Nažalost ovih dana opet smo svjedoci stradavanja od mina na području Hrvatske. Samo još jedan dokaz koliko su područja pod minama opasna. U komentarima se nažalost može isčitati i cijeli niz tvrdnji kako su se olako minski sumnjiva područja brisala sa popisa opasnih područja.
Sve ovo je dokaz kako je odlazak na neko bivše minski sumnjvo područje uvijek opasno i treba ga koristiti samo pod iznimnim oprezom. To je još jedan dokaz zašto je orijentacijska utrka na Omanovcu predviđena ovu jesen preopasna za sudjelovanje. Što će veći broj natjecatelja posjetiti to područje to je veća opasnost da netko slučajno naleti na neku zaostalu minsku napravu skrivenu u grmu gdje samo orijentacisti prolaze. Čudim se Savezu da je dozvolio bodovanje utrke za Kup Hrvatske i time na neki način prisilio natjecatelje da odu na opasno područje. Rekli bi "Daj Bože da se nikome ništa ne dogodi", no ako se dogodi biti će zanimljivo tko će sve morati preuzeti odgovornost za nesretni događaj. Svakako će to biti organizatori, lokalna zajednica koja je dala dozvolu da se natjecanje održi, a i osobe u upravnim tijelima Saveza koje su donijele tu odluku. Tko će pogledati roditeljima nekog djeteta u oči i reći: "Pa mi nismo mislili da bi se to moglo dogoditi. Oprostite što je vaše dijete poginulo ili ostalo invalid za cijeli život."
Ove godine preskačemo tu utrku sigurno jer ovakvi članci ne ulijevaju povjerenje niti na jednu tvrdnju da je područje očišćeno od mina.Svi mi orijentacisti dobro znamo da nema te osobe koja bi išla čistiti mine u jarke i gustiše gdje se provlačimo ako treba doći do neke kontrole.
