebro) na prvenstvu u preciznoj orijentaciji. Imali smo sreće da se Ivana probudila tek tamo na drugoj kontroli jer bi nas inače pomela. Njoj ide bronca i jedini je Hrvat(ica) koji je do sada na svim prvenstvima Hrvatske u preciznoj osvaja(la)o medalju. Ono što mene naročito veseli je da sam ovime prvi Hrvat koji je za sada uspio osvajati medalje na prvenstvima Hrvatske u sve tri grane sporta, dakle u trčanju, mtbo-u i u preciznoj. Opasno mi se prijeti i Ivana, no njen hat-trick bi mogao biti puno vrijedniji jer je bila prvakinja Hrvatske u dvije od tri grane sporta. Nedostaje joj još samo bicikl. Tu negdje blizu je i Neno, no njemu još nedostaje precizna orijentacija. Zgodan motiv za dalje. Kaže se da se čovjek treba veseliti malim stvarima.

Rezultati prvi dan
Rezultati ukupno sa kartama i zadacima

Statistika osvajača medalji na prvenstvima Hrvatske do sada kaže:

1. Ivana Gobec - 1 zlato (2010.) + 1 srebro (2009.) + 1 bronca (2011.)

2. Zdenko Horjan - 1 zlato (2011.) + 1 bronca (2010.)

3. Ivo Tišljar - 1 zlato (2009.)

4. Ivica Bertol - 1 srebro (2010.) + 1 bronca (2009.)

5. Damir Gobec - 1 srebro (2011.)

Novosti iz Saveza

2011-10-21T13:13:00.004+02:00

Jučer smo odradili jedan od sastanaka IO HOS-a. Nova sezona priprema se naveliko i već sada su na vidiku neki noviteti. No sve skupa mora potvrditi Skupština tako da je to još u povojima. U sustavu natjecanja se neće ništa bitno mijenjati. Dakle bodovanje, prvenstva, kupovi... ostaju po istom principu. Malo će se posložiti nazivi kategorija, a sve odluke koje su do sada donešene na sjednicama IO-a i upisane su u zapisnicima biti će ubačene i u pravilnik za natjecanja. Definirati će se dodatno startne liste, intervali, nositelji...i cijeli niz naoko sitnica, a bitnih za svako natjecanje. Izvješća o nastupima reprezentacija se još skupljaju. Većina je napravila, ali još nedostaje ono iz Francuske. Što ćeš kada trkačima nije posao pisati već trebaju samo trčati ;)
U tijeku je i izrada kalendara za 2012. Većina klubova je predala svoje prijedloge, a još nedostaju Bjelovarci, Međimurci te Merz kako bi se posložio raspored događanja. Osobno smatram da bi svaki klub trebao i morao organizirati barem jedno kvalitetnije natjecanje i tu ne mislim na sprint utrke. No dobro to je stvar za razglabanje. Iz Slovenije je stigao i njihov preliminarni kalendar tako da sada sve skupa treba uskladiti kako se ne bi dogodila situacija od prošlog vikenda ili vikenda kada je bila bjelovarska trka. Od novosti je i to da će se Kup utrke i prvenstva održavati samo u za to predviđeno vrijeme, dakle od sredine ožujka do kraja lipnja i od početka rujna do početka studenog. Ostala nerangirana natjecanja mogu se održavati i u drugim terminima ako to netko tako želi.
Ovaj vikend se održava i "Kup Feuda". Skupilo se impresivno društvo na startnim listama. Dolaze natjecatelji iz Rusije, Italije, Slovenije i naravno Hrvatske. Vrijedi probati, a u nedjelju je i prvenstvo Hrvatske u preciznoj orijentaciji.
Ne zaboravite i na završnicu kupova u Međimurju. Tri trke u dva dana po poznatoj međimurskoj shemi. Bus za Veneciju je gotovo pun. Debelo smo preko broja 70. Našlo bi se možda još jedno-dva mjesta za uporne i jako željne odlaska.

Zima stiže

2011-10-19T11:33:00.002+02:00

Kada pogledamo unatrag ovu jesen možemo stvarno reći da su nam vikendi bili fantastični. Gotovo sve trke održane su po prekrasnim sunčanim danima za razliku od lanjske godine kada smo se topili u vodi. Najava za snijeg ovaj vikend polako usmjerava misli prema zimskim aktivnostima. Ozbiljne pripreme su počele već u ljeto, a sada se praktično samo dovršavaju pripremne radnje za sezonu.

Proteklih dana u Zagreb je došla i posebna delegacija sa jednog od najpoznatijeg europskog skijališta Kronplatza. Prezentacija koju su napravili o novostima bila je stvarno nešto posebno. Projekti vrijedni desetke milijuna eura realizirani su u samo jednoj među-sezoni. Oni planiraju nekoliko godina, a realiziraju u par mjeseci. Kod nas je upravo dijametralno suprotno.

Pa što je to tako revolucionarno ove godine kod Tirolaca? Napravljena je nova skijaška staza dužine 7km! Napravljena je nova žičara koja povezuje skijalište vlakom sa susjednim skijalištima. Iz vlaka se direktno ide na žičaru. Napravili su, odnosno zamjenili i ugradili još nekoliko gondola sa grijanim sjedalima, proširili nekoliko staza, povećali udobnost na dvije žičare smanjivanjem broja sjedala, ali povećali kapacitet ubrzanjem same žice. Sve ovo napravljeno je u jedno ljeto. Kada pogledamo naša skijališta, čovjeku dođe da plače. Bjelolasica prošle godine nije radila niti jedan dan, a prema svemu sudeći neće tako skoro niti proraditi. Umjesto da je glavni paviljom Olimpijskog centra obnovljen, novac od osiguranja je potrošen i sada samo slijedi propast svih ostalih paviljona koji će zbog zime i vlage propasti, a da ne pričamo o privatnim investitorima koji su izgradili apartmane i smještajne kapacitete u Vrelu. Sama Bjeloalsica ima fantastične mogućnosti, ali očito je da nikoga nije briga ili jednostavno ne znaju ništa o zimskom turizmu.

klikni na gornji tekst da vidiš zašto volimo skijanje

Pitaju ljudi pa zašto skijate u Italiji, Austriji...a kada kažem da je tamo jeftinije nego na Sljemenu ili Platku blijedo me gledaju. Da u startu ski karta je daleko skuplja nego doma, ali kada podijeliš cijenu karte sa skijaškim kilometrima koje napraviš tijekom dana ispada da su naše cijene paprene.
U svakom slučaju Kronplatz će i ove godine biti skijalište broj 1 u Hrvata, a kada je tako onda je i ponuda koja se nudi za Hrvate tamo prvorazredna... skijaška škola, smještajni kapaciteti, prijevoz, ugostiteljska ponuda, zabava....U "Hrvatskom tjednu" je sve podređeno našim gostima.

Zagreb open - održano i jedanaesto izdanje

2011-10-17T15:25:00.001+02:00

Ovogodišnji "Zagreb open" preselio se na obronke Medvednice. Rekao bih jedna ugodna promjena. Prošle godine išli smo u noćnom izdanju, a ove godine u sasvim drugačijem okruženju sa potpuno novom koncepcijom utrke. Iako je za naše prilike odaziv bio u rangu Kupa Hrvatske (što znači da se moglo i bolje) mi smo zadovoljni. Postignut je osnovni cilj, a to je da privučemo nova lica u naš sport. Još da nam prijatelji nisu stavili MTBO utrku i pravu trekking utrku u isti dan, imali bi i duplo više ljudi. No i ovako je ispalo dobro. Koncepcijski smo odradili vrlo zahtjevan projekt koji je osmislila Ivana. Trebalo je odraditi nekoliko startova na različitim pozicijama u gotovo isto vrijeme. I dok su na jednoj strani startali natjecatelji na srednjim stazama, u ciljnom prostoru su nestrpljivo čekali natjecatelji na micrOtrekku i u "freak" kategoriji. Odmah iza njih kretao je i start dječje utrke. S obzirom da smo imali i otvoreni start za one koji dolaze kasnije na natjecanje natjecatelji su startali gotovo puna tri sata.

Vrijeme nas je poslužilo, no sunce je ipak bilo puno slabije tako da je u hladu bilo čak i "fine" zima. Za nas organizatore koji stoje na mjestu pomalo otegotna okolnost. Dječja trka je bila puni pogodak. Opet smo bili u malo ekstremnijim uvjetima i veseli nas da je unatoč tome nastupilo gotovo 40 najmlađih.

Na terenu smo postavili preko 50 kontrolnih točaka. Od toga je 38 bilo sa perforatorima i oni koji su trčali "freak" stazu pokupili su ih sve. Taktika je bilo raznih, a oni koji su si dali truda i na startu izgubili par minuta su na kraju i profitirali zahvaljujući iscrtavanju planiranog puta. Triathlonci su se pokazali izdržljivima. Nije im bilo lako jer Medvednica ne prašta greške i nije lako trčati i voziti bicikl po vršnom grebenu. Skupi se tu dosta uspona. Četiri odabrana su odradila sve tri discipline, a bilo je i napeto za ukupni plasman. Činilo se da je u muškoj konkurenciji sve riješeno nakon trčanja, jer je Boško napravio veliku prednost prije nastupa na biciklu, no nakon bicikla se sve vratilo gotovo na nulu. Zanimljivo u svakom slučaju.

Na micrOtrekku je pobijedio Dario Rocco inače član našeg jedinog pustolovnog tima koji je nastupio u Patagoniji na jednoj od najvećih pustolovnih utrka u Svijetu. Trčao je sa kamerom pa ćemo možda uskoro imati priliku vidjeti i kadrove sa terena.

U sjeni našeg angažmana oko trke Jan je ostvario i svoju prvu pobjedu u svojoj kategoriji. I to kakvu! Sa sedam minuta prednosti dobio je sve dečke starije od njega. Iznenadio je i nas. Dobra utjeha nakon propuštanja dvije kup utrke na Žumberku.

Najboljim natjecateljima uručene su medalje i majice koje su tiskne posebno za ovu prigodu. Kao što rekoh vrijedilo je doći. Bilo je za svakoga ponešto. Sada nam slijedi završetak sezone u Hrvatskoj, trka u Veneciji i to je to. Čekamo snijeg za nove aktivnosti.
Rezultati

Otvoreno prvenstvo Samobora

2011-10-14T10:44:00.001+02:00

OK Japetić je prošli vikend organizirao svoje natjecanje na Žumberku. Dva dana na teškom i zahtjevnom terenu u okolici Budinjaka ponudila su pravi gušt orijentiranja. Organizacijski se klub potrudio i napravio je većinu stvari onako kako i treba. Bilo je malo natezanja sa startnim listama, no to su problemi koji se lako rješavaju i ne utječu na esenciju našeg sporta:"Odlazak u šumu i druženje na cilju". Toga nije manjkalo, a najbolji primjer su klinci koji su se svi zajedno bez obzira na "pripadnost" zafrkavali oko cilja.

Prvi dan je na programu bila konačno jedna "klasika" u našem kupu. Vrijeme je bilo izvrsno i svi preduvjeti za dobru trku su bili prisutni. Naravno koncepcija staze je stvar svakog postavljača, a ukusi što nekome paše u koncepciji su također osobni stavovi. Kako nikada nisam volio probijanje kroz trnovita područja, taj dio staze mi se nije svidio. U tim dijelovima sam vjerojatno i gubio podosta vremena. Bio bi sretniji da smo imali više osmica po tehnički teškom terenu. No kako Thierry kaže: "Moraš se boriti protiv onoga koji je sastavio stazu i dokazati da si bolji od njegovih zamisli". Nije baš tako ispalo, ali nije da sam nesretan zbog toga. Najveću grešku sam napravio na novom dijelu karte pred sami kraj. Stojim u šumi, oko mene stijene, pravi "skalačeki" ;), a na karti šuma Striborova sa par crnih točkica. Ništa mi nije jasno. Opis kontrole kaže ugljenište, a na karti smeđi X koji bi trebao predstavljati posebni detalj na terenu. Kada sam konačno našao kontrolu shvatio sam da sam prošao na pola metra od nje barem tri-četiri puta. Kontrola u rupi, no pozicija štima. Nema zamjerke, osim na crtača. Totalno me zbunilo i smetao cijeli niz stijena koje su prikazane na čudan način kao kameno polje. No, ono glavno je da sam stazu prošao, noga i dalje boli unatoč bandažiranju, ali stvari idu na bolje. Sve u svemu gledajući koncepciju malo je falilo dugih dionica koje su glavna odlika dugih staza, no to su nijanse.Cilj je postignut, bili smo u šumi i orijentirali se. Uživali u prirodi koja je u ovo doba stvarno posebna.

Boravak na cilju malo se odužio jer je naš Krešo treker odlučio provesti malo duže vremena na stazi. To je klasični problem sa trekerima jer su im naše orijentacijske staze prekratke pa uporno borave onoliko koliko smatraju da trebaju biti u šumi, a to se kod njih mjeri u barem 5+ sati. Tako i bi. Unatoč našem obilasku cijelog terena autom Krešo je sam izašao iz šume, pomalo razočaran jer mu je organizator maknuo zadnje tri kontrole. Što se može kada treking traje cijeli dan, a kod nas ipak prije mraka treba i skupiti zastavice :))

večera

Povratak u Zagreb smo preskočili. Našli smo smještaj na brdu i nas dvadeset je uživalo u dobroj klopi, toplim tuševima, velikom dnevnom boravku sa televizorom i udobnim krevetima na samo par minuta od ciljnog prostora. Neki su bacili i nogomet na prave male golove u dvorištu.

ciljni prostor drugi dan

Drugi dan je osvanuo sunčan, ali su vjetrovi ubrzo donijeli kišicu. Već smo pomislili da nas čeka mokra trka. Postavili smo šator na cilju, a organizator se potrudio i postavio je veliki šator za sve natjecatelje. No na kraju nije trebalo. Sunce se probilo i sve je opet bilo spremno za novu trku. Trčalo se na novom dijelu karte, a dužine su bile skraćene na srednje staze. Po prvi puta od kada sam povrijedio skočni zglob u Rijeci noga se ponašala puno bolje i manje je bolila. Još je doduše ograničen zglob u pokretu, no miče se i to je bitno.

Startao sam prvi i poučen iskustvom o crtanju stijena od prvog dana bolje sam čitao kartu što se pokazalo i na vremenu. Nekoliko sitnijih grešaka do cilja i solidnih par minuta zaostatka za Linom i Tomicom. Matjaž je ionako trenutačno klasa za sebe.

Vihoraši u Kalju

Sve u svemu jedan vrlo lijepi vikend, uz vrlo dobru organizaciju trke. Na trci je bilo devedesetak natjecatelja, a bile su nam i "Sove". Da se termin nije preklopio sa "Zagrebačkim maratonom" imali bi zasigurno i preko stotinu trkača.

ekipa M16

Rezultati natjecanja su na stranicama OK Japetića jedino još nema prolaznih vremena za analizu. Valjda bude i to uskoro.

Zagreb open - startne liste

2011-10-13T14:17:00.000+02:00

Startne liste za "Zagreb open" su na webu. Prijave će se još primati i na dan natjecanja, a kada se vacanti popune u pripremi je i printer tako da će svi moći startati koji se pojave na trci. Naravno ako dođe par stotina ljudi ;) naknadno ne očekujte čudo jer za svaku kartu ipak treba ponešto vremena dok izađe iz printera. No, bilo kako bilo, osamdeset duša ovu nedjelju užibvati će u prekrasnom sunčanom danu na Medvednici, a uz to će se još i orijentirati. Bilo bi nas i daleko više da se istovremeno ne borimo na nekoliko frontova pa nam je tako dobar dio ekipe na MTBO utrci u Sloveniji, a dio na trekingu preko brda. Startne liste

"Freak" karton i obavijest

2011-10-11T13:38:00.000+02:00

Dovršavaju se pripreme za ovogodišnji "Zagreb open". Do sada je prijavljeno pedesetak ljudi, a prijave smo ostavili i dalje otvorene do sutra oko podneva kada karte idu u tisak. Dakle ako netko još uvijek ima želju za prijavom slobodno neka se prijavi.

Danas prenosimo i fotku kontrolnog kartona koji će nositi natjecatelji na "freak" stazi. Kao što se vidi natjecatelji će stvarno sakupiti apsolutno sve kontrole koje postoje na terenu, a njih nije malo. Trideset i osam kontrola će biti u šumi ;) što je i izvrstan trening za one malo zahtjevnije.

Zagreb open i Kupovi Hrvatske

2011-10-10T12:19:00.000+02:00

Danas je rok za prijave za "Zagreb open" na Medvednici. tko se još nije prijavio ima priliku to odraditi putem orienteering online portala. Trka će biti "baš onak za gušt" bez pritiska bodova, pa dođite i uživajte.

Za vikend ste imali prilike vidjeti i rezultate kupa koje vodi Lino, a sada su aktivne i stranice pa možete redovito pratiti sve što se događa u kupu i računati pred zadnje trke u Međimurju. Hvale vrijedan posao i dobar ulaz i ulog u novu bolju sezonu. Ako primjetite neku grešku Lino to brzo ispravlja, samo mu trebate javiti.

Preminuo Zdravko Ceraj

2011-10-06T14:32:00.001+02:00

Dugogodišnji predsjednik planinarskog saveza Zagreba i jedan od pionira Hrvatskog planinarstva i atletike g. Zdravko Ceraj danas je preminuo u 92. godini života.

Zdravko je tijekom svoje planinarske karijere koja je trajala punih 75 godina osvojio gotovo sve europske i hrvatske planine i vrhove, a još prošle godine održao je pozdravni govor na Danu planinara grada Zagreba na Medvednici. Njegove priče nadahnule su mnoge Hrvatske planinare i atletičare. Kao atletičar nastupao je na Olimpijskim i Mediteranskim igrama za reprezentaciju bivše Jugoslavije. 1952. nastupio je na Olimpijskim igrama u Helsinkiju na 5000 metara (15'17 - PB 14'26). Na Mediteranskim igrama u Aleksandriji 1951. godine osovojio je srebrnu medalju na 5000m. Nagradu "Matija Ljubek" za životno djelo od Hrvatskog olimpijskog odbora dobio je 1994. godine.

Od silnih priča i dogodovština iz svoga života Zdravko je volio prepričati priču sa Grčke planine Olimp na kojoj je 1980. iskopao rupu u snijegu i u njoj prespavao, a u jednom danu dva je puta osvojio olimpski vrh Mitikas visok 2917 metara. Zbog svoje brzine kojom je osvajao vrhove dobio je nadimak "Alpska pošta". Na najviši europski vrh Mont Blanc (4807 m) popeo se tri puta.

Prema svojim riječima dva se puta u planinama jedva spasio. Pet je dana sam proveo na stijeni u Julijskim Alpama, a osam dana spavao je i na sjevernoj stijeni Triglava. Jeo je samo snijeg, a nakon toga mu je supruga Karmela spalila planinarsku odjeću. No nastavio se penjati i dan danas je sa nama u planinama u našim srcima.

Zdravko Ceraj bio je i na mnogim orijentacijskim natjecanjima i pratio je zbivanja i kada se nije više aktivno bavio orijentacijskim trčanjem. Na "Zagreb openu" je u nekoliko navrata dijelio medalje najboljim pojedincima.

Sprovod će se održati u ponedjeljak na zagrebačkom krematoriju u 13:45 sati.

"Freak" Zagreb open

2011-10-06T11:11:00.000+02:00

Ako se još niste odlučili za "Zagreb open" evo i jedne zgodne kategorije koju smo uveli. Zove se "Freak" i natjecatelji skupljaju apsolutno sve kontrole koje smo toga dana postavili na terenu. Kako to izgleda u praksi možete vidjeti na fotki. Jasno na dan trke će ipak ispod kružnica biti i karta. Kao što vidite kontrola ima puno, ali će zasigurno biti zabavno.

Pripreme za Medvednicu i Zagreb open

2011-10-05T12:46:00.001+02:00

Jučerašnje poslijepodne proveli smo na Medvednici. Nažalost noga još ne funkcionira kako treba pa je moj angažman bio više šoferski nego tehnički, ali Iskra i Ivana su na terenu odradili ono što je trebalo. Malo je još dorađena karta koliko je to moguće, a s obzirom da smo ionako rekli da će karta biti relevantna reljefno, a ne vegetacijski poslužiti će svrsi ;) Rekli bi Makedonci: "Nema da brineš". Dio koji je predviđen za srednje staze je pregledan i trčljiv što je najbitnije. Onaj dio koji mene brine je dio koji ne koristimo za trku, ali ukazuje na nevjerojatnu bahatost šumarije koja uništava sve pred sobom. Niti jedna isprika ili opravdanje ne može pokriti krš i lom koji su napravili na nekim padinama. Jednom riječju sramota, a da ne kažem kriminal.

Jedno je sigurno, klopa na domu "Runolist" je vrhunska i u nedjelju na trci možete isprobati sve što se nudi. Preporučamo štrudle, domaći kruh, puricu s mlincima.....

Prognoza za ovaj vikend se malo popravila i sada uz kišne kapljice imamo i sunce tako da nam se možda posreći. Jedino je temperatura i dalje niska, dakle jakne idu definitivno van iz ormara.

Riječki vikend

2011-10-03T12:13:00.001+02:00

Riječki vikend ostat će upamćen po najtoplijem jesenskom danu od kada se mjeri temperatura u Hrvatskoj što je naravno iskorišteno za jedno lijepo poslijepodne u moru. Puna dva sata nismo izlazili iz vode. Pravi gušt. No prije kupanja trčali smo po Trsatu. S obzirom na teren koji je opsegom mali, a na njemu je trčano već dva puta, treće izdanje sprinta po Trsatu nije uopće bilo loše. Jasno neke stvari su već toliko pozate da se trči napamet, pa je izostala ona nepredvidljivost i težina nove karte, no sve u svemu ništa lošije od nekih sprintova na kojima smo trčali ove godine. Doduše za mene je ovo izdanje bilo pogubno. Nakon povrede desnog skočnog zgloba u Varaždinu ovaj puta nije izdržala lijeva strana. U trenutku dok sam po prolazima još bio treći, krivi skok sa stepenica uzrokovao je još jednu ovogodišnju povredu. Šepajući sam se dovukao do cilja, izgubio treće mjesto i krenuo u proceduru oporavka. Iskra je uz pomoć Marina u rekordnom roku odnekuda izvukao vreću leda, organizator je dao kremice. Proglašenje sam preskočio u mislima što sutra i u nastavku sezone. Plan da prespavamo na Platku silom prilike smo promijenili jer sam ja točao nogu par sati u moru, a i škola na Pećinma je nudila čisto dobar komfor za spavanje.

Noćni odlazak na WC protekao je u neviđenoj muci. Nisam mogao navući tenisicu na nogu da uopće dođem do toaleta, a stati na nogu bilo je gotovo nemoguće. Ujutro ista situacija. Malo razgibavanja zgloba dalo mu je pokretljivost, ali bol je i dalje bila prevelika.

Sve je govorilo da ništa od trke na Platku. Još pola sata prije starta bio sam u nedoumici i onda ipak odlučio otići na stazu barem šepajući, pa koliko ide, ide. Ivana je odradila majstorski posao. Zabandažirala je nogu profesionalno, stavila dodatni zavoj za fiksaciju zgloba i nekako je sve postalo čvršće. Kratko zagrijavanje prije starta nije bilo moguće jer su bolovi još uvijek bili prejaki. Na samom startu uzimam kartu i prva dionica je bila manje više po putu. Nekako se gegam nizbrdo i hoćeš, nećeš ti prolazi kroz glavu kako drugi na ovoj dionici trče punim trkom i već sada imaju prednost od dvije-tri minute. Prvi test noge nastupio je ulaskom u kamenje. Idem skroz lagano i pazim da se noga ne izvrne. Uzbrdo za divno čudo sve ide bez problema, ali nizbrdice predstavljaju problem. Noga se kroz neko vrijeme zagrijala i bolovi su bili nešto manji. Sve varijante koje sam birao bile su u stilu početnika - najbližim smjerom do puta, pa okolo-naokolo što bliže kontroli po putu. Srećom je koncepcija staze bila prejednostavna pa je elita imala cijeli niz takvih kontrola. Samo na jednoj kontroli radim veću grešku. Stojim na grebenu punom kamenja i s obzirom na stanje noge neda mi se trčkarti okolo radi relokacije već pokušavam sa jednog mjesta riješiti problem. Iz istog smjera kao i ja očito birajući istu varijantu dolazi i Tomo. Zajedno još neko vrijeme tražimo kontrolu i onda ju on nalazi. Tomo nestaje put šume, a ja ustaljenim sistemom na put pa okolo. Za divno čudo dolazim prije njega na slijedeću, no naravno do kraja je bilo dosta "tabananja" na kojem nisam imao šanse. No noga je izdržala do kraja. Ovoga puta rezultat je bio totalno irelevantan. Bilo je važno proći stazu i vidjeti gdje su vlastite granice. Koliko je to bilo pametno vidjeti ćemo već ovaj vikend jer sada slijedi saniranje zgloba koji je naravno nakon trke dobio dodatni trbuh. Najteže mi je palo skidanje bandaže sa nedepilirane noge. Uff, kako to boli, gore od same povrede noge.

Sama trka je protekla po lijepom i sunčanom vremenu što je za Platak jedna lijepa i ugodna novost. Od desetak trka na tom terenu mislim da su dvije ili najviše tri bile u sunčanom okruženju. Rezultati možda i pomalo iznenađujući što se vremena tiče. Matija sa solidnim vremenom (40') na drugoj poziciji, Tomo sa većim zaostatkom treći (47'), Edi sa 50' četvrti, a ja sa "samo" 12' zastataka iza Tome sedmi. Pobjednika nema, nisam ga vidio na prolašenju kao i mnogo puta do sada :(.Očito se dosta griješilo na dijelovima gdje je karta slabije reambulirana. Srećom meni je moja sporost dala malu prednost pa nije bio zaletavanja. Kod djevojaka u konkurenciji su ostaje jedino četiri mušketirke. Vinka, Nikolina, Antonija i Ivana se izmjenjuju u pobjedama, a ostatak izgleda nije izdržao ovu dugu sezonu. Ovoga puta slavila je Vinka sa minutom prednosti ispred Ivane i dvije i pol minute ispred Nikoline. Zavrijedile su ove godine sve četiri da odu na WOC, ako ništa drugo zbog svoje sportske borbe tijekom sezone.

Riječki vikend je zapravo bila ugodna promjena lokacije trke jer dugo nismo bili na službenoj kup utrci južno od Zagreba. Slijedi nam vikend na Žumberku koji bi također mogao biti dobar. Pripremite se jedino za promjenu vremena kažu da bi vikend mogao donijeti jesenske kišice. Nadam se da je organizator u međuvremenu izgradio neki objekt ili šator na cilju :))) Rok za prijave je produžen još danas pa tko nije neka se prijavi.

MicrOtrekk

2011-09-30T18:45:00.000+02:00

Nova disciplina koju nudimo na našoj utrci je micrOtrekk. Što je zapravo micrOtrekk?

Sudjelovali ste na treking utrkama? Bilo vam je predugačko i prenaporno? Htijeli ste sudjelovati, ali vam se čini da su staze prezahtjevne? Nemate iskustvo u orijentaciji? Htijeli ste povesti obitelj, sina, kćerku, prijatelje koji ne mogu proći stazu od 30 kilometara.
Staza je planinarska, odnosno jogging kategorija s pravim orijentaciskim kontrolama. Kružnog oblika, Start i cilj je na planinarskom domu Runolista, a na domu se mogu ostaviti stvari dok ne završite vaše hodanje ili trčanje. Stazu ne objavljujemo unaprijed. Natjecatelj prilikom starta dobiva kartu s ucrtanim kontrolama. Duljina - 5km (zračnom linijom) po vršnom grebenu Medvednice.

Zagreb open 2011.

2011-09-30T16:01:00.000+02:00

U nedjelju 16.10. kreće i 11. izdanje "Zagreb opena". Kako se na terenu koji je do sada nekako bio rezerviran za zagrebačku trku odvijaju opsežni radovi i to na nekoliko lokacija, strpiti ćemo se još ovu godinu i trku smo odlučili organizirati na Medvednici. Pripremili smo cijeli paket kategorija i događanja pa će svatko moći naći ponešto za sebe. Novost je svakako i micrOtrekk kategorija koja je namijenjena svim trekerima koji do sada nisu imali prilike povesti na treking i svoju obitelj ili manje spremne prijatelje i poznanike. Namijenjena je i onima koji se žele prošetati uz čitanje karte bez preteških orijentacijskih kontrola. Kao i uvijek uz naša događanja ide i dječja utrka, pa malo mtbo, pa precizne...cijelo čudo kategorija i disciplina pa birajte.

Karta će biti 1:7500, reambulirana ovu zimu tako da je nacrtana bez vegetacije no to vam neće smetati ;)

Poziv je ovdje, a prijave uobičajeno putem OOnline servisa.

SEEOC i Kruševo open 2011 - sprint i long

2011-09-29T11:10:00.003+02:00

U večernjim satima na dan sprinta napravljeno je i službeno otvorenje natjecanja. Kratki mimohod reprezentacija i klubova iza nacionalnih zastava zaustavljen je u samom središtu Kruševa kod pozornice. Uz predstavljanje reprezentacija i gostiju uslijedio je kulturno-umjetnički program, narodna kola te je na kraju sve začinio rock bend uz veliki vatromet. Sve skupa zgodno, jedino mi je na tim otvorenjima uvijek najgori dio stajanje, a drugi dan treba i bežati. Srećom sve skupa nije trajalo predugo, pa smo na vrijeme stigli večerati i odmoriti se za duge staze.

Start

Iskra u nevjerici

Jan u cilju

SPRINT

Zadnjih petnaestak godina natrčao sam se raznih sprinteva u raznim okruženjima. Prevladavali su gradski parkovi sa povremenim izletima u zanimljive i manje zanimljive šumske predjele. Kruševo je gradski sprint, ali moram priznati da se orijentacijski može komotno mjeriti sa Venecijom. Oni koji su trčali u Veneciji znaju o čemu pričam. Tijekom cijele trke treba biti maksimalno koncentriran na kartu jer stvari dolaze jako brzo, a cesta, raskrižja i puteva koliko ti srce zaželi. Ono po čemu se dijametralno razlikuju Venecija i Kruševo je svakako visinska razlika. Venecija je ravna (ako ne računamo mostove koji na kraju skupe poprilično metara uspona), dok je Kruševo poprilično brdovito i treba uz brzinu imati i snage. Karantena za sve natjecatelje napravljena je u osnovnoj školi i ulici koja dolazi pred školu. Relativno mali prostor koji je poslužio dobro za zagrijavanje, a odlazak na samu kartu bio je skriven iza ugla uske uličice. Oni malo snalažljiviji su u prostoru škole penjajući se na drugi kat mogli baciti pogled na mjesto od kuda se vidio sam ulazak na teren, ali osim toga nisu mogli profitirati.

Trka je krenula dobro. Već nakon prve kontrole stižem Blažu Maksimovića, jednog od najboljih srpskih natjecatelja no nažalost na drugu radimo grešku i stvara mi prednost od 20 metara te ga uskoro više i ne vidim. Problem je u tome što ga na brdo ne mogu držati. Trebalo mi je neko vrijeme da podesim nišanske sprave i do cilja ne radim veće greške, ali se hvatam da se puno previše provjeravam što mi je za sprint sasvim neuobičajeno. Na kraju utrčavam za nešto više od 22 minute. Vrijeme gotovo pa 9 min/km. Previše. Sprint je definitivno bio malo predugačak, ali dalo se je bolje. Pobijedio je Ionut Zinca koji je netom prije SEEOC-a doživio svoje zvjezdane trenutke u Francuskoj upravo u sprintu osvajajući šesto mjesto na WOC-u. Njegovo vrijeme je impresivno 16'34, no i zaostatak drugoplasiranog je gotovo dvije minute. Blažo Maksimović je na kraju uspio nadoknaditi onu minutu i još dodati minutu i pol. Dakle moglo se. Jedanaesto mjesto u tom trenutku nije bilo niti simo, niti tamo. Dvije minute bolje vrijeme bilo je realno i onda bi bio puno zadovoljniji. Kako sam prvi startao od naših imao sam priliku nešto vidjeti i od trke. Prolazna kontrola pored samog cilja bila je zgodna točka za gledanje i sa nje su mnogi napravili greške. Na njoj je čak bilo i osvježenje. Odmah pored kontrole smjestila se velika terasa kafića koja je bila prepuna ljudi koji su navijali i dobro se zabavljali. Prema startnoj listi prva je trebala proći Ivana, ali nju nisam uspio vidjeti na prolazu nego tek kada je utrčala u cilj. I ona je imala jednu malo veću grešku bez koje bi imala plasman u TOP deset. Svijetle obraze kluba spasili su Jan i Luka koji su obojica ostvarili plasmane na postolju. Luka je pobijedio u M16, a Jan je bio drugi u M12. Iskra je pomalo sa nevjericom gledao sat kada je utrčao ne vjerujući da je sprint istrčao sa vremenom preko 10min/km. Sve u svemu, trka je bila super, zanimljiva, drugačija, dobro organizirana. Na jednom visokom nivou.

Rezultati SEEOC

Rezultati Kruševo open

Start dugih staza

Cilj dugih staza

U očekivanju Iskre

DUGE STAZE

Disciplina koje sam se bojao i to ne zbog dužine već zbog visinske razlike na kraju i nije bila tako strašna. Rekao bih čak da je tehnički bila malo prejednostavna i dvije duge varijante pretvorile su se u pravu trčaonu tako da su brzinci mogli dobrano povući na tim dijelovima. Ono što je bilo zanimljivo je da smo konstantno mijenjali tip terena koji nas je okruživao. Čas si bio na strmom, relativno zaraslom dijelu, čas na strmom potpuno čistom dijelu, pa livade i pašnjaci, pa skijalište sa prekrasnom park šumom...Bilo je doduše i dijelova sa paprati preko glave i dijelova koji su bili tako strmi da sam imao osjećaj da idem jedan korak gore, a dva nazad i držim se za padinu da ne prokližem još dublje. Na sam start su nas vozili autobusima, a nalazio se gotovo 400 metara n/v više u odnosu na Kruševo, dakle na blizu 1800m n/v.

U trku sam ušao možda malo i prerezervirano i kada uzmeš taj neki srednji ritam nikako da se izvučeš iz njega. Tijekom staze napravio sam par gluposti, mijenjao varijantu u pola puta te se dao pokolebati na nekim kontrolama radi odluka drugih natjecatelja. No kako je ideja za long bila istrčati stazu bez da se ubijem, tako je i bilo. Vrijeme od 110 minuta nije neka bajka. Moglo se ići debelo ispod toga, a to je Zinca opet i dokazao još jednom pobjedom sa 70 minuta trčanja. Realno bi bio zadovoljan sa 90-95 minuta što uopće nije bio problem. Na kraju 15. mjesto. Luka i Jan su opet potvrdili svoje plasmane. Luka još jednom pobjedom, a Jan još jednim drugim mjestom, ali ovaj puta sa puno manjim zaostatkom. Ivana je bila samo 18 sekundi sporija od mene, ali naravno na svojoj stazi. I ona je mogla bolje, ali problemi sa rukom ipak ove jeseni daju jednu kočnicu kod trčanja. Iskra se borio na elitnoj stazi, nije baš bio pretjerano zadovoljan, ali koliko vidim fizički puno bolje istrčava duge staze ovih dana.

razrađivanje taktike za skupljanje pive

score sa lokacijama flaša

"bio sam tamo gore i sve su popili, ispičuture jedne"

Ne budi lijeni nakon srednjih staza još smo se prijavili i za pivsku štafetu u gradu. S obzirom da je maloljetnicima bilo zabranjeno sudjelovati naše mlade snage su navijale, a mi smo se upustili u borbu sa žednim protivnicima. Sistem štafete bio je slijedeći. Start je masovan, a na cilju se nalazi 7 master karata sa ucrtane 22 lokacije na kojima se nalaze po tri flaše pive. Da stvar bude teža, flaše su negdje oko te lokacije na kojoj nema zastavice tako da smo prevrnuli sve gustiše, cvijeće i skrivene kutke Kruševa da nađemo pokoju flašu. Naravno natjecatelji su na startu dobili otvarače i na svakoj kontroli su morali popiti svoju flašu. Pobjednik je onaj koji donese najviše čepova. Vremenski limit je bio jedan sat. Nakon 40 minuta trke i popijene tri pive nama je bilo dosta, Iskra se još dobro držao sa četiri, ali pobjednik je bio generalno sumnjiv sa deset piva. Kuhinja!!! Nema veze, bilo je zabavno i poučno, a ono što je zanimljivo je da su neki još cijelo večer tražili eventualne flaše koje su ostale po gradu.

Rezultati long SEEOC

Rezultati long Kruševo open

nastavak slijedi....

Venecija 2011

2011-09-28T15:37:00.000+02:00

Krenuli smo i sa punjenjem autobusa za Veneciju, a uskoro objavljujemo i detalje oko naše zadnje utrke ako sve bude u redu. Venecija ove godine ide 13.11., a prijave su naveliko krenule. U Italiji je za trku već prijavljeno preko 500 natjecatelja, a u Hrvatskoj za autobus oko 15. Cijena autobusa je 180kn i prijave se primaju od danas na dalje. Startnina na trci je 10 eura za starije od 16g, a kategorije MŽ14 i mlađi plaćaju 5 eura.

Autobus se puni po principu prijave i uplate pa požurite ako namjeravate ići da ne izgubite svoje mjesto. Prijave šaljite putem e-maila, a uplate mogu preko računa ili u gotovini.

SEEOC i Kruševo open 2011 - putovanje

2011-09-27T11:41:00.004+02:00

Nakon osvajanja Triglava krenuli smo i put Makedonije, a kako je to izgledalo slijedi u daljnjim redovima teksta:

Kada sam primio poziv za trku u Makedoniji na prvu loptu mi se činilo zanimljivo, ali pomalo daleko. Bacio sam na brzinu pregled avio karata i cijena koju sam dobio bila je više nego neatraktivna. Daleko i preskupo. Uostalom u to vrijeme bili su još neki drugi planovi u igri za ljeto. Sreća u nesreći je da su se drugi planovi morali povući i igrom slučaja ponovno se sve vratilo u krug Makedonije. Počeli su dogovori unutar kluba i na kraju smo iskristalizirali petero odvažnih. Prvi tjedan škole malo nas je kočio u odluci da idemo, no s obzirom da je prvi tjedan riskirali smo i isplatilo se. Svaka minuta boravka bila je posebna, drugačija, zanimljiva. Prijatelji Makedonci rekli bi ubava.

Knez Mihajlova

Sava i Dunav

Na put smo krenuli Luka, Jan, Iskra, Ivana i ja. Najjeftinija varijanta bila je vlak. Doduše malo je dugo trajao put, ali raspored vlakova dao nam je priliku da razgledamo Beograd i Skopje prije samog dolaska u Kruševo pa smo to i obilato iskoristili. Granične formalnosti sa Srbijom prošle su bez problema i nakon 6 sati vožnje već smo bili u Beogradu. Zadnji puta bio sam tamo prije više od dvadeset godina i kolodvor je ostao isti. Prošlo je malo vremena dok smo našli garderobu za stvari. Garderoba ne ulijeva neko pretjerano povjerenje, no nije nam se baš dalo natezati brdo torbi nekoliko sati po gradu. Na info pultu smo našli i kartu grada i sada smo mogli krenuti.
Daj orijentacistu kartu i on je kao doma bilo gdje da se nalazi. Bez pola muke pronalazimo Knez Mihajlovu i šećemo se beogradskom špicom. Sve vrvi od ljudi, kafići puni, suveniri na svakom čošku, a naravno neizostavni dekor su i uspomene iz rata, slike Mladića, Karađića, Miloševića i ostalih nepopularnih likova. Na Kalemegdanu razgledavamo tvrđavu koja je stvarno lijepa. Parkovi uredno pošišani, a raspored zidina svima daje ideju za dobru sprint utrku (kasnije saznajemo da i postoji karta i da se trči ovuda). Pogled na Dunav i Savu je impresivan, a i zalaz sunca je dodatno sve začino. Šetnja nas je dobro izmorila i u razmišljanu između čevapa i pizze prevladao je McDonalds koji nam se našao na putu. Pored nas je i zgrada sa velikom šahovnicom na krovu. Zgodno ;) Ugodnu toplu ljetnu večer začinili smo palačinkama za bogove. Pojedeš palačinku i ne možeš disati nakon nje od količine nadjeva.

Putovanje nastavljamo vlakom. Pronašli smo naš vlak, vagon i spavaća kola. Smještamo se i polako kreće vožnja na jug. Vlak je gotovo prazan i čim smo krenuli prebacili smo se u horizontalu. Prije spavanja smo pročitali još lokalne novine i slatko se nasmijali. Fonetski natpisi poznatih filmova, dućana i naziva ne mogu, a da ti ne izmame osmjeh. Neki spavaju kao topovi već nakon par minuta, pa ih čak i česte kontrole policije, carine i kartodrapaca nisu smetale (jel' tako Luka?). U Skopje stižemo sa jednim satom kašnjenja pomalo strgani od putovanja. Tražimo info pult na kolodvoru koji izgleda kao da je vrijeme stalo prije 40 godina. Očaj živi. Srećom u neposrednoj blizini je obnovljeni autobusni kolodvor pa se uspijevamo orijentirati i pronaći garderobu i mjenjačnicu. Valuta plaćanja su Denari.

Plan grada nismo našli, ali naš unutarnji kompas i rijeka Vardar doveli su nas do centra grada. Centar je zapravo pravo gradilište, a ono što se gradi je da prostite šaka u oko za svakoga arhitekta. Grade se objekti sa kolonadama, jonskim i dorskim stupovima, kipovi monumentalnih veličina od mramora, bronce i tko zna čega sve još. Sve skupa jedno šarenilo koje bi se sigurno bolje dalo urediti s obzriom na količinu novca koja je ovdje upotrebljena. Prešli smo Vardar i došli u stari dio grada koji ipak ima veći šarm. Uske uličice pune obrtnika, zlatara i butika daju ipak puno bolji dojam o Skopju.

Aleksandar Makedonski

Uz razgledavanje grada pao je i ručak. Čevapi su bili izvrsni, šopska salata još bolja, a zamjena za radler- Skopsko pivo bilo je baš po mjeri žednih i umornih. Ovaj dio dana nam je pasao. Lagana šetnja, cijene u kafićima baš kako treba, a i u restoranima se da pojesti za normalne novce. Oni koji se žele obući ovdje mogu naći za sebe što god im srce zaželi. Od mafijaških odijela, do fantastičnih košulja, hlača, haljina i sve to za trećinu cijene nego u Zagrebu.
Jutro je prošlo prebrzo i vrijeme za dogovoreni transfer autobusom već se bližilo. Kao Švicarci u minutu smo bili na mjestu dogovora, našli minibus, ali nismo našli vozača "Đoko toursa". Nakon pola sata čekanja okrećemo broj telefona u nuždi i uspijevamo doći do vozača koji zbunjen nosi zastavicu u ruci. Krenuli smo, ali ne daleko. Nakon 10 minuta okret i nazad na kolodvor jer je vozač zaboravio na još dvojicu koji dolaze sa Kosova. Relativno brzo pronalazimo i njih i krećemo. Uf, konačno. Zaspao sam na drugom zavoju i odjednom me Ivana budi. Onako zbunjen pitam da li smo stigli, a ona kaže: "Da, ali na skopski aerodrom". Ajme nismo se makli od grada! Ako ovako nastavimo nećemo do jutra stići. Pred nama je još 160km. Na aerodromu gungula, vozač zna otprilike broj ljudi koje mora pobrati, ali nema pojma tko su i od kuda dolaze. Nakon nekog vremena upada ekipa Belgijanaca i kreće prokušani sistem. Vozimo se dvjesto metara, kočnica, telefon i prebrojavanje. Fali nam jedan! Ovoga puta u potragu kreće Kristian sa Kosova i za divno čudo privodi Danca u roku dvije minute. Jupi, konačno se kotači okreću. "Đoko tours" vozi kao avion, usput skuplja još ljude po selima, kutije raznih sadržaja.... i u Kruševu smo za tili čas uz jedno stajanje.

Čevapi

Mace gledaju čevape

Skopsko bolje od radlera

Hm, interesantni naziv dućana, moda i još nešto

Kruševo se smjestilo na 1300 metara nadmorske visine visoko u brdima, a grad je u obliku amfiteatra. Pred natjecateljskim centrom gužva, čekanje na prijave i konačno upoznavanje sa Tonijem i ekipom koja nas je i navela da dođemo. Njihovo: "Nema da brineš" dalo nam je dodatni impuls u odluci. Susretljivost i ljubaznost vidi se na svakom koraku. Jedna potpuna suprotnost u odnosu na hladni sjever kontinenta. Smjestili smo se u vilu "Mećku" i konačno predahnuli. Dva dana putovanja iscrpe, ali ne može se reći da je bilo dosadno. U gradu sve vrvi od orijentacista, ekipe se vraćaju sa model eventa, na leđima natpisi Bugarska, Turska, Rumunjska, Moldavija, Srbija, Crna Gora....Skupilo se ljudi sa svih strana. Srećom prva trka na rasporedu je sprint i kreće tek u podne idući dan, a što je najljepše zona karantene nalazi se par sto metara od naše kuće. Imamo vremena za spavanje, mirni doručak i malo razgledavanja.

konačno Kruševo - natjecateljski centar

Belgijanci, Kosovari, Danac i mi u vožnji "Đoko toursom"

Vila Mećka

Nastavak slijedi....

SEEOC video

2011-09-26T11:01:00.000+02:00

Prije teksta o trkama u Makedoniji evo i videa sa dijelićem atmosfere koja je vladala.

Drugi video je sličan, ali ima i nekih novih scena sa proglašenja te ima snimljene i razgovore sa glavnim organizatorima

Triglav

2011-09-23T14:10:00.005+02:00

Ove godine godišnji odmor je krenuo nekako drugim smjerom i umjesto na moru završili smo u brdima. Još pomalo izranjavan od CRO-O festa u Varaždinu na kojem sam povrijedio i skočni zglob nekako smo se doma samo prepakirali i kasno poslijepodne krenuli put Julijskih Alpi. Na putu prema tamo u Ljubljani pojačavamo našu kolekciju karata novim izdanjem i oko 22:00 sati parkiramo naš auto u mrklom mraku u dolini Vrata. Na brzinu uzimamo čeone lampe i nekoliko stvari za prespavati i upućujemo se pješke prema Aljaževom domu koji je tamo negdje u mraku na nekih pet minuta hoda. Do doma dolazimo relativno brzo, ali nas plaši mrak u svim prozorima. Srećom zvonce radi i nakon par pritisaka čujemo komešanje po drvenim stubama. Ljubazne domarke u pet minuta su sredile papirologiju i kreveti su bili spremni.

Jutro je osvanulo sunčano i nakon obilnog prepakiravanja i pripremanja sigurnosne opreme krećemo polako prema našem odredištu, planinarskom domu Kredarica ispod Triglava. Vremenska prognoza dala je mogućnost kiše u poslijepodnevnim satima, tako da smo htjeli klinčani dio kroz stijenu proći još dok je stijena suha. Nakon nekih sat vremena ulazimo u sjevernu stijenu Triglava. Izvlačimo kacigu za Jana, zamke, karabinere i prsne naveze. Zlu ne trebalo hodamo uglavnom sa svom opremom na sebi i ukapčamo se u sve sajle na našem putu. Nekoliko težih detalja prošli smo bez problema. Sajle su na mjestu, klinovi funkcioniraju, a i priručne stepenice umnogome pomažu. Oblaci su u međuvrmenenu prekrili vrh i stalno se motaju oko nas, ali praktično cijelo vrijeme hodamo po lijepom, toplom vremenu i u stvari je vrlo ugodno jer sunce ne prži u stijeni i čovjek se pretjerano ne znoji. Prvu veću pauzu napravili smo nakon "frižidera" što znači da smo već izašli iz stijena i da je do Kredarice ostao još samo završni dio sa sajlama, a sve ostalo je uglavnom čista pločasta stijena sa laganim usponom. Do Kredarice smo došli oko 18:00 sati nakon osam sati hoda. Na domu je već bio i popriličan broj planinara koji su došli sa raznih strana. Smjestili smo se u našu sobu i pojeli toplu večeru koja nam je izuzetno pasala nakon silne suhe hrane po putu. Najveći gušt je u stvari bio topli čaj kojeg bi doduše s obzirom na cijenu mogli servirati i u nešto većim šalicama. No s obzirom da se ovdje opskrba radi svaka dva tjedna helikoptereom nije niti čudo da su cijene takve kakve jesu. Ništa ubitačno, ali nešto skuplje nego u dolini.

Spavati smo išli već sa prvim mrakom i najveća muka je bio odlazak na WC koji se nalazi u prigradnji doma u podrumu (dakle dva kata ispod nas) i k tome u njemu nema vode za ispiranje pa su mirisi takvi da ti se želudac okrene. Jan je rekao da je to nešto prestrašno i da se ne da mjeriti sa bilo kojim iskustvom.

Slijedeći dan je osvanuo hladan i maglovit. Na tren se činilo da će i kiša padati. Čak su i slovenski meteorolozi ostali iznenađeni oblakom koji je sjeo na vrh s obzirom da nije bio planiran za taj dan. Doručak smo pojačali pečenim jajima jer smo znali da nas čeka dugi i naporni dan (no nismo znali da će to stvarno biti duuuugi dan i noć). Već uobičajeno opremanje užetima i karabinerima ovaj puta napravili smo na samom domu i krenuli potpuno opremljeni u završni uspon na vrh Triglava. Od Kredarice, odnosno Triglavskog doma, do vrha je otprilike jedan sat hoda, odnosno penjanja klinčanog puta. Nama je trebalo gotovo sat više jer nismo ništa htijeli prepustiti slučaju. Dupla ukapčanja i prekapčavanja na sajli oduzimaju dosta vremena no daju određenu sigurnost. Pogotovo to vrijedi kada pri samom usponu u završnom dijelu na svakih pet metara naiđeš na spomen ploču nekom planinaru koji je baš ovdje ostavio svoj život. Sreća u nesreći je možda da se zbog oblaka nije vidjela provalija nakon malog Triglava i hodanja po samom hrptu stijene gdje i sa jedne i druge strane grebena nema kraja, a ti hodaš po tridesetak centimetara uskoj stijeni.

Na sami vrh stigli smo bez problema. Povremeno se pojavilo i sunce, a vrh su okupirale i ptičurine koje su žicale klopu. Slijedilo je slikanje, udaranje žigova, mali odmor, neka sitna klopica i odluka kojim putem nazad u dolinu. Tu je i pala odluka da se ne vraćamo istim putem, već da napravimo puni krug silaskom prema "Luknji".

Karta kaže da je put siguran i osiguran sajlama kao i onaj po kojem smo došli jučer. Dakle nebi trebalo biti problema. Prvi dio silaska je stvarno i bio takav. Ova strana je vjerojatno i lakša za uspon onima kojima pogled prema dolje predstavlja problem jer se spušta po puno širem grebenu i nema strmih stijena sa lijeve ili desne strane. Nakon prve prijelomnice u daljini se vidio dom Planika. Da se nalazio jedno sat-dva kasnije vjerojatno bi se odlučili tu i prespavati, a ovako nam je bilo malo prerano pa smo nastavili dalje prema Tržaškoj koči. Na pola puta radimo pauzu za ručak i susrećemo jednog starog planinara vuka samotnjaka koji dolazi iz smjera kamo mi planiramo ići. Razmjenjujemo par riječi i on kaže da imamo još dosta do Luknje i da ima par dugačkih traverzi na putu. Informaciju smo čuli no nismo se zabrinjavali, a i znali smo unaprijed da nas čeka još par sajli.

Do ovog trenutka pogled je bio prekrasan, stijene također i put se nastavljao širokim platoom. Punimo i zalihe vode na ledenjaku i krećemo prema dolje. U širokom prostranstvu samo nas troje i stijene. Planinara gotovo da i nema, a na ovom dijela ih stvarno i nema. Dolazimo i do sajli. Sve ide uobičajeno, ukopčaj, iskopčaj i hodaj dalje. Na jednom mjestu nailazimo na vrlo strmu padinu sa prevjesom koja je dosta nezgodna i uska pa smo morali skidati ruksake i prvo njih spuštati te osigurati na sajli pa onda smo krenuli i mi. Prešli smo i taj dio iako nije bilo baš ugodno. I kada smo već mislili da smo negdje pri kraju penjačkog dijela stijene nailazimo na problem. Markacija ide putem koji nije osiguran, nema sajli, klinova, a penjački detalj je vrlo zahtjevan čak i za mene koji imam duže ekstremitete i lakše mi je dohvatiti oprimke. Pokušavamo jednu varijantu, pokušavamo drugu varijantu, ali rješenja nema. Na kraju se vraćamo prvoj varijanti i uz krajnje napore prolazimo i taj segment. U tom trenutku već sam se bojao da nas ne uhvati mrak u stijeni, jer je to veliki problem ako se nastavi sa tako teškim detaljima. Karta nas je prevarila, a naša greška je da nismo kupili i vodič u kojem vjerojatno stoji ponešto više od onoga što smo saznali iz karte. Jan je to junački odradio iako niti njemu nije bilo svejedno jer je vidio da se niti mi više ne šalimo i zafrkavamo dok smo hodali. Na jednom mjestu prošli smo uz rub samog grebena sjeverne stijene Triglava, a ispod kilometarski pad u ponor. Kroz glavu mi prolazi činjenica da je ta stijena inače puna ekstremnijih penjača i stvarno im svaka čast. Inače se ne bojim visine, ali ovaj pogled je bio pomalo zastrašujući.

Sedlo pod nazivom "Luknja" nalazi se na samom kraju grebena "Plemenice" po kojem se spuštamo i iako ga stalno gledamo ispred nas je još uvijek velika rupa do njega. Nema opuštanja do samog kraja. Iz stijene smo izašli u 19:00 sati. Kod "Luknje" je nastalo pravo olakšanje. Skidamo sve naveze, karabinere i opremu i planiramo daljnji put. Do Aljaževog doma prema tablama je još oko dva sata hoda što nas definitivno vodi u mrak, a pred nama je veliki sipar i onda put koji poznamo uz potok Bistricu. Alternativa nam je bivak pod Luknjom koji je na pola sata hoda i koji dobro vidimo sa mjesta gdje stojimo. Potpuno opušteni spuštamo se po kamenom siparu, zavrkavamo se padajući na pozadinu i s obzirom da na ovom dijelu očito kamenje pretjerano klizi ne uspijevamo naći markaciju i put do bivaka. Držimo se glavnog puta preko sipara i odlučujemo se da idemo do kraja. Lampe koje imamo su nove, rade super i hodanje kroz mrak više nije problem. Spuštajući se prema izvoru Bistrice i put postaje puno bolji tako da smo za manje od dva sata bili u Aljaževom domu. Punih dvanaest sati hoda. U domu poznata ekipa, dva radlera i veliki čaj za Jana. Konobarica hladno kaže: "Pa da čez Plemenice" vam je najteži uspon na Triglav" (osim naravno alpinističkog smjera). A kako je silazak uvijek kompliciraniji nego uspon, pomalo smo si otežali stvar. No sve u svemu bilo je prekrasno i tu noć smo spavali kao bebe. Najviše nam je pasao topli tuš koji se plaća jedan euro za tri minute, no u tim trenucima dao bi i više za taj osjećaj.

Jutro je osvanulo prekrasno, sunčano. Dižem se prije Ivane i Jana i guštam vani na terasi ispred doma. Pogled na impresivni Triglav, sjevernu stijenu i smjer kojim smo prošli daje ti poseban osjećaj zadovoljstva. Uslijedio je i doručak sa najljepšim pogledom te opuštajući dan sa povratkom u Zagreb. U povratku smo skočili još do slapa Peričnika te na Bled na kojem je bilo Svjetsko prvenstvo u veslanju. Atmosfera u gradu fantastična, klopa super, a i mini golf nije za baciti.
Nastavak prema Makedoniji slijedi, ali u međuvremenu smo opet prepakirali stvari i skoknuli na par trka u Međimurje ;)

Od Triglava do Vardara

2011-09-22T13:59:00.001+02:00

Danas (četvrtak) u 19:45 u prostorijama kluba OK "Vihor" održati će se prezentacija fotografija pod nazivom "Od Triglava do Vardara". Ulaz je slobodan.

Rezultati kupova

2011-09-21T09:36:00.000+02:00

Zahvaljujući Lini nakon INOV-8 Vihor sprint kupa i Merzove kup utrke imamo i rezultate kupova u sprint kupu Hrvatske i velikom kupu Hrvatske. Također je objavljena i lista registriranih, odnosno neregistriranih natjecatelja pa bacite pogled da niste na listi onih koji nisu neregistriranih. Rezultati su trenutačno na Vihorovim stranicama zbog poznatih problema sa preuzimanjem domene od bivšeg potpredsjednika Saveza.

Kup Hrvatske
Sprint kup Hrvatske
Kup Hrvatske - klupski poredak i statistika
Registrirani natjecatelji

Karlovac - winsplits

2011-09-20T09:38:00.002+02:00

Danas možete baciti pogled i na Winsplits i splitbrowser pa analizirajte gdje ste griješili u Karlovcu, gdje ste išli dobro, a gdje je netko bio brži ili je trčao sa nekim u paru ;)

Direktni linkovi -
Winsplits Arboretum i Winsplits Zvijezda
Splitbrowser Arboretum i Splitbrowser Zvijezda

Prošao je i Karlovac

2011-09-19T15:26:00.001+02:00

Kiša pada i sreća je da je ponedjeljak, a ne nedjelja jer je Karlovac iza nas. Prije točno godinu dana na današnji dan je bila poplava i trka je otkazana. Danas opet pada i srećom nemamo trku. Jučer je bio prekrasan sunčani dan, sunce je pržilo malo i previše, ali konačno su se ljudi mogli i okupati između dvije utrke kako smo to planirali prije gotovo godinu i pol kada smo počeli crtati kartu. Neki su to napravili i došli su svježi na drugu utrku, neki su to odradili nakon druge utrke. Mi ostali znojili smo se na suncu cijeli dan i odradili smo organizaciju dvije velike utrke i dječju utrku. Sve skupa nastupilo je cca. 110 osoba što je solidno s obzirom na zadnje brojke Kupa, ali i malo ako oduzmemo dječju utrku. Jesenske trke slabo su posjećene, a razloga ima puno, od berbi, financijskog stanja ljudi u Hrvatskoj do pada broja članova po klubovima i niza raznih trka u srodnim nam sportovima koji svaki pomalo odvlače ljude.

Sve u svemu trka je prošla Ok, a za divno čudo od kada smo počeli sa organizacijom, do završetka svih trka telefon mi nije zazvonio niti jedan puta. Gotovo nevjerojatno. Sve je išlo bez problema. Staze smo postavljali i skupljali Boško, Ivek i ja tako da smo četiri puta išli na teren i na kraju dana mi je već bilo pomalo dosta.

Nagrade su sponzori podebljali i svi koji su osvojili nove o-kopačke moraju biti zadovoljni. Nije mala stvar uštedjeti 100 i nešto eura za novi par. INOV-8 je svoje kopačke stvarno doveo do nevjerojatne lakoće i vjerujem da su stvarno nešto posebno za trčanje.

Od zanimljivosti treba izdvojiti recimo perforiranje preko neprelazne ograde. U principu nije prekršeno pravilo i osoba nije prešla ogradu, no oni koji su to napravili su svakako profitirali. Moram priznati da mi je ta ideja pala na pamet kada sam upiknuo kontolu, ali s obzirom da je teren bio tako tvrd da nisam mogao pomaknuti i zapiknuti stupić i zastavicu za cca. 20 cm nisam uspio izbjeći tu mogućnost koja se obilato koristila. Pouka za drugi puta. Zbog događaja od prošle godine (poplava) nismo koristili "water contol" što bi ove godine sigurno godilo mnogima. Možda jednog dana ;)

Ovom prilikom se još jednom zahvaljujem ekipi i svim Vihorašima koji su odradili cijelu trku, a posebne zahvale idu Iveku i Bošku koji su postavili svoje kontrole bez greške, Sanji koja je odradila startove i koordinirala volontere, Maji i Ivani koje su potrošile sate na pripremu i programiranje SI-a, Nenadu koji je razvozio volontere, ekipi koja je odradila dječju utrku.....

Što dalje? Sezona je praktično još na početku i pred nama je puno trka. Osobno osjećam neki umor i možda ipak preskočim nešto od onoga što nam dolazi. Vidjeti ćemo. Rezultati Kupa će valjda uskoro ugledati svjetlo dana da se znamo ravnati i kalkulirati. Do sada to nismo radili, ali valjda je vrijeme da se uskladimo sa trendom. Jedno je sigurno nakon organizacije Crvenkapice, Ačkovog kupa, precizne orijentacije, mtbo-a i sprint kupa za iduću sezonu sigurno smanjujemo broj utrka u našoj organizaciji.

Karlovac rezultati

2011-09-19T09:50:00.004+02:00

Rezultati su online. Winsplits i ostalo tijekom tjedna, a fotogalerija je također online..
Evo i rezultata dječje utrke

Startne liste i obavijesti

2011-09-16T13:33:00.000+02:00

Startne liste za Vihor sprint kup su objavljene, a na stranicama možete pogledati i dužine staza i obavijesti. Danas je u Karlovcu riješena i zadnja formalna papirologija i sve dozvole za trčanje po gradu su na kupu, a i policija zna da ste tamo ;) Prognoza je optimistična i predviđa zadnji topli (vrući) dan ovog ljeta pa ponesite kupaće gače jer se između dvije utrke možete osvježiti u Korani na kupalištu koje je u neposrednoj blizini cilja.

Startne liste
Obavijesti

Karlovac sve bliže

2011-09-15T12:04:00.002+02:00

Iako su staze u Karlovcu koncipirane još u srpnju i početkom kolovoza jučer smo odradili završnu kontrolu na terenu. Pregledali smo više od pedeset lokacija i napravili manje korekcije opisa i pozicija kontrola. Karte su otišle u tisak, a startne liste su izvučene. S obzirom da smo primili još nekoliko prijava napraviti ćemo također manje korekcije lista i sutra ih objaviti.

Što se terena tiče moram priznati da mi je žao što ne trčim. travica je lijepo podšišana i uredna i mami za pravim sprintom po njoj. Karta je još uvijek točna i nakon godinu dana morali smo napraviti samo par sitnih dorada i jednu veću jer je izgrađeno veliko dječje igralište u ciljnom prostoru. Sutra bacite pogled i na dodatne obavijesti koje su na stranicama natjecanja.

Nastupiti će nešto malo više od stotinu natjecatelja što je eto realna situacija trenutačne brojke natjecatelja u Hrvatskoj, pa čak i nešto više od zadnje kup utrke u Zagrebu.

Seniori će imati i dobar razlog za nešto malo više truda. Sponzor INOV-8 pripremio je vrijedne nagrade za pobjednika u ženskoj i muškoj konkurenciji, a nagrade sponzora će dobiti i drugoplasirani i treće plasirani u obje konkurencije.

U ciljnom prostoru biti će postavljen i štand sa proizvodima INOV-8 na kojima će se moći kupiti ili naručiti proizvodi ove poznate sportske marke koja je naročito popularna među orijentacistima.

2011-09-13T11:49:00.001+02:00

Godišnji odmor je gotov i vrijeme je da se pokrenu završne pripreme za Karlovac. Prijave su otvorene još danas pa tko nije stigao do sada može to napraviti preko OOnline servisa.

O ljetnim događanjima i početku sezone kada uhvatimo vremena, a događaja je svakako bilo puno. Počelo je još tamo u Lokvama prije mjesec dana, pa dva puta Međimurje sa povredom noge između kojih je bio Triglav....i na kraju Kruševo. Sve skupa super rekli bi poznanici: od Vardara pa do Triglava, ali u obrnutom smjeru ....

INOV-8 Vihor sprint kup

2011-09-05T09:22:00.000+02:00

INOV Vihor sprint kup

Thierry je kralj!

2011-08-19T17:40:00.002+02:00

2011 srednje staze - live GPS i prijenos

Jan i Thierry u razgovoru 2009.

Sedmo zlato za Thierrya Guorgioua na srednjim stazama. Kralj srednjih staza je na domaćem terenu dominirao od početka do kraja i suvereno prolazio kroz kartu koja je za njega očito bila poput našeg Maksimira. Svi ostali imali su velikih problema, gubili su se i najveći, GPS trag pokazivao nam je najpoznatija imena orijentacijske scene u nevjerojatnim greškama, a kralj je samo plovio tim terenom. Svaka čast. Već godinama ga slušamo da mu je cilj zaokružiti cjelinu i osvojiti orijentacijsku kraljicu, klasiku. To je napravio prije dva dana i očito je bilo da je uživao u tome. Danas eto još jedno zlato, a slijedi nam vjerojatno najnesretnija disciplina za njega. Toliko puta je bio pred samim pragom osvajanja zlata sa svojom štafetom, ali u Češkoj ga je u tome spriječila osa koja ga je upikla u grlo gotovo pred samim ciljem. Godinu kasnije u Mađarskoj je spašavao unesrećenog na stazi, prošle godine u Norveškoj je preskočio kontrolu. Svaki puta bio je vodeći ili u vodećoj grupi.

Ove godine trči pred svojom publikom, trči sa nikada jačom svojom ekipom i trči po jubilarno deseto svjetsko zlato. Neka mu je sa srećom.

Francuzi su prijenosom kamerama u živo sa nekoliko kontrola u šumi i sa cilja te GPS praćenjem natjecatelja na karti u živo napravili fantastičnu promociju i mogućnost praćenja cijelog prvenstva i onima koji nisu ovoga trenutka u Francuskoj. Sve skupa danas je funkcioniralo savršeno. Super zanimljivo i sada stvarno nitko ne može reći da televiziji ovo nije atraktivno i da se prijenos ne može napraviti.

BRONCA!!!

2011-08-17T18:15:00.000+02:00

Šta reći! Tradicija je nastavljena. Hrvatska je jedna od rijetkih reprezentacija koja ima kontinuitet osvajanja medalja na svjetskim i europskim prvenstvima zadnje četiri godine. Do sada se skupila impresivna kolekcija: dva srebra Zdenka Horjana, jedno ekipno srebro Horjan-Bertol, jedna ekipna bronca Horjan-Bertol-Tišljar-Perković-Cindrić i dvije bronce Ive Tišljara.

Ivo skidam kapu, čestitam još jednom i nadam se da će francuski šampanjac ipak poteći za razliku od lani kada je Norveška bila bezobrazno skupa po tom pitanju. Ekipa proslavite Ivinu medalju. Svaka Vam čast.
Neslužbeni rezultati:

1. Lauri Kontkanen FIN 43/48.5, 2. Antti Rusanen FIN 43/85, 3. IVO TISLJAR CRO 43/115.....30. Ivica Bertol CRO 38/170.5....38. Zdenko Horjan CRO 36/119.5. Bravo Ivo!!! Bravo CRO!!!

4:2 za Šveđane

2011-08-17T10:25:00.001+02:00

Jučerašnjim sprint utrkama počele su borbe za medalje na Svjetskom prvenstvu u orijentacijskom trčanju. Najdinamičnija disciplina je po običaju bila zanimljiva, brza, dinamična i pomalo dramatična. Nakon debakla u kvalifikacijama i cijelog niza diskvalifikacija zbog trčanja natjecatelja preko zabranjenih područja, sastančenja team leadera i vijećanja poslijepodnevno finale bilo je izvrsno.

Direktan prijenos na švicarskoj televiziji na ekranu, pegla u ruci i spajanje ugodnog s korisnim moglo je početi. Čak je i Jan uživao u prijenosu, a na kraju je pobijedio njegov favorit. Daniel Hubman je još jednom dokazao da je specijalist za sprint i uvjerljivo je slavio. Od početka do kraja je nizao najbolja vremena na prolaznim kontrolama i finish je bio samo formalnost. Na ekranu smo čak imali priliku vidjeti i kartu te nesretnog Lyseel Jerkela koji je nakon prvobitnog slavlja morao progutati knedlu kada je vidio (a i svi mi) da je preskočio 18.KT.

Šveđanke su deklasirale ostatak Svijeta i pobrale su sve tri medalje. Slavila je Linnea Gustafsson. Švedskom slavlju pridružio se i Andreas Holmberg koji je uzeo srebro u muškoj konkurenciji. Drugu medalju za Švicarce osvojio je Matthias Muller tako da je podijela završila u omjeru četiri medalje za Švedsku i dvije za Švicarsku. OStatak Svijeta nula bodova. No već danas je nova prilika za ostale zemlje. Trče se duge staze, a favoriti Thierry Guorgiou (FRA) i Minna Kauppi (FIN) jučer su odmarali i spremali se za ovu disciplinu. Upravo to je ono što se sve više prifilira u velikim ekipama. Pojedini natjecatelji specijalizirali su se samo za neke discipline i trče samo jednu ili dvije trke na WOC-u. Rezultati

Pomalo u sijeni velikog prvenstva kako to obično biva s nestrpljenjem smo očekivali rezultate sa precizne orijentacije. tek predvečer ekipa se spojila na net i dobili smo prve informacije. I to kakve. Naš prijatelj Krešo koji iza sebe već ima titulu prvaka iz Ukrajine nakon prvog dana je na vodećoj poziciji. Doduše za vrat mu puše još osam natjecatelja sa jednakim brojem bodova, odnosno svim točniom odgovorima nakon prvog dana. Među njima je i Ivo Tišljar. Dijeli ih samo par desetaka sekundi sa vremenskih kontrola. U borbi za dobru poziciju nalazi se i Ivica Bertol koji je trenutačno 26., ali sa samo dvije greške što znači da je danas sve moguće. Cilj je TOP 20 pa se nadamo da će se to i ostvariti. Jedini koji je podbacio je Zdenko Horjan koji je u doljnjoj trećini rang liste sa čak šest krivih odgovora. Ivica Bertol kojem ove godine nisu odobrili status paralimpica, a za to je imao uvjete u "svojoj" kategoriji bio bi sedmi nakon prvog dana. No to je već jedna druga priča koja ide na dušu IOF-a. Rezultati

Što se naše reprezentacije u "foot" orijentaciji tiče oni su svoje obavili. Vinka i Matjaž su otrčali tri kvalifikacijske utrke i nažalost nisu uspijeli u želji da uđu u A-finale. Osobno smatram da smo mogli poslati komotno žensku štafetu jer su cure ove godine daleko izjednačenije nego ikada prije i ne može se reći da je samo jedna zavrijedila odlazak na WOC. Dapače mislim da je bilo mjesta i za Nikolinu i Ivanu jer su obje pokazale svojim rezultatima da su tu. Obje su bile na trening kampu reprezentacije i obje su nastupile na Alpe Jadran kupu u Rijeci. O vrijednostima Matjaža sve znamo, ali ove godine svojim rezultatima nije bio dominantan, a biranjem trka u Hrvatskoj i nenastupanjem za reprezentaciju na "manje" važnim utrkama te okupljanjima reprezentativaca sigurno nije dao dobar primjer kako se trebaju reprezentativci odnositi prema akcijama reprezentacije i natjecanjima Saveza. No to je stvar izbornika i njegove odluke i to moramo respektirati, ali možemo diskutirati o svemu. Matjaž je nesumnjivo najbolji Hrvat u ovom trenutku i sada je zreo za odlazak u Skandinaviju na duži period. Ono što nije uspijelo Perici Deliću možda bi on mogao ostvariti. To je jedini poznati put za uspjeh u našem sportu. Nažalost svi ostali putevi nose samo prosječne i solidne rezultate, ali ne i vrhunske koliko god se on trudio i koliko god se ljudi oko njega trudili.

Ajmo naši!

2011-08-16T22:36:00.000+02:00

Prvi dan WTOC-a je iza njih i Ivo je među devet najboljih, Ivek odmah iza njega sa dvije greške, a Hoki malo niže. Naš fant Krešo predvodi ekipu i vodeći je nakon prvog dana. Sretno sutra!

Međunarodne trke - Gamba pobjednik u Brazilu

2011-07-29T11:40:00.001+02:00

Sredina je ljeta i veliki dio naših natjecatelja je na godišnjim odmorima i odmara se na moru. Drugi dio hodočasti po trkama u Svijetu i nastupa na velikim natjecanjima. Iz Poljske su se nedavno vratili juniori, a u Francusku ovih dana odlaze seniori i članovi reprezentacije u preciznoj orijentaciji. Osim reprezentativnih aktivnosti naravno tu su i velike međunarodne utrke. Ove godine na O-ringenu imamo članove obitelji Tišljar i Štambuk. O-ringen je obaveza za svakog orijentacistu. Prije ili kasnije treba otići i treba trčati te trke. Taj doživljaj se jednostavno neda opisati. Klincima koji su ove godine otišli u Švedsku to je na neki način prekretnica njihove karijere. Vidjeli su nešto što će ih možda zadržati cijeli život u ovom našem sportu i dati im motiva za daljnje treniranje i nastupanje na natjecanjima. Po prvi puta imamo i predstavnika na 5 dana precizne orijentacije na O-ringenu. Ivo brani boje svoga kluba, ali i Hrvatske. Za sada se bori sa skandinacima oko ulaza u TOP 10 što nije jednostavno, ali uzdamo se u njega. Čitajte utiske na web stranicama kluba.

Ovih dana počinje i jedno od najstarijih višednevnih natjecanja u svijetu, pet dana Češke. Fantastični tereni sa skalačekima oko Novog Bora uvijek su dobra opcija za izvrsnu trku po povoljnim cijenama. Hrvatsku će tamo zastupati članovi Vihora Maja Cvitković i Josip Matijašić. U Francuskoj će se uz WOC i WTOC održati i popratnih šest dana orijentacije. Vihoraši će imati svoje natjecatelje i tamo. Prije par dana završila je i petodnevna utrka u Sloveniji. OOnline kup je zasigurno najveća i najbolja trka toga tipa u regiji sa gotovo tisuću natjecatelja, a posebnost su mu kraški tereni i ovogodišnja novost ULTIMATE COURSE sa kartama na kojima nije bilo ucrtanih puteva.

U svakom slučaju svatko tko želi preko ljeta naći nešto za sebe ima priliku. Kolovoz je prepun takvih natjecanja i samo što nisu počele petodnevne ili šestodnevne utrke u Škotskoj i Švicarskoj. Obje su fantastiče na svoj način iako bi ja dao prednost Švicarcima zbog prekrasne prirode. Doduše ta trka je ujedno i jedna od najskupljih u ponudi :(

U dalekom Brazilu Marko Gamberger i Mariana Gamberger i dalje nastupaju na orijentacijskim natjecanjima. Marko je na drugoj utrci u sezoni došao i do prve pobjede i ponosno u Vihorovom dresu stajao na postolju u kategoriji M21B. Čestitamo. U dalekom Brazilu su u tijeku i 5. Svjetske vojne igre u sklopu kojih se održava i svjetsko vojno prvenstvo. Nažalost Hrvatska nema svojih predstavnika tamo, ali zato ima Slovenija koju zastupa Janez Pretnar, a i Austrijanci su došli do još jednog naslova Svjetskog prvaka. Mora se priznati da im je ova godina fantastična i čini mi se da je trener Libor Zridkavesely nekadašnji reprezentativac Češke napravio fantastične pripreme za sve njihove ekipe.

INOV-8 Vihor sprint kup

2011-07-27T12:15:00.001+02:00

Ovih dana dogovorena je suradnja sa vrhunskim brendom sportske opreme, a naročito orijentacijskih kopački INOV-8. Oni koji već trče u njima znaju o čemu se radi, a oni koji još ne znaju možemo im reći da se veliki broj vrhunskih orijentacista odlučio za ovu obuću. Na natjecanju u Karlovcu imati ćete priliku vjerojatno vidjeti dio asortimana koji se nudi, a naravno najbolji seniori imati će dobar razlog i za ostvarivanje što boljeg rezultata. O svemu više kada bude vrijeme. Za sada toliko ;)

Prvenstva Hrvatske - tablica osvajača medalji

2011-07-27T11:24:00.001+02:00

Jedno vrijeme dosta sam pratio statistiku rezultata juniora na Svjetskim prvenstvima, pa je tako dok sam bio izbornik postojala cijela analiza rezultata po plasmanima i postocima zaostatka za pobjednikom. Nažalost nekako me vrijeme pregazilo pa je tako i ta statistika nestala. Bilo bi zanimljivo vidjeti neku korelaciju ostvarenih rezultata po generacijama. Iako se to po plasmanima možda ne čini, osobno sam stekao dojam da su juniori ipak ostvarili nešto kvalitetnije rezultate. No ako uhvatim nekog vremena možda se pozabavim i time.

Danas prenosim dvije tablice osvajača medalji sa prvenstava Hrvatske u zadnje dvije godine. Zgodna statistika u kojoj se može vidjeti tko najbolje diše na najvažnijim natjecanjima u sezoni, tko je osvojio najviše medalja, a tko je podbacio u odnosu na svoju kvalitetu. Rezultati su posloženi po međunarodnim statističkim tabelama osvajača medalji pa tako i jedno zlato nosi više od pet drugih medalji. Zanimljivo je da su u obje seniorske konkurencije (ženskoj i muškoj) identični brojevi osvajača medalji - po četrnaest imena u svakoj tablici.

Odmor od bicikliranja

2011-07-26T15:16:00.001+02:00

fotografije ciklo tura 5

fotografije ciklo tura 6

Odradili smo i zadnje dvije ture biciklima po Međimurju i Varaždinskoj županiji. Sve skupa kada se zbroji u proteklih dva tjedna prošli smo oko 300 kilometara prekrasnog prostora, vidjeli fantastične lokalitete, seoska domaćinstva, vinska gospodarstva, posjetili mnoge crkve i župe, vozili se skelom, a ponajviše uživali u prostorima oko Drave i Mure. U nekoliko navrata prelazili smo i državnu granicu na biciklima, vozili se po Sloveniji i po dijelovima u kojima nisi bio siguran u kojoj državi se nalaziš. Nije bilo niti bitno. Biciklima smo došli i nadomak Mađarske od koje nas je dijelila samo rijeka Drava. Bili smo na najsjevernijoj točki Hrvatske kod Svetog Martina, a posjetili i mnoge kušaone i vinske podrume. Tijekom svih silnih dana bicikliranja najvažnije je da nismo zabilježili niti jednu povredu, ozbiljniji pad ili neugodan susret sa automobilima. Bilo je doduše dionica na kojiam su kamioni bili prava opasnost, no i to smo preživjeli. Najveće povrede bile su ograbotine sa Maruševca na kojem je ekipa savladavala tehnike orijentiranja na biciklu. Ekipa sa kojom smo se vozili bila je izvrsna, pol-pol bi se reklo. Pola iz Slovenije, pola iz Hrvatske. Bilo je naporno, ali ne vozeći i prenoseći znanje drugima nego živjeti svakodnevno mjesec dana na relaciji Zagreb-Čakovec-Zagreb. U autu sam napravio više od 2500 kilometra vozeći se nakon posla prema Međimurju i nazad.

Zadnju dužu dionicu na biciklima vozili smo iz Ptuja prema Varaždinu. Prije toga bili smo u Mariboru, ali biciklistički dio po Mariboru morali smo odgoditi za drugi puta zbog kiše. Srećom kasnije se vrijeme smirilo i subotnjih pedeset i nešto kilometara proteklo je u ugodnoj vožnji.

Nažalost planirani dan dodjele uvjerenja osvanuo je obavijen kišnim oblacima i odlučili smo da ipak preskočimo aktivnosti na biciklu. Nakon formalnog dijela pod reflektorima medija, povukli smo se opet u jednu od kušaona i degustirali još malo domaće specijalitete. vrijeme prije ručka iskoristili smo za kupanje u toplicama Sveti Martin i na taj način završili cijelu priču. Doduše planova ima i za dalje, ali nekako nedostaje slobodnog vremena. Već sada se planira tura preko Pohorja i još neke manje ture, no bojim se da se termini preklapaju sa orijentacijom pa ćemo morati preskakati jedno ili drugo.

Uskoro nam kreću i reprezentacije na Svjetska prvenstva u trčanju i preciznoj orijentaciji. Za preciznu se sastav zna, a za trkačku reprezentaciju još ne znamo točan sastav. Tko god da ide nadam se da će dostojno braniti boje Hrvatske i sretno im bilo.

Ciklo vinska tura

2011-07-21T13:38:00.001+02:00

Zagreb sunčano bez vjetra, toplo - Čakovec prolom oblaka tuča, hladno - Štrigova oblačno s povjetarcem

Tako je izgledao jučerašnji dan kada sam odlazio u Međimurje. Srećom do starta biciklističke ture vrijeme se smirilo i odradili smo turu na opće zadovoljstvo svih. Okupili smo se u Štrigovi i zasjeli na bicikle te krenuli put gorica. Ova tura obilovala je brdskim izazovima i podosta ljudi je moralo gurati svoje bicikle, a bome je bilo i potrganih lanaca i iskakanja istih. Kada smo se konačno dočepali viših dijelova puknuo je pogled na Međimurje, Sloveniju, Pohorje, Ivančicu...Stvarno prekrasno.

Put nas je dalje vodio po vinskoj cesti, a tome je teško odoljeti. Svako malo bili smo u fantastičnim obiteljskim gospodarstvima za proizvodnju vina i naravno degustirali ono što se nudi. Ova vina su nebo i zemlja prema kupovnim vinima. Vrijedi doći u ovaj kraj i po neku butelju za kućnu vinoteku. S obzirom da smo obišli nekoliko tih kušaona vremena je bilo sve manje i na našu krajnju točku došli smo do pred sam mrak. Razgledali smo toplice Sveti Martin i vratili se kod obitelji Hažić na još jednu degustaciju vina, ali i ovoga puta sa dodatkom hrane i domaćeg čipsa od jabuke. Ako do sada niste probali, probajte. Bolje je od običnog čipsa, ali i malo skuplje. Ambijentalno ova lokacija je bila i najbolje uređena, a domaćini su spremni sve prilagoditi i biciklistima u prolazu. Netko zna, kako se radi. Ako ste u toplicama vrijedi skoknuti i do njih na čašicu razgovora, a možda vam domaćini odaju i koju tajnu o vinima od jabuke.

Sve u svemu bila je ovo jedna lijepa poslijepodnevna tura koja je završila neplanirano dosta kasno tako da sam u Zagreb stigao debelo iza ponoći. Srećom danas je dan odmora pa se čovjek stigne rekuperirati za ono što slijedi.

Fotografije

Maruševec - MTBO trening

2011-07-20T11:07:00.003+02:00

Jučer je lokacija bicikliranja bila po Maruševcu. Okupilo smo se kod dvorca Maruševec koji je u međuvremenu prešao u privatne ruke i oko njega se nalazi cijeli niz tabli o privatnom posjedu. Sve je lijepo pošišano i uređeno, ali nigdje žive duše. Smjestili smo naš autobus, kamion i auto taman na granicu posjeda i odradili terensku vježbu. Stazu dugačku gotovo osam kilometara najbrži su prošli za nevjerojatnih 47 minuta s tim da su pokupili i deset kontrolnih točaka. Iako staza nije bila preteška postignuto vrijeme predstavljalo bi pravi izazov i za prave MTBO vozače.
Na cilju još jedan test. Sanja je veselo skakutala okolo i spuštala gume svima, a naročito se guštala na zadnjim kotačima. Naravno vježba se sastojala od popravka gume i mijenjanja iste. Situacija koja se redovito događa na terenu. I na kraju da sve skupa ne prođe glatko imali smo i jednu akciju traženja no kako to obično biva izgubljena se sama pronašla i snašla te došla autom na cilj. Da stvar bude još bolja vozača je nagovorila da ju vozi po karti kako bi sakupila barem dio kontrola. Što radi ženski šarm.

Danas se vraćamo na cestovnu varijantu. Slijedi nam brdoviti dio oko Štrigove i novih 30tak kilometara pedaliranja. Sve je to dobar trening i zagrijavanje za subotu kada nam slijedi tura od cca. 80km. Živi bili pa vidjeli.

Evo i ponešto fotografija sa zadnjih vježbi orijentacije i predavanja

Biciklom po Međimurju

2011-07-18T13:13:00.002+02:00

Protekla tri dana užarilo se sjedalo bicikla na kojem provodim novu vrstu treninga ;) Pisati ću o tome idući tjedan ili kada uhvatim vremena, no ukratko mogu samo reći da sam pozitivno iznenađen područjem Međimurja. Zadnjih desetak godina stalno boravimo na tim lokacijama, ali čovjek ne istraži sve ono što je oko njega i zapravo je to šteta. Prešavši u tri dana nešto više od 140km na biciklu otkrio sam fantastične lokacije koje zaista treba vidjeti i posjetiti.

Za sada samo GPS tragovi pređenih ruta:

Fotografije ciklotura 1

Fotografije ciklotura 2

Fotografije ciklotura 3

Rezultati i analize - SB open

2011-07-13T11:14:00.000+02:00

Organizatori su objavili rezultate proteklog vikenda pa koga zanima sada može proučavati sve što ga zanima. Imate prolazna vremena, splitbrowsere... Objavljen je i routegadget pa možete ucrtati svoje kretanje po stazi ili proučavati varijante drugih kako su trčali. Moje varijante su tamo.

U Našicama u principu nemam nekih većih grešaka. Mala nesigurnost na prvu jer sam prvo naletio na tuđu kontrolu, ispipavanje potoka na petu kontrolu (nije se moglo proći, a da baš ne skočiš preko koljena), nekoliko korekcija putanja i to je to. Veseli me najbrži prolaz na zadnju kontrolu jer se radilo o čistom brdu, a tu sam inače najslabiji. Čak mi je i Lovrec rekao da sam tu vjerojatno izgubio trku. Eto, nisam :)))

Eh baš gledam i sada mi je žao što nisu zbrajali sprinteve za ukupni plasman. Imam dvije velike sekunde prednosti u ukupnom zbroju ispred Vedrana ;), Otkrio sam da sam izgubio gotovo pola minute na varijanti na 13.KT u Belom Manastiru što nije bilo baš očekivano jer se nije radilo o greški već očito o izboru krivog puta. Vedran je išao sjevernim putem i sve nas potukao do nogu. Do tog trenutka sam čak bio i vodeći u poretku, a mislio sam da se vučem. Zanimljivo.

Na srednjim stazama sve je palo u vodu na prvoj kontroli. Gotovo dvije izgubljene minute u odnosu na konkurenciju nije se više dalo nadoknaditi. Ostatak trke bio je uglavnom u skladu sa ostalim trkačima, osim na 8.KT na kojoj smo se vrtili oko krivog grma koji nije na karti. Doduše još uvijek mi nije jasno na čemu je bila ta kontrola jer po opisu je bila uvala, a ja sam percipirao samo grm. Sunce je očito tamo prejako pržilo.

Eto dajte si truda i ucrtajte svoje putanje na route gadgetu da u ovo ljetno virjeme imamo što proučavati :)))

Rezultati Našice

Rezultati Beli Manastir

Rezultati Popovac - PH srednje staze

Slavonska i baranjska rapsodija

2011-07-11T12:05:00.003+02:00

Prošao je i dugo očekivani vikend u Slavoniji i Baranji. Iako smo proveli tamo samo jednu noć imao sam osjećaj kao da smo bili barem tri-četiri dana. Organizatori su sa svoje strane napravili veliku stvar, a mi smo si još začinili trke dodatnim izletima. Danas smo mrtvi umorni, ali zadovoljni.

Put Slavonije i Branje krenulo nas je 18 iz kluba. Manje više smo se organizirano potrpali u aute u što većem broju kako bi smanjili troškove putovanja. Na prvu stanicu u Našice stigli smo već oko 09:30 što je bilo gotovo sati i pol prije predviđenog starta. Dovoljno vremena da se u miru spremimo i još odmaramo na livadi. Nažalost kako se vrijeme starta približavalo, tako je došla i informacija da start neće krenuti na vrijeme jer autobusi sa Skandinavcima još nisu stigli. Uslijedila je prva, pa druga odgoda po pola sata. Na kraju sve skupa sat i pol kasniji start. Organizator je išao na ruku ekipi, što je bilo vrlo uviđavno od njih, ali nama je to značilo trčanje po najvećem mogućem suncu. Kada je cijela priča konačno krenula imao sam osjećaj na svakom koraku da ti netko vrući zrak iz fena puše u usta. Disao sam kao parna lokomotiva, a na uzbrdicama se jedva vukao. Uz manje greške na samom početku već sam stigao Pongraca i do kraja trke se nisam uspio odlijepiti. Nekoliko manjih grešaka, ispravljanje putanje i konačno cilj.

U tom trenutku pojavio se konačno i drugi skandinavski bus tako da je za njih krenuo start iz početka. Kasnili su zato što su nakon par tisuća kilometara Schengena zaboravili da postoje granice i jednostavno su pokupili brklju na Hrvatskoj granici. Možete si zamisliti čuđenje naših policajaca i carinika kada je autobus pun vetarana probiao granicu :))). Ekipa je došla direktno sa Svjetskog veteranskog prvenstva i naši klinci (juniori i juniorke) trebali su biti tamo da vide sa koliko žara i želje nastupaju ti veterani. Fantastično je bilo vidjeti "djedice" i "bakice" od 70 i više godina kako oblače kopačke i trče na start. Ništa manje nisu trčali niti po stazi, a kada pogledaš fizionomiju tijela vidiš da su cijeli život u sportu. Kamo sreće zdravlja i novaca pa da sa 80 i nešto godina putuješ okolo po svijetu sa ekipom i trčiš trke. Voditelj te ekipe bio je Jorgen Martensson sa kojim smo i dogovarali ovo gostovanje prije godinu dana. Za one koji ne poznaju ime, on je jedna od legendi švedske orijentacijske scene, višestruki Svjetski prvak još tamo osamdesetih i početkom devedesetih. Naravno da je pobijedio i na trci u Našicama. Svaka čast.
Ništa manje bitno nije da je na trci bio i naš član Krešimir Žagar koji je ujedno i gradonačelnik Našica. Ne samo da je bio na trci, već je i trčao i osvojio drugo mjesto u M35. Eh, da ima još gradonačelnika orijentacista.

Sve skupa se malo odugovuklo i dovelo je organizatore u nezgodnu poziciju jer je trebalo sve preseliti u 60-tak kilometara udaljeni Beli Manastir na drugu sprint utrku. Kako je red da na proglašenju ostaneš čestitati pobjednicima, a pogotovo ako si i osvajač medalje jer time odaješ na neki način počast i onima koji su se trudili uz tebe na stazi, ostali smo do kraja i iz Našica krenuli tek oko 18:00 sati. Već tada smo imali informaciju da se poslijepodnevna trka pomiče za barem pola sata, tako da nije bilo panike. U Belom Manastiru Nikola i Sove su već otvorili dvoranu i pripremili madrace za spavanje. Dvorana je bila klimatizirana tako da su uvjeti bili fantastični. Kole je postavljao kontrole i u principu se još samo čekalo Duha i Vladeka da dođu sa računalima da trka može krenuti. Krenuli smo sa startom u osam navečer i onima koji sustartali malo kasnije, a nisu letili po stazi na kraju je već pao mrak. No to nije nikome smetalo. Atmosfera dobra i na cilju svi sjede po vrućem igralištu i diskutiraju varijante. Trka po gradu je definitivno uspijela. Sa trčanjem nisam imao nikakvih problema, ali sa disanjem nikako na zelenu granu. Prevrući zrak kao da koći pluća da udahnu. Trčim uglavnom bez greške osim na kontroli "varalici". Na samo desetak metara jedna od druge KT 45 i 55, a ispred moje kontrole još i sparkiran auto. Srećom uvijek provjeravam brojeve tako da primjećujem grešku i u padu kod okreta uočavam svoju kontrolu. Na čuđenje prolaznika i "žive" kontrole nastavljam dalje. Pred kraj staze još jedna slična "varalica", ali na njoj gubim samo sekundu-dvije. U cilju čekam Edija (pobjednik jutarnje utrke) koji je startao četri minute iza mene i on utrčava već za manje od dvije minute. Prva pomisao je da nas je razvalio, ali ja nisam mogao puno bolje. Zajednički proučavamo varijante i ne slaže nam se kraj staze i onda uočavamo da je uzeo kartu od M35. Šteta, no događa se. Najbrži poslijepodne bio je Vedran. Definitivno nemam tu brzinu. Proglašenje je bilo noćno i neki klinci su već bili u piđamama kada je počelo tako da su i na postolje došli prigodno obućeni. Klinci su otišli spavati, a mi malo stariji u šetnju do centra na sladoled, limunadu...

Noć je protekla začuđujuće mirno i ugodno za spavanje u dvorani. Naspavao sam se kao top. Već ujutro su temperature van dvorane bile visoke i znali smo da nas čeka teška utrka. Srećom mjesto okupljanja bilo je u šumi tako da su nas krošnje drveća štitile od sunca. Organizator je dodatno postavio još dva šatora sa stolovima, veliku cisternu sa vodom, sokove i pivu u hladnjaku po promotivnim cijenama. Ma svaka čast za organizaciju. Sama trka protekla je u preživljavanju sunčanog udara (+38). Nakon početne greške na prvu kontrolu na koju sam izgubio oko minute ostatak staze biram varijante što je više moguće po putevima i to i uspijevam provesti. Nažalost umor od dva sprinta i sunce su učinili svoje i imam osjećaj da se vučem kao magla. Nizbrdo još nekako, a uzbrdo nikako. Malo nade u dobar plasman dao mi je Iskra kada sam ga stigao osam minuta, ali onda smo se zavrtili na 8.KT oko jednog grma koji nije na karti i izgubili još minutu. Uz put susrećem natjecatelje koji su svi vidno iscpljeni. Znao sam i da će kasniji starteri imati prednost jer visoka trava na livadama u kasnijoj fazi kada se stvore putići daje puno veću brzinu. Tako je i bilo, Matjaž, Vedran i Tome su startali iza i ostvarili su najbrža vremena. Dodatno tome Matjaž i Tomica su ipak bili malo svježiji od ostatka ekipe koji je dan prije trčao dvije trke. Po meni od seniora najbolji je ovog vikenda bio Vedran koji je pokupio komplet medalji, zlato i broncu na sprintevima i srebro na srednjim stazama.

Kod djevojaka tri trke, tri pobjednice. Prvu trku u Našicama dobila je Vinka, drugu utrku u Belom Manastiru Nikolina, a treću i naslov prvakinje Hrvatske Ivana. Ivana je ovom pobjedom ujedno i jedina koja je uspjela obraniti titulu prvakinje u jedoj od disciplina od prošle godine, a nastavila se i tradicija da su sve tri pojedinačne discipline otišle različitim pobjednicama (sprint Vinka, Srednje Ivana, duge Sonja). Doduše jedino je Ivana ove godina pobijedila i u štafeti sa Sanjom pa ima dvije titule. Koliko su cure ujednačene trebalo bi ih barem četiri poslati na WOC umjesto dečki. Zašto ne bi po prvi puta neka ekipa imala samo ženske predstavnice :))

Nikola i OK "Sova" stvarno su si dali truda oko organizacije i u suradnji sa tehničkim dijelom koji je odradio OK "Međimurje" napravili su trke dostoje prvenstva Hrvatske i kupa Hrvatske. Konačno je i nagradni fond za prvenstvo izgledao kako treba i opravdao je odluku o povećanju startnine za prvenstva.

Sve skupa svima koji su sudjelovali u organizaciji jedna velika petica. Bilo je nešto manjih propusta, ali oni nisu bitni jer vjerujem da su se svi koji su se odlučili uputiti u Slavoniju i Baranju dobro proveli. Šteta je samo da nije bilo više Hrvata, ali to je definitivno pitanje termina natjecanja. Nadam se da će iduće godine trka ipak biti u proljetnom dijelu tako da nas još više dođe i pognemo razvoj našeg sporta i u ovom podneblju, a poznavajući gostoprimstvo ovog kraja sve skupa može biti samo još bolje. Ako padne i nova karta nekog lijepog šumskog područja biti će to prava uživancija.

Većina natjecatelja nakon proglašenja otišla je kući, a mi smo si dali još malo vremena i kada smo već tu otišli smo vidjeti Kopački rit, dvorac Tikveš i Osijek. Svaka od tih lokacija posebna je po nečemu i vrijedilo ju je vidjeti.
Ulaz u park prirode Kopački rit napravljen je kako i treba biti. U stilu, nenametljivo, sa slamnatim krovima i informativnim centrom. Poučna staza kojom smo se šetali je lijepa, ali ako žele napraviti od toga turističku atrakciju onda treba to malo sve skupa dići na viši nivo. Koji koš za smeće ne bi škodio uz put, a radno vrijeme barem u ljetnim mjesecima trebalo bi biti mnogo duže.

Dvorac Tikveš posebna je priča. Vožnja kroz park prirode do dvorca ide uz sam rub močvare i vjerojatno da uz više vremena čovjek može i puno više vidjeti. Veliko je to područje i stvarno posebno. Oko dvorca nema ničega, nekoliko divljih nadogradnji i tišina te prekrasne ležaljke za odmor na livadi i lijepi park.

Put nastavljamo prema Osijeku u kojem se šećemo kroz tvrđu, odlazimo na obalu Drave i kasnije u sam centar grada na glavni trg sa poznatom fontanom te Katedralom. Lijepa i ugodna šetnja završila je "zdravom" hranom u Mc Donaldsu i povratkom u Zagreb oko 23 sata. Lijepi vikend koji svakako treba ponoviti.

Fotogalerija
Karte i rezultati u danima koje slijede.

Povijesno juniorsko Svjetsko prvenstvo

2011-07-08T10:22:00.004+02:00

Juniorsko svjetsko prvenstvo još nije završeno, a već sada se može reći da je ovo prvenstvo bilo povijesno po mnogočemu. Očito se kvaliteta juniora sve više diže, a prvenstva su sve zanimljivija i zanimljivija. Dugo će se pamtiti ovo prvenstvo po rezultatima srednjih staza. Nikada prije, (a vjerojatno niti u skoroj budućnosti neće) nije se dogodilo da prvaci Svijeta postanu ne dvojica, nego trojica natjecatelja istovremeno u istoj disciplini. Tako je to bilo jučer. Nije bilo srebra, niti bronce, samo tri zlata. 25'43'' je vrijeme koje je vrijedilo zlata i njega su u sekundu postigli Robert Merl iz Austrije (nakon prvog povijesnog srebra za Austriju evo i zlata), Dmitry Nakonechnyy (tko pročita pravilno ima pet ; i da piše se sa dva ipsilona) iz Rusije i Tianinen Topias iz Finske. Lucas Basset iz Francuske vjerojatno je jako razočaran je praktično ima drugo vrijeme dana, a tek je četvrti.

U ženskoj konkurenciji postavljen je još jedan novi povijesni rekordni rezultat. Ida Bobach osvojila je još jedno zlato za Dansku i time još dalje potisnula dosadašnje rekorde po broju osvojenih medalja na juniorskim Svjetskim prvenstvima koje su do sada držali Minna Kaupi iz Finske i Olav Lundanes iz Norveške. Njezina kolekcija sada broji 11 medalja, a od toga čak sedam zlata. Impresivno, nema što.

Naši dečki su se svojski trudili i dali su sve od sebe da naprave najbolje što mogu. Nakon burnih kvalifikacija jedino Matija se izborio za B-finale, dok je Mario izvisio za dva mjesta. Šteta. Dakle ostatak ekipe trčao je u C-finalu. Matija je na kraju bio 43. u B-finalu sa nešto više od pet minuta zaostatka za pobjednikom Dancem Christianom Tingstromom. U C-finalu je slavio domaći natjecatelj Marek Wojnowitz sa vremenom 26'50, a naši su 33. Mario Štambuk (36'44), 34. Ivor Mikulčić (36'52) i 37. Matej Štambuk (38'42). Stekao sam dojam da bi za tjedan dana kada bi ponovili ovo prvenstvo naši imali daleko bolje rezultate jer su zaostaci sada bolji nego na početku prvenstva ;)

Danas je na rasporedu završna discipina. Nastupaju 53 štafete u muškoj konkurenciji (od toga 33. prvih ekipa). Za Hrvatsku očekivano trče Mario, Matija i Matej (glavno je imati Ma za početna slova ;) i to upravo tim redoslijedom. Ivor trči u mješovitoj konkurenciji sa Portugalcem Miguemom Fereirom i Tsung Ming Loom iz Hong Konga. Ako se pitate zašto Matija trči drugu izmjenu onda je to vjerojatno zato što se radi o nešto dužoj izmjeni. U trenucima dok ovo pišem djevojke već trče, a dečki startaju za dvadesetak minuta.

Pratite live radio prijenos na stranicama organizatora - online center

Rezultati finala srednjih staza sa prolazima

JWOC 2011

2011-07-06T10:53:00.004+02:00

Ne stignem ovih dana puno pisati jer radim na relaciji Čakovec-Zagreb, no o nastupima naših juniora na Svjetskom juniorskom prvenstvu u Poljskoj možete čitati i na Vihorovim stranicama. Četvorica juniora - Mario, Matej, Matija i Ivor uz stručno vodstvo Karla pokušavaju ostvariti što bolje rezultate i skupiti dovoljno iskustva za neka bu8duća natjecanja i svoju orijentacijsku karijeru. Do sada su već prošle dvije trke, sprint i duge staze, a danas su kvalifikacije srednjih staza. Ova mi je disciplina uvijek bila nekako posebna, te kvalifikaciuje daju posebnu dozu opterećenja, a opet radi se o disciplini koja nije čisti sprint, a nije niti dugotrajno opterećenje. Kralj ove discipline svakako je Thierry koji ima ne znam niti ja koliko pobjeda uopravo na srednjim stazama.

Realno je očekivati ako naši spoje izvrsnu trku da barem jedan može do B-finala. A-finale bi stvarno bila velika stvar, ali nekako je pretjerano očekivati takav rezultat.

Nažalost zbog relativno loše internet veze sa terena "live" prijenos baš ne funkcionira najbolje, ali povremeno možete ćuti komentatora, a pojavi se i slika sa terena. Komentator je naravno neizostavni Gogi koji je bio i na Alpe Jadran kupu u Rijeci, a biti će i na Croatia openu ako se ne varam.

U ovim trenucima (10 h54) utrčao je Ivor koji je startao u trećoj minuti i uvjerljivo drži začelje sa 39 minuta (vodeći trenutačno ima 21 minutu). Bolji rezultat svakako očekujemo od Matije, a i braća Štambuk sigurno mogu bolje od toga.

12:03
Naši su svi u cilju i moja predviđanja se polako ostvaruju. Matej (30'50) i Ivor (39'46) će definitivno trčati u C-finalu. Vrlo je vjerojatno da će im se i Mario (27'39) pridružiti iako je trenutačno na 38. mjestu, no još neki najbolji nisu stigli u cilj. Doduše uz malo sreće možda i otvori B-finale ;). Izglede za B-finale definitivno ima Matija koji je trenutačno 30. sa najboljim našim vremenom 25'07. Iz ovih rezultata rekao bih da su vrlo solidne nastupe imali Mario i Matija, Matej ipak još skuplja iskustvo, dok je Ivor išao daleko ispod svojih mogućnosti.

12:25

Prema komentatorima Gogija zadnji natjecatelj iz Japana je utrčao u cilj (i smjestio se ravno ispred Maria :( po rezulatu) i rezultati bi sada trebali biti definitivni. Naši imaju tri C-finala i jedno B-finale. Matija je na kraju završio 34. Sutra slijede finala.

"By the way" pratite li naše veterane na Svjetskom veteranskom prvenstvu. Tomica se dobro drži u M40 koja vrvi od poznatih imena i svjetskih faca. Samo za primjer veteranski prvak u M40 postao je Janne Salmi osvajač cijelog niza Svjetskih medalji, tu su i Martin Brantner, Joakim Soussa...Dunja nažalost nastupa za Nizozemsku no i njeni rezultati su više nego solidni.
Rezultati WMOC-a

Live rezultati

Live prijenos

Slavonija i Baranja

2011-07-01T11:39:00.003+02:00

Još je samo nekoliko dana preostalo do zaključenja roka za prijave (pazite da se za svaku trku posebno prijavite, dakle tri puta!!!) za zadnju utrku u prvom dijelu sezone. Dvodnevno natjecanje u Slavoniji i Baranji održati će se 09. i 10.07. u Našicama i Belom Manastiru. Organizatori su OK Međimurje i OK Sova, a nažalost zbog ljetnog termina već je veliki broj ljudi na godišnjim odmorima pa se ne očekuje preveliki odaziv. No svi koji ste još slobodni dajte si truda i vremena pa pokušajte doći na natjecanje te i na ovaj način pridonijeti popularizaciji našeg sporta u tom području. Između ostalog treba dati i poticaj radu novog kluba koji je počeo djelovati na tom području.

Siguran sam u jedno da nas čekaju zanimljive utrke, dobra organizaciji i nadasve veliko gostoprimstvo domaćina. Znam da je većini to dosta velika udaljenost koju treba proći da bi se došlo na dvije sprint utrke i na srednje staze, no mi orijentacisti smo takvi da za dobru trku potegnemo i daleko veće udaljenosti.

Ono što nas čeka tamo su dakle dvije utrke koje se boduju za sprint kup u subotu i jedna utrka koja se boduje za veliki kup Hrvatske, a ujedno je i prvenstvo Hrvatske na srednje staze.

Nadajmo se da će iduće godine termin održavanja ovog natjecanja ipak biti nešto bolji kako bi došao veći broj natjecatelja iz Hrvatske. Sigurno je jedno, nakon prošlogodišnjeg razgovora sa Jorgenom Martensonom na prvoj utrci sprinta moći ćete vidjeti veliki broj Skandinavaca. Njih više od stotinu. Oni dolaze direktno sa veteranskog svjetskog prvenstva u Mađarskoj.

Velebit trek 2011

2011-06-27T13:28:00.002+02:00

Nakon dugo vremena opet smo uhvatili rupu u kalendaru kako bi skočili i na neku treking utrku. Zadnje slično iskustvo imali smo na Cresu na pustolovnoj utrci prije dvije godine. Velebit je bio idealan odabir spajanja ugodnog s korisnim. Još danas se sjećam dobro kada sam zadnji puta bio u Paklenici. Bio je to svibanj mjesec daleke 1980. i to na dan kada je drug Tito umro.

Iz Zagreba smo krenuli u petak poslijepodne i u Starigrad stigli taman predvečer da se smjestimo u apartmane i da skočimo odraditi prijave u natjecateljski centar. Na samom ulazu u Paklenicu skupilo se impresivno mnoštvo ljudi, a i puno poznatih faca. Bio je tu i Lacko koji je netom završio svoju životnu pustolovnu Welcome, a bilo je i puno ljudi koji su prošli našu orijentacijsku školu...Tea, Sunčana, Ahmed, Joško, Goran, Ana...u prolazu vidimo i još neke orijentaciste, a naravno tu su i favorit ultre Goran Lesjak sa obitelji i Bojan Jevševar i Anica Hribar. Od silnih ljudi i čakulanja nikako da stignemo i na pasta party koji je u lokalnoj konobi. No i to smo uspijeli i nakon nekog vremena vratili smo se u apartman na završne pripreme i pakiranje stvari za sutrašnji treking.

Jutro je osvanulo sunčano kao što je i prognoza predviđala, ali cjelonoćna bura nije nam dala baš dobar san. No brzo se i to zaboravlja kada dođeš u pravu gungulu sa još tristotinjak duša na startu. Prvo su startali ultraši na kronometar svakih 30 sekundi, a onda u masovnom startu svi ostali (jogging kategorija + dvije planinarske 27 i 45km). Sa samim startom već se odvojila ekipa koja ide na rezultat, a ostali su prvi kilometar migoljili u zmiji ljudi prema kanjonu male Paklenice. Idealan uvod od 4 km makadama taman je razbio grupu kako u uskom kanjonu ne bi bilo pretjerane gužve. Gužve je doduše bilo na dijelovima koji su bili teži za prolaz pa je radio kolektivni duh guranjem pozadina u vis, postavljanjem lopovskih ljestvi, pružanjem ruku i izvlačenjem na viši nivo. Koliko je mala Paklenica bila teška sa prolaz, toliko je bila i izazovna i lijepa. Srećom bura je i dalje puhala, pa je tu i tamo u kanjonu bilo malo vjetra jer bi inače ljudi usahnuli od vrućine. Prva kontrola bila je u samom kanjonu, a druga na izlasku iz kanjona na grebenu kod Lekinih njiva. Do druge kontrole grupa se već totalno rastegnula i praktično nije bilo većih skupina nego od 5-6 osoba. Nakon pentranja po silnom kamenju u prvom dijelu trekinga, sada smo ipak došli na dio koji je malo u šumi i ima zemljani put pa se da i trčati. Vrijeme brzo prolazi i završni uspon do Ivinih vodica na kojima je 3. kontrole brzo prolazimo. Taktika je bila da se ne zadržavamo na Ivinim vodicama već tek na najvišoj 4. točci trekinga na Čičinoj dolini koja je bila udaljena još cca. pola sata oštrog penjanja. Veliki dio ljudi je ležao i odmarao na Ivinim vodicama. Izlaskom iz šumskog dijela na otvoreni greben puknuo je prekrasni pogled na Velebit i na more. Nešto prekrasno. No bura je i dalje puhala i na mjestima je trebalo dobro paziti da te ne odnese sa staze. Za nešto manje od pet sati bili smo na 4. kontroli. Istočno od nas nalazi se Sveto brdo na kojem se već mogu vidjeti ljudi koji idu na dužu dionicu na 45 km. Mi brzo perforiramo i bježimo nizbrdo jer vjetar puše sve jače, a i nije baš pretoplo na vrhu. Prvu dužu pauzu radimo na povratku na Ivine vodice. Vadimo špek i pršut, nešto kruha, čak i paradajz. Pravi ručak. Uz put nam se suše i majice. Tu susrećemo i našeg člana Ahmeda koji ima problema sa koljenom i odustaje od trekinga. Dajemo mu kremu da si ublaži bol kako bi mogao doći do cilja, a do kojeg ima još dobrih petnaestak kilometara. Na spuštanju susrećemo još i Marinu koja je svoju krizu imala u maloj Paklenici, a kasnije je spašavala neke potpuno nepripremljene trekere koji su se neodgovorno prijavili na 45 km bez adekvatne opreme i snage. Na cilj je došla sa tom grupom u dva u noći i da nije bilo nje i Vladeka vjerojatno bi ta grupica još dan-danas bila negdje gore.

Kamenje po stazi baš ne omogućava brzi ritam, a i stalna nizbrdica nije baš ugodna za koljena. Ovaj dio puta idemo potpuno lagano i veliki dio brzanaca koji se stropoštao tih 5-6 kilometara nas ovdje prestiže. Na Dom u kanjonu Velike Paklenice stižemo za 6 sati. GPS je pokazivao nešto više od 22,5 kilometara od starta, a karta 21 km što je značilo da će u konačnici staza biti i preko 30 kilometara sa cca. 1700-1900 metara uspona. Lijepa tura. Na Domu smo si dali još malo vremena, kupili nešto za popiti, napunili zalihe vode i krenuli dalje. Domari neljubazni i negostoljubivi, a i nemjau Žuju limun :(.

Staza od ovog mjesta je dovoljno široka, ali gramblasta pa treba paziti na svaki korak da se ne povrijedi zglob. GSS je već imao posla baš na tom dijelu tako da mi nismo htijeli biti dio te statistike. Polako ima i sve više turista, a ulazom u sam kanjon velike Paklenice broj penjača po okolnim stijenama sve je veći. Laganim trčkaranjem pokušavamo što prije završiti treking tako da zadnji nekoliko kilometara trčimo, a izlaskom na asfalt znamo da smo i blizu cilja. U cilj smo utrčali za 7 sati i 33 minute u isto vrijeme sa prvoplasiranim sa duge planinarske staze (45km). Konačno odlazimo i na zaslužnu pivicu i koordiniramo poziciju sa Ivekom i Sanjom koji su imali planinarsku turu u suprotnom smjeru preko Anića kuka u malu Paklenicu. Bili smo brži od njih i oni izlaze iz kanjona tek za pola sata. Taman da mi povratimo malo snagu uz osvježenje i da se sa autom preselimo pred izlaz iz male Paklenice.

Navečer koristimo priliku za opuštanje umornih nogu u moru i zasluženu večeru. Spavamo kao bebe, ali ujutro noge pune kiseline daju do znanja da treba ipak malo više trenirati za ovakve ture. Smogli smo još nešto snage za jutarnje rastrčavanje u nadi da ćemo na taj način razbiti nakupine mliječne kiseline. Uz obalu nailazimo na hrpu trekera koji se odmaraju na plaži, a dobivamo i informaciju da su u Karlobagu u cilj već ušli i ultraši sa 100 kilometara. Pobjednik je Goran Lesjak koji je tu dionicu istrčao za 17 sati. Svaka čast.

Uslijedilo je još jedno kupanje, pa ručak i povratak prema Zagrebu. Na cesti kolone automobila koje se vraćaju sa produženog vikenda, a mi skrećemo još u dolinu Gacke na razgledavanje izvora (vrila) Gacke. Prekrasna priroda i buđenje iz turističkog mrtvila ovog kraja nešto je pozitivno što se tamo događa.

Bilo je lijepo i vrijedilo bi ponoviti, ali tek kada bolovi u kukovima i mišićima prođu ;).

Fotogalerija
Rezultati

Alpe Jadran kup

2011-06-24T16:03:00.002+02:00

Četiri trke u tri dana na području Rijeke brzo su prošle. Alpe Jadran kup ove godine bio je izazovan i zanimljiv. OK Torpedo pojačan OK Maksimirom odradio je lavovski posao. Bilo je problema, ali prema van se to nije osjetilo i vidjelo. Sve u svemu jedna dobra trka. Vidjelo se da se uložilo puno truda u organizaciju.

Osobno nemam nekih većih prigovora, osim što je Jan bio prebrz za organizatore pa mu nisu stigli postaviti prvu kontrolu na dugim stazama, no na kraju to nije utjecalo na njegov rezultat. Dužni su mu barem čokoladu za strpljenje dok nije došla kontrola ;) Sve ostalo bilo je na nivou velikih natjecanja u inozemstvu, a po nekim segmentima i bolje. Bend koji je svirao na Platku nakon štafete bio je izvrstan i šteta da osim Talijana nije bilo više ljudi da se proveseli uz njih. Napravili smo i malu logorsku. Pekli američke specijalitete...Sprint utrka u Rijeci bila je na nivou Svjetskog park kupa. Start sa podesta u samom centru Rijeke dao je poseban osjećaj svakom trkaču, a ne samo elitašima. Kastav kao ciljna arena srednjih staza je još jedan dobar odabir i izvrsna lokacija sa neki budući sprint u samom gradu. Bilo je tu stvarno puno dobrih stvari, a loših malo pa ih nećemo pretjerano niti isticati. Bilo je nešto diskusije oko terena u Kastvu, ali ja bih rekao da je teren tehnički i fizički vrlo zahtjevan, ali karta treba temeljitu doradu i to ne toliko na terenu koliko vizualno. Treba samo masnu crnu malo dotjerati, zidiće i puteve posložiti u čitkije varijante i eto terena za dobru trku.

Što se rezultata tiče Hrvatska je na kraju peta. Iako osjetno oslabljena reprezentacija u seniorima svi su dali sve od sebe i na kraju nije bilo niti toliko loše. Ostaje žal za bodovima u štafeti jer je Matija nepotrbno odustao na kontroli na kojoj nas je puno imalo problema, no kada trčiš za ekipu i to prvu momčad Hrvatske onda se ne odustaje. Nadam se da je naučio lekciju i da se to više neće ponoviti. Mario, Gerrit i ja nenadano smo postali prva ekipa Hrvatske no nismo baš briljirali. Previše vremena smo svi izgubili na toj famoznoj drugoj kontroli. Nekako se nisam uspio spojiti sa kartom taj dan.

Duge staze osvanule su u magli. Kiša nije padala i u principu je za trčanje bilo dobro vrijeme. Rekli bi za Platak nekako uobičajeno. Oni koji su dolazili iz Zagreba ostali su pomalo zatečeni jer ih je nakon 30 stupnjeva u gradu dočekalo petaestak stupnjeva. Staze su po običaju bile tehnički zahtjevne i zanimljive, a najmanji pad koncentracije iziskivao je veliki gubitak vremena. Kako sam trčao u M35 i bio jedini koji je trčao za repku dao sam si zadatak da idem što točnije. Na kraju po plasmanu nije bilo loše, ali vremenski očito nisam išao dobro. Zaostatak je bio preveliki. Možda sam trebao više riskirati. Bilo kako bilo nakon trke brzinski ručak, spremanje šatora i stvari i odlazak u toplije krajeve.

U centar Rijeke stižemo dovoljno rano da stignemo još i na jednu pauzu na Korzu. Sjedimo na terasi i gledamo organizatore kako postavljaju ciljni prostor. Sve izgleda lijepo, a i vrijeme je sunčano i toplo. Rekao bih možda i mali šok za organizam nakon temperature na Platku. Sami start i cije trka prolazi vrlo dinamično, a kao što rekoh start svih kategorija sa povišenog podesta u samom centru Rijeke daje neki dodatni motiv. Za razliku od trka na Platku ovdje krećem jako od samog početka i pokušavam držati ritam što je duže moguće. Gerrita koji je startao samo minutu prije mene nikako nisam mogao stići i sve skupa mi se činilo da nije dovoljno brzo. No na kraju iznenađenje, Gogi je pri utrčavanju već preko razglasa rekao da je vrijeme brzo, a isčitavanje čipa je to i potvrdilo. Pobjeda je bila u džepu. Istovremeno je i Ivana pobjedila u svojoj kategoriji i moram priznati da mi je nekako ova trka bila najbolja u sezoni. Nakon proglašenja na Korzu odlazimo na zasluženi odmor u Kostrenu u dvoranu. Tuširanje nakon dva dana u toploj vodi. Koji gušt.

Prognoza vremena nam je još u tjednu prije utrke dala nagovještaj da nedjelja neće biti dobra. kiša je počela padati već navečer i do jutra gotovo da nije prestajala. Odlazak u Kastav protekao je u pljuskovima, a smrznuti i mokri orijentacisti svi su se sakrili unutar gradskih zidina Kastva. Srećom kafići su otvorili svoja vrata pa je pao i poneki čaj, kakao, kava... Sreća u nesreći dogodila se na samom startu natjecanja. Gogi se kao kontrolor nije vratio iz šume i start je prvo odgođen za pola sata, a kasnije i za puni sat. U međuvremenu se i vrijeme smirilo i sunce je izašlo iza tmurnih oblaka. Na kraju smo imali lijepi dan i dosta gubljenja po kastavskom kamenju, no u principu je trka bila dobra i zanimljiva. Ivana je opet pobjedila i vrijeme po kilometru bilo je čak bolje od pobjednice u eliti, no tu je puno ovisilo i o koncepciji staze pa je teško uspoređivati vremena. Proglašenje je doduše proteklo malo kaotično kod elite jer je napravljena prava zbrga sa WRE proglašenjem i proglašenjem ukupnih pobjednika, no sve je završilo smjehom dobitnika.

Rezultati

Još dvije organizacije iza nas

2011-06-13T15:04:00.003+02:00

U subotu smo odradili još dvije organizacije natjecanja. Iako na preciznu orijentaciju ne dolazi veliki broj natjecatelja sama organizacija natjecanja izuzetno je komplicirana. Počevši od reambulacije karte koja bi trebala biti daleko bolja od one za "običnu" orijentacijsku utrku pa sve do broja ljudi u organizaciji, vremenskih kontrola, osmišljavanja zadataka i izrade rješenja. Kada uđeš u organizaciju takvog natjecanja uvidiš da su neke stvari daleko jednostavnije kod "foot" orijentacije, a ti si još zadaš zadatak da napraviš dva takva natjecanja u jednom danu i onda si zakompliciraš život koliko je to moguće. No, eto srećom je i to gotovo. Rekli bi da je manje više prošlo uspješno uz neke porođajne muke. Na natjecanju u našoj organizaciji poslijepodne previdjeli smo jednu grešku, no srećom to natjecatelji nisu niti osjetili jer se sve brzo rješava samo promjenom ponuđenog slova rješenja. Bilo je nešto drugačije od zamišljenog, ali svejedno u redu.

Jutarnje natjecanje u Ivičinoj organizaciji prošlo je bez grešaka i po običaju Ivek je ponudio zanimljiv dizajn karte i rješenja. Makismir je ovoga puta bio prezentiran na jedna drugi način, a zadaci su bili zanimljivi i izazovni. Puno je truda uloženo u sve to.

Sunčano i toplo vrijeme dodatno je pogodovalo cjelodnevnom boravku u prirodi. Po običaju je dobar dio članova kluba pomagao u organizaciji, a neki nisu odmagali ;)

Veseli i rečenica bivšeg Svjetskog prvaka Kreše Keresteša koji je pohvalio organizaciju: Mogu reći da sam uživao na vašim natjecanjima. Bilo je puno bolje nego na dosadašnjim natjecanjima ukupne preO lige ove godine, a zadaci su bili i više tehnički.

Rezultati su na Vihorovim stranicama

Slijedeće natjecanje u preciznoj orijentaciji održati će se ovaj vikend u Sloveniji i prava je šteta da se termin preklapa sa Alpe Jadran kupom u Rijeci. Očito je zakazala neka koordinacija termina.

Predavanje "Amerika nije rad i znoj"

2011-06-07T10:17:00.000+02:00

U četvrtak 16.06. naš član Goran Habjanec i njegovi prijatelji održati će predavanje, odnosno prikaz fotografija sa putovanja po SAD-u sa kojeg su se vratili prije desetak dana. Pogledajte i saznajte iz prve ruke kako izgleda San Francisco, Los Angeles, Grand Canyon, Las Vegas...

Predavanje počinje u 19:30 sati na adresi Ribnjak 2

Dan precizne orijentacije

2011-06-06T11:19:00.000+02:00

Iza nas je i MTBO organizacija i odmah se prebacujemo na Dan precizne orijentacije. Dva natjecanja u jednom danu u ovoj disciplini dosta je komplicirano za organizirati jer ti je osim uobičajene problematike sa koncepcijom staza i kartama potreban i zavidan broj opreme. Gotovo 100 zastavica je u pogonu i isto toliko stupića za kontrole, a sve to treba i postaviti u šumu. No dobro, probali smo lani i uspjeli pa nema razloga da i ove godine ne uspijemo.

Rok za prijave je danas, pa požurite i iskoristite priliku isprobati najtrofejniju hrvatsku orijentacijsku disciplinu ako do sada niste. Dakle termin je subota, 11.06. na terenu Maksimira i Dotršćine. Za sada dolaze natjecatelji iz Italije i Slovenije, a naravno i Vihoraši su tu. Budite i vi!

MTBO Croatia 2011

2011-06-04T18:12:00.003+02:00

Nakon dugo vremena opet sam sjeo na bicikl. Prošlogodišnji debakl na Bundeku skoro me stajao cijele sezone jer sam dva mjeseca lječio rane od pada no danas je sve prošlo upravo onako kako sam si i zamislio. Recimo. No krenimo od početka.

Na Dotršćini nas se skupilo pedesetak, vrijeme sunčano, pomalo vruće i sparno. U principu lijepi dan za vožnju po šumi. Koliko me sjećanje prati po prvi puta u Hrvatskoj je organizirana SCORE mtbo utrka i priznajem da je to bio pun pogodak. Jako mi se dopalo, a prema komentarima i ostalima je bilo baš fora. Start je bio masovan trkački, pa sjedneš na bicikl i brzo u šumu. Iako sam mislio da će se napraviti neke grupice po stazama, ja sam solirao cijelo vrijeme, a povremeno bi naišao i na druge natjecatelje. Većinu vremena vozio sam sam. Na start pointu je na početku bilo malo kaosa i padova jer je podloga betoskih kocki bila kao led i svi koji su pritisnuli kočnicu na tom mjestu završili su na podu. Srećom nitko sa težim posljedicama osim Nenada koji je po ne znam koji puta poderao dobar dio kože na butu. Bude zaraslo. Prema njegovim ranama, moj Bundek je mila majka. Na prvom putu nisam si dao baš previše vremena da napavim dobar raspored obilaska kontrola tako da sam dosta stihijski to napravio i već na samoj stazi sam znao da nije baš idealno, ali bar je bilo zabavno jer sam se borio sa biciklom i kartom u nekom svom filmu ne gledajući ostale.

Preživio sam sve uspone, a bome i nizbrdice kojih se ipak malo više bojim jer drveće samo zuji pored glave ako pustiš brzinu. Nekoliko bliskih susreta sam dobro izbjegao i u cilj ušao kao četvrti sa skoro pola sata zaostatka za Nenadom koji je pobijedio. No vrijeme je ionako bilo u drugom planu ovaj puta.

Malo su me nogice bolile pred kraj staze, no nije niti čudo jer smo jučer neplanirano napravili nešto teži trening na Sljemenu pa se nisu još regenerirali mišići. Sve u svemu jedno pozitivno iskustvo na trci i ako nam vrijeme dozvoli možda potegnemo i u Bjelovar na trku. Bilo bi zgodno otići u Đurđevac jer tamo još nisam vozio. Kod djevojaka se borba vodila među Vihorašicama i sa samo devet sekundi prednosti slavila je Sanja ispred Neda, a četri minute iza njih stigla je i Ivana koja vodi sličnu borbu sa biciklom kao i ja.

Organizacija je prošla uglavnom u jednom ležernom tonu sa puno manje pritiska nego na Kup utrkama u O-trčanju, a hoće li Kapela koja je otkazala svoju utrku održati u nekom drugom terminu ne znam. Znati će se valjda kada stigne službeno priopćenje u Savez.

Više fotografija pogledajte ovdje.
Fotogalerija - Karlo
Rezultati
Prolazna vremena
CRO/SLO MTBO liga rezultati

Alpe Jadran kup

2011-06-02T15:42:00.000+02:00

Alpe-Jadran kup je tradicionalna manifestacija koja se održava na nama bliskim prostorima već dvadesetak godina. Hrvatska je u nekoliko navrata bila domaćin, a i pobjednik ovog natjecanja. Pobijedili smo prije točno 20 godina na prvom Alpe-Jadran kupu koji je održan u Grazu u Austriji te odmah i godinu kasnije u Slovenj Gradecu. Godinu kasnije u austrijskom Stinatzu smo bili drugi ako se ne varam, a trčala je cijela juniorska reprezetnacija koja je nakon toga direktno išla na JWOC u Poljsku. Ove godine smo opet domaćini i to po prvi puta u Rijeci. Nakon Jastrebarskog i Crnog luga ponajbolji orijentacisti regije trebali bi trčati na Platku i u riječkoj okolici. Torpedo se trudi biti uzoran domaćin i napravio je cijeli niz novih karata koje će poslužiti ne samo za Alpe-Jadran kup već i kasnije za niz natjecanja. To je veliki iskorak za cijelu regiju. Prijave za natjecanje se polako skupljaju preko OOnline portala i prema viđenom očekuje nas sigurno dobra međunarodna trka. Nadam se samo da će i domaći natjecatelji prepoznati kvalitetu ovog natjecanja i da neće zbog činjenice da se natjecanja ne boduju za domaće kupove preskočiti ovu trku. Svatko tko imalo sebe smatra orijentacistom trebao bi (ukoliko mu to obaveze omogućuju) prisustvovati ovim trkama jer je ovo ujedno i promocija našeg sporta. Tomica je složio reprezentaciju Hrvatske koja će braniti naše boje i nažalost na listi nedostaju neka imena koja bi svakako trebala biti ovdje. No nećemo ulaziti u činjenice zašto ih nema, jer su vjerojatno zauzeti. Nadam se samo da za Svjetsko prvenstvo neće imati neodgodivih obaveza ;).

Oni koji sa ponosom žele i hoće braniti boje Hrvatske su tu i njima kapa dolje, zaslužili su jedan veliki plus i prije nastupa:

AAC Croatia team
1.	Matej Štambuk	5729	M18	AAC Croatia
2.	Matija Razum	895109	M18	AAC Croatia
3.	Vedran Bijelić	895099	M21E	AAC Croatia
4.	Mario Štambuk	5738	M21E	AAC Croatia
5.	Edi Ocvirk	750723	M21E	AAC Croatia
6.	Lino Legac	700030	M21E	AAC Croatia
7.	Damir Gobec	585858	M35	AAC Croatia
8.	Dunja Van De Riet	670222	W21A	AAC Croatia
9.	Sonja Lesjak	237553	W21A	AAC Croatia
10.	Nikolina Stepan	423990	W21A	AAC Croatia
11.	Eva Ocvirk	700027	W35	AAC Croatia
12.	Ivana Gobec	700021	W35	AAC Croatia

Hrvatska je prošle godine ponešto oslabljena u Italiji zauzela peto mjesto od devet regija koje su nastupile, a nadamo se da će ove godine plasman biti puno bolji. Poslovično najtrofejnija regija je Štajerska koja i ove godine brani titulu najboljih.

Pozdravi iz Brazila

2011-05-31T11:01:00.000+02:00

Nakon uvjerljive pobjede na Ačkovom kupu Gamba je odlučio da mu je Hrvatska premala i da je svoje sportske ambicije ovdje zadovoljio te se preselio u Brazil. Očito su zadnje pripreme koje je obavio na klupskim treninzima bile pogođene. Nije trebalo proći puno vremena da stigne i prva karta iz Brazila na kojoj su naši članovi Mariana i Marko sudjelovali kao natjecatelji za svoj novi brazilski klub Clube de Orientacao Pirassuninga - COPIRA. Navikavanje na nove terene i način organizacije nije uvijek bezbolno pa nakon uvodnih trka uskoro očekujemo i prve konkretne rezultate i uspjehe. Veselimo se novim kartama i stazama sa dalekog južnoameričkog kontinenta. Više o svemu pročitajte na Gambinom blogu.

Trening

2011-05-27T21:29:00.001+02:00

Nakon napornog tjedna trening sa ekipom uvijek je dobra okrijepa i dobar način izbacivanja svega što se nakupilo tijekom tjedna. I danas se okupila ekipa na znanom mjestu i otrčali smo laganicu sat vremena po sljemenskim bregima. Pravi gušt u dobroj atmosferi. Veseli da nas je svaki puta barem desetak, ako ne i više pa je i teže zadatke lakše napraviti uz osmjeh.

Vihor pre-O dan

2011-05-25T15:28:00.001+02:00

Samo tjedan dana nakon MTBO utrke 11.06.2011. OK "Vihor" će organizirati i dan precizne orijentacije u sklopu kojeg će se održati dva natjecanja Vihor pre-O adventure i Vihor pre-O challenge. Oba natjecanja će se održati u Zagrebu na terenima Maksimira i Dotršćine. Postavljači staza su Sanja Žužić i Ivica Bertol za jutarnje natjecanje, a Ivana Gobec i Damir Gobec za poslijepodnevno natjecanje. Kontrolor jutarnjeg natjecanja je Jasminka Cindrić Perković, a poslijepodnevnog Zdenko Horjan. Prijave za natjecanje otvorene su putem OOnline sistema. oba natjecanja se boduju za Kup Hrvatske i zajednički kup sa Italijom i Slovenijom.

MTBO Croatia 2011

2011-05-25T13:54:00.000+02:00

Ove godine OK "Vihor" tradicionalno organizira i svoje MTBO natjecanje pod nazivom MTBO Croatia 2011. Natjecanje će se održati u subotu 04.06. na terenu Dotršćine, a po prvi puta će se koristiti SCORE sistem sa masovnim startom. Biti će zasigurno zanimljivo gledati segment starta. Prijave su putem OOnline servisa, a u raspisu su sve uobičajene MTBO kategorije. Natjecanje se boduje za zajedičku CRO-SLO ligu.

Analiza PH Duge staze

2011-05-24T14:20:00.001+02:00

Za danas evo samo analiza staze sa prvenstva Hrvatske pa kome se da neka proučava i analizira.U konačnici se nakupilo oko dvadeset minuta grešaka i bliski susret sa kros motorima. Previše! No prema prolaznim vremenima i drugi su radili bisere.