Sezona samo što nije gotova. Iza kluba je cijeli niz aktivnosti koje je i teško pobrojati. Radili smo zaista punom parom. Trčalo se iz projekta u projekt, sa trke na trku. Vremena za treninge bilo je sve manje i da nije bilo Kreše koji nas je držao na životu ne bi bilo lako.
Sama trkačka sezona je rezultatski gledano izvrsna, reklo bi se nikada bolja. Prava "srebrna" godina. Drugi na PH u štafeti, drugi na PH u sprintu, drugi na PH na srednje staze, drugi u Kupu Hrvatske, drugi na longu na SEEMOCu.... Silom prilika propustio sam duge staze i završnicu sprint kupa, no negdje je ipak trebalo stati na loptu.
Nažalost ovi rezultati sami po sebi stvaraju možda i pomalo krivi dojam jer da su postignuti prije deset ili dvadeset godina imali bi daleko veću težinu. Danas nažalost ponajviše govore o relativno slabijoj konkurenciji. Rekli bi koga nema tko mu kriv ili kako je davnih dana rekla jedna naša reprezentativka: "Treba mal boljše trenirati". Svjetlo se doduše nazire u obliku 3M (Matija, Mario, Matej), ali iza njih je jedna velika rupetina koju će biti teško pokrpati.
S druge strane Jan je ove godine nanizao nekoliko zaista impresivnih rezultata. Sa dvanaest godina slavio je u Kupu Hrvatske u kategoriji do 14 godina, pobijedio je na pet dana Portugala i na Thermenlandu u Mađarskoj. Pala je medalja i na SEEOC-u u Srbiji, postao je državni prvak u svim disciplinama pa i u štafeti u konkurenciji kadeta, istrčao kadetsku normu, učestvovao na više od 50 trka u sezoni u Hrvatskoj, Sloveniji, Mađarskoj, Srbiji, Turskoj, Portugalu...Za njegove godine sasvim dovoljno.
U međuvremenu se pokrećemo i sa projektom Svjetskog prvenstva. To je nešto što radiš jednom u životu. Košta te puno živaca i muke, ali vjerujem da radimo zaista dobru stvar. Kontrolori su u principu zadovoljniji nego smo to mi sami. Problem je što ne želimo raditi ofrlje pa si dajemo posla tamo gdje bi drugi samo nešto zamuljarili i prošlo bi i kao takvo...
Hrvatska orijentacija? Borbe i dalje traju. Taman kada misliš da su stvari krenule u dobrom smjeru održi se Skupština sa koje bi većina pobjegla glavom bez obzira. Tolika količina provokacija i izazivanja loše atmosfere od jedne grupe ljudi koji predstavljaju jedva jednu desetinu svih natjecatelja u Hrvatskoj stvarno je dno, dna. Srećom politika ipak nekako ostaje unutar zidova onog malog broja funkcionera pa su trkači pošteđeni besmislica. Tako i treba biti. Pravi orijentacist uvijek će gledati u smjeru šume i tražiti će gušte u otkrivanju novih terena i karata.
A kamo idemo? Idemo u još jednu sezonu. Biti će to 31. po redu. Ciljevi? Mijenjaju se sa godinama, no nekako se uvijek provlači ono ostati zdrav i uživati u trkama pa što bude.
