Na spomen riječi Kahramanmaras prva reakcija je bila što, kako? Druga, gdje bi to uopće u ovom Svijetu trebalo biti, a kada je putovanje i potvrđeno pokušao sam locirati mjesto i na karti. Tri sam puta provjeravao da li sam dobro mjesto našao na karti. Gotovo dvije tisuće kilometara od Zagreba na dalekom istoku Turske smjestio se grad heroj. Grad koji je jedini primio medalju za hrabrost u obrani suvereniteta. No dobro, taj detalj možda i nije toliko bitan.
Doći do Kahramanmarasa i nije tako teško. Istanbul je ishodište za sve domaće Turske letove i nakon dva dana sletio sam u željeni grad. U međuvremenu sam proveo dan u Istanbulu koji se još jednom pokazao zanimljivim i nevjerojatnim. U zadnje dvije godine bio sam u Istanbulu više puta i niti jednom me nije razočarao. Nažalost osim mene i moje ručne prtljage tu akciju nije pratila i moja osnovna prtljaga koja je odlučila produžiti boravak u Istanbulu. Ljubazni domaćin potrudio se da sve riješi i drugi dan su stvari bile u mojoj sobi.
Projekt na kojem radimo još je u povojima i o njemu nekom drugom prilikom. Ako sve bude u redu biti će to jedan lijepi iskorak za ovu regiju i jedno veliko novo iskustvo za sve nas uključene u taj projekt. Turska se opet pokazala kao izvrstan domaćin nevjerojatno ljubaznih ljudi punih entuzijazma u onome što rade. Nisu bitni niti novac, niti oprema, no sve to nadoknađuje se nevjerojatnim zalaganjem, radom i trudom.
Povratak kući još traje i u trenucima dok ovo pišem oko mene se nalazi prava mala internacionala, Japanci, Rusi, Slovenci, Francuzi, Skandinavci...a kao nije sezona turista. Malo je bed jer sam sam, no što je tu je u slijedećoj turi se nadam malo većoj ekipi sa mnom.
