31 kolovoza 2012

Zahuktale se pripreme pred sezonu

Sezona samo što nije. Pozivi na veliko stižu, otvorene su prijave na portalima, izlaze bilteni, informacije i sve ono što prati početak jesenskog dijela sezone. U Hrvatskoj sezona kreće trkama u Međimurju za vikend 08. i 09.08. Prema mojoj procijeni radi se o najboljim terenima koje to područje ima, dakle karta Lužca i Trakošćana. Ostali tereni su mi nekako prezeleni i zarasli. Nisu svakako po mom ukusu. Koliko za sada vidim nije da su se klubovi pretrgnuli sa prijavama, no ima još nekoliko dana do roka pa će se valjda to sve skupa podebljati. 

Odmah nakon vikend u Međimurju ide štafetno prvenstvo Hrvatske te druga utrka za kup Hrvatske u preciznoj orijentaciji. Precizna je u subotu 15.09., a PH u nedjelju 16.09. Lokacije natjecanja su Jelenovac za preciznu i nova karta dijela Stubaka za štafetu. Rujan ima bogati program trka tako da vikend iza slijedi Alpe jadran kup u Austriji. Osim reprezentacije naravno mogu nastupiti i svi ostali zainteresirani, a kako se radi o trci u Austriji vrijedilo bi potegnuti do Villacha na jedan kvalitetan produženi vikend. Kraj rujna dočekati ćemo u Đurđevcu na MTBO utrci te na tradicionalnoj Neninoj utrci u Jastrebarskom.
Listopad je ipak nekako malo opušteniji. Prvi vikend je rezerviran za dva natjecanja u preciznoj orijentaciji u organizaciji OK Oriona, a zatim slijedi prvenstvo Hrvatske za seniore 13.10. Vikend iza je Zagreb open u opuštenoj atmosferi te priča u Hrvatskoj završava opet povratkom u Međimurje na sprint i noćnu utrku. bjelovar je najavio ubacivanje još jednog sprinta na novoj karti u Bjelovaru, ali datum još nismo dobili pa će se to vjerojatno odlučiti tijekom idućih dana. Možda trka bude u vikend kombinaciji sa MTBO utrkom ;)

Tradicionalno međunarodnu sezonu završavamo u Mađarskoj na tzv. "November pokalu" te između gondola u Veneciji 11.11.

Za one koji žele natjecanja ima u izobilju i može se odraditi jedna lijepa i kvalitetna jesen. Vihoraši će se za sezonu pripremiti zajedničkim treningom na Solarskim šumama ovu nedjelju (detalji su na Vihorovim stranicama), a juniori su jučer imali i atletsku provjeru na prvoj jesenskoj kros ligi u Maksimiru.

24 kolovoza 2012

MTBO WOC - Štafeta

Danas u Mađarskoj naša reprezentacija vozi štafetnu utrku. nastupamo sa jednom štafetom i to onom muškom u sastavu Vedran Berković-Nenad Lovrec-Igor Dorotić. Na startnoj listi je 35 muških štafeta (prva i druga ekipa). Prema trenutačnom odnosu snaga naši ako jako dobro odvoze mogu se boriti za pozicije između 25 i 30. mjesta. S obzirom da je štafetno natjecanje uvijek puno iznenađenja i preobrata vrijedi pratiti trku u živo. Nakon prvog prolaznog vremena Vedran se nalazi na 31. mjestu ispred Australije, Japana i Litve, Estonije, a nekoliko sekundi iza Rumunjske. U vodstvu je trenutačno Austrija ispred Češke i dvije ekipe Francuske te Finske.

Nakon prve izmjene naši se bore za poziciju oko 31. mjesta i prema prolaznim vremenima borba se ponajviše vodi sa ekipom iz Australije mada i čak četiri ekipe ispred nisu predaleko odmakle (3-4 minute). Nakon prvog prolaza do kraja prve izmjene dogodilo se i nekoliko promjena u vodstvu pa je tako prva neočekivano izmjenila Francuska 2 ispred Češke i Austrije.

Ekskluzivno možete vidjeti i video izmjene naših reprezentativaca Vedrana Berkovića i Nenada Lovreca samo nekoliko minuta pošto su napravili izmjenu.

U tijeku je i druga izmjena. Dogodile su se i velike promjene na samom vrhu. Finska je preuzela prvo mjesto, a Rusija je izbila na drugo mjesto dok su Česi pali za jednu poziciju i sada su treći. Nenad se dobro drži i napravio je razliku od jedne minute na prvom prolazu u odnosu na Australiju. Doduše prešao ga je član reprezentacije Estonije, no u poretku na cilju ako sve dobro prođe zadržavamo 31. mjesto jer je ovog trenutka diskvalificirana Finska druga štafeta koja je perforirala krivu kontrolu.

Neno se pojavio i na drugoj prolaznoj kontroli i izbio je na 27. mjesto u poretku zahvaljujući činjenici da je nastao pravi pomor reprezentacija u TOP 10 plasmanu. Izgleda da su kontrole vrlo blizu pa su krivu kontrolu  krivo perforirale i diskvalificirane su štafete Austrije 2, Finske 2, Slovačke 1 i Litve 1

Po svemu sudeći organizator je imao grešku u programu i polako se svi diskvalificirani vraćaju u poredak tako da je naša reprezentacija ponovno oko svoje pozicije. Nenad je prošao stazu i izmjenio Igoru Dorotiću koji vozi zadnju izmjenu. Štafeta australije nas je prešla u zadnjem dijelu staze na drugoj izmjeni i sada imamo za njima zaostatak minutu i dvadeset. Zanimljivo je da su naše obje izmjene išle gotovo jednako, razlika je jednu sekundu u korist Nenada :). Očito će se u našem plasmanu sve riješavati na zadnjoj izmjeni, dakle borba za 31. mjesto :)).

Uspio sam doći i do snimke naše druge izmjene koja je to napravila prije par minuta pa bacite pogled na drugi video. U međuvremenu su u cilj ušle i prve štafete. Dobra je stvar što nas nisu "iberundali". Svjetski prvaci su očekivano Finci, a srebro je uzela Rusija dok je broncu uzela Austrija sa Felixom Breitschedelom na zadnjoj izmjeni koji je nadoknadio gotovo dvije minute zasotatka na Češku ekipu.

štafeta - muška staza
Igor nam je prošao prvu prolaznu kontrolu i krenuo je solidno. Približio se grupi ispred sebe, a prošao je i Australiju. Nadam se da će imati snage do kraja izdržati u tom ritmu. Finska je uzela zlato i u ženskoj konkurenciji, a Švicarke su srebrne. Za brončanu medalju se vodila zanimljiva borba. U  zadnjoj izmjeni Slovačka je krenula sa preko četiri minute prednosti ispred veće grupe reprezentacija među kojima je bila i Michaela Gigon osmerostruka svjetska prvakinja iz Austrije. Njena druga izmjena izgubila je dragocijeno vrijeme zbog puknuća lanca koje je Michaela pokušala nadoknaditi. Na GPS u je bilo zanimljivo pratiti koliko je Michaela skidala prednost iz metra u metar staze, no na kraju je uspijela samo dovesti svoju štafetu sa osmog na četvrto mjesto sa zaostatkom nešto manjim od dvije minute.

Igor je prošao i drugu prolaznu kontrolu. Izgubio je prednost ispred Australca i sada ima zaostatak od deset  minuta. Čini mi se da je tu Australija ipak stekla prednost koju će teško ispustiti do cilja. Na rezultatima opet stoji dio diskvalificiranih ekipa pa teško možemo razaznati koji smo u poretku, ali recimo da je to pozicija oko 31. mjesta.

Igor je u cilju. Nažalost utrčao je uz bicikl što je očito naznaka da smo imali još jednu probušenu gumu tj. tehnički problem sa biciklom. Šteta no i to utrčavanje je velika stvar jer mnogi bi odustali u toj situaciji. Sve za ekipu, palac gore :)). Lista pokazuje 31. mjesto u neslužbenom poretku. Kada izađu službeni rezultati znati ćemo točnu poziciju.


Startne liste
rezultati u živo
kamera u živo

23 kolovoza 2012

Video sprint i srednje staze

Na prvenstvu je danas zasluženi dan odmora prije štafetnog natjecanja koje je na rasporedu sutra. S obzirom da se tamo trenutačno pokušavaju odmoriti i pripremiti za nove izazove nemamo nekog posebnog materijala za izvještavati pa bacite malo pogled na video uratke sa zadnja dva finalna natjecanja svjetskog prvenstva. Na Vihorovim stranicama danas tijekom dana pročitajte i Sanjine utiske proteklih utrka.

video sa finalnog natjecanja u sprintu

Video sa finalnog natjecanja na srednje staze

22 kolovoza 2012

MTBO WOC - srednje staze

zadnji dio srednjih staza kod ženske elite
I u Mađarskoj su velike vrućine no to nije spriječilo najbolje svjetske bicikliste orijentaciste da nastupe na drugoj finalnoj disciplini prvenstva, na srednje staze. Ovako izdaleka činilo se da je teren idealan za MTBO, ne prestrm, sa puno puteva i malim mogućnostima off roada. Staza upravo onakva na kakvu smo navikli i u našim krajevima. Naši su već svi u cilju i koliko vidimo nitko nije imao nekih većih problema sa orijentacijom, a niti sa tehnikalijama na biciklu. Prvi dio staze bio je nešto jedostavniji i trebalo je samo voziti dok je u drugom dijelu staze već bilo nešto više varijanti i orijentacije. Upravo u tom dijelu gotovo pred samim ciljem do tada vodeća finkinja Susanna Laurilla napravila je grešku i perforirala je krivu kontrolu te je diskvalificirana. Zahvaljujući toj greški zlatna medalja u ženskoj konkurenciji opet odlazi u Švicarsku Ursini Jaggi. Naše cure borile su se opet za što bolje rezultate i Paula je osvojila 61. mjesto, a Sanja 65. mjesto od 74. natjecateljice. Michaela Giggon nije bila pretjerano zadovoljna iako je osvojila izvrsno osmo mjesto no višestrukoj svjetskoj prvakinji jedino je medalja bila cilj. Na cilju je rekla da je napravila nekoliko greški jer nije vidjela putiće na terenu koji su bili ucrtani na karti i obrnuto otišla je na neki putić koji je nestao na terenu, a koji nije bio na karti. 

prvi dio staze u muškoj eliti
U muškoj konkurenciji slavio je Finac Samuli Saarela. Koliko je njegova ekipa jaka govori i podatak da imaju čak pet natjecatelja u TOP 10 što ih svrstava u favorite za natjecanje u štafeti. Kod naših je najbolji rezultat ostvario Vedran Berković na 87. mjestu, a slijedi ga Igor Dorotić na 95. mjestu i Nenad Lovrec na 96. mjestu.
Sutra je dan odmora na prvenstvu, a natjecanja se nastavljaju u petak štafetom. Prenosimo i ekskluzivnu sliku sa čime se bore naši natjecatelji na stazi. Nije im lako.

Sanjin piercing na gumi

21 kolovoza 2012

Sprint MTBO WOC

isječak karte sa sprinta i GPS praćenje
Iako je trka još u tijeku već se mogu isčitati rezultati najboljih i naših. GPS tracking za najbolje dao nam je naslutiti što se događalo na terenu. Prema mojem mišljenju ovaj WOC je prekretnica u disciplini orijentacije brdskim biciklima. Koliko je do sada bilo uobičajeno gledati kontrole na raskrižjima i krajevima puteva toliko je sada bilo neuobičajeno gledati kontrole na glavicama, uvalama. Nevjerojatno koliko je gubljenja bilo na terenu. Samim time što je dozvoljen "off roading" povećao se i broj puknutih guma, pa je tako svako malo u cilj netko dotrčavao sa biciklom uz sebe. Kuriozitet je da je čak i jedno vrijeme vodeći u muškoj konkurenciji  Hans Joergen Kvale iz Norveške dvije kontrole prije kraja probušio gumu i do cilja je dotrčao sa biciklom te postigao najbolje vrijeme.

Naši su danas odradili još jednu utrku. Svi su na broju na cilju i bicikli su u redu koliko vidimo. Najbolje rezultate ostvarili su Paula Vrdoljak (37'30) i  Igor Dorotić (39'56), a ostatak ekipe dao je sve od sebe da napravi što bolje rezultate -  Vedran Berković 40'17,  Nenad lovrec 44'49, Sanja Žužić 73'43. Pred njima su još srednje staze i štafeta i sada se treba regenerirati kako fizički tako i psihički jer slijede potpuno nove trke i sve kreće opet iz nule.

Svjetska prvakinja postala je Švicarka Christine Schaffner sa vremenom 21'45, a svjetski prvak je Tobias Breitschadel iz Austrije, poznat i u našim foot O krugovima ;)

Ako tko ima mogućnosti neka obavezno baci pogled i na GPS praćenje dok još traje.

U očekivanju sprinta



I dok čekamo današnji  sprint u Mađarskoj organizator je objavio i video sa prvog dana natjecanja. Naši su u međuvremenu popravili sve probušene gume i posložili bicikle tako da danas ne bi trebalo biti problema. Ono što možemo vidjeti iz videa je da je dozvoljen "off roading" što je logično s obzirom na tip terena. Tendencija vožnje preko terena, a ne isključivo po putevima sve je prisutnija u mtb orijentaciji jer se do sada događalo da ukoliko postavljač nije dovoljno iskusan natjecateljske staze dovode natjecatelje u situaciju da prođu dio terena i kroz šumu što nije dozvoljeno IOF pravilima. Izuzetci od pravila su mogući i to sada imamo prilike vidjeti u Mađarskoj.
Hrvatska ekipa - foto sa Paulinog facebooka
Ako se vratimo malo na jučerašnji dan kako smo i pretpostavljali Sanja i Neno su imali problema sa opremom i zbog toga su njihova vremena daleko veća od očekivanog. Sanja je imala čak dvostruki udes i dok je prvi riješila samostalno, za drugi nije više bilo opcije jer je rezervnu gumu već potrošila i jedina opcija je bila trčanje uz bicikl. Neno je pak doživio pravu nezgodu prije samog starta. Od velike vrućine i možda malo prenapumpane gume ona je jednostavno eksplodirala na startu i Neno je u samom polasku startao već sa više od dvadeset minuta zaostatka. Takve stvari se nažalost događaju. Danas će valjda biti bolje. Koliko imam informacije na sprint utrci ih čeka oko 20% off road-a, a teren je više manje premrežen putevima i sa podosta startih vojnih utvrda.

Startne liste

20 kolovoza 2012

MTBO Svjetsko prvenstvo - Veszprem

Za nepunih sat vremena u Veszpremu u Mađarskoj počinje 10. Svjetsko prvenstvo u MTB orijentaciji. Hrvatska i na ovom natjecanju ima svoje predstavnike, Sanja, Paula, Neno, Igor i vedran dati će sve od sebe da postignu što bolje rezultate u najbržoj, najskupljoj i možda najopasnijoj disciplini orijentacijskog sporta. Skupoća se naravno odnosi na vrhunski rezultat jer onoga trenutka kada poželiš nešto više u ovoj disciplini mora se uložiti i u osnovno sredstvo-bicikl. "Pevecikli" ovdje ne prolaze iako se na njima može puno naučiti no kada se prođe ta faza (i uspije dovesti pevecikl čitav na cilj) izrazi poput disk kočnice, amortizeri, kvalitetni prijenosi nisu više samo utopija već realnost. No naravno bez treninga i sati znoja bicikl neće sam odraditi trku za nas pa je to ono osnovno za rezultat kao i u svakom drugom sportu.

Kvalifikacije dugih staza na prvenstvu u Mađarskoj od naših otvara Sanja startom u 11:17, pa za njom slijede Neno u 11:34, Vedran 11:58, Igor 12:07 i Paula 12:47. Startne liste

Utiske sa treninga možete pročitati u Sanjinom dnevniku na Vihorovim stranicama, a video sa model eventa pogledajte na ovim stranicama.  U jednom kadru se vidi i Neno ;) Oni koji žele više mogu razne načine live prijenosa naći na web stranicama organizatora.

Nakon solidnog početka Sanja je negdje na stazi očito imala defekt koji nije uspijela riješiti i u cilj je utrčala gurajući bicikl. Da se nešto događa mogli smo zaključiti po velikom  zaostatku koji je nastao nakon prvog prolaznog vremena, a ekskluzivno evo prenosimo i snimku guranja bicikla u cilj. Ostali se za sada drže (Neno ima neki sumnjivi samo njemu jasan prolaz ;) i čekamo ih uskoro u cilju.

19 kolovoza 2012

TYR OL - Obernberg video


Napisao sam u izveštaju kako je drugi dan na TYR OL-u bila prava ludnica od terena. Teško je to dočarati nekome tko to nije vidio i osjetio no eto zato postoje nove tehnoligije, kamere i GPS-i pa bacite pogled na izvrstan video uradak Jana Kocbacha. Naročito je zanimljiv dio na početku staze te povratak u isti dio terena oko 10 kontrole pa prema 11 i dalje do14 kontrole. Zanimljivo je pratiti i pad koncentracije u drugom dijelu staze u kojem dolazi do većih grešaka i to pred samim ciljem.

16 kolovoza 2012

TYR OL

Nakon natjecanja u Sloveniji naše slijedeće odredište bilo je u Austriji. Iako su utrke bile na rasporedu tek za tjedan dana krenuli smo odmah nakon Postojne prema Innsbrucku. Put je to kojim bi vjerojatno već i žmirečki mogao voziti jer prolazi dijelom Dolomita i Alpi u kojima sam bio nebrojeno puta u zimi, a ponekoliko puta i ljeti. Nakon smještaja u hotelu u susjednoj dolini (Stubaital) od doline koja je bila korištena za natjecateljski dio, slijedeće dane proveli smo u bickliranju i planinarenju ovih prekrasnim alpskim dijelom. Teško je opisati vidike i brda koji su nas svakog dana okruživali, no dovoljno je reći Švicarska u malom. Ovdje je sve podređeno gostu i turizam cvate u ljetnim mjesecima. Brda su puna ljudi, a za ljubitelje brdskih bicikala mogućnosti su neograničene. Od jednostavnih tura po dolini do izazovnih planinskih tura sa nekoliko stotina (i tisuća) metara uspona. Za svakoga ponešto. Sve žičare rade punim kapacitetom za razliku od naših koje preko ljeta hrđaju jer ipak su to skijaške žičare i nema smisla da rade ljeti :( Nevjerojatna je ta naša nesposobnost da iskoristimo ono što imamo. 
sprint Innsbruck
2. dan natjecanja - Obernberg

Ovo prijelazno vrijeme između OOnline kupa i TYR Ol-a smo dobro iskoristili, no jedno je sigurno nismo se baš odmorili. Na biciklima smo prešli 40 tak kilometara, a na nogama još i turu od 7 sati hoda. Bilo kako bilo vrijedilo je bez obzira na umor, a nekako je od tog silnog napora i moja bol u koljenu nestala. Trku u Innsbrucku dočekali smo prvo razgledavajući tamošnji dvorac da bi na samo natjecanje stigli sa laganom kišicom. Ciljni prostor bio je na stadionu i vladala je poprilična gužva na prijavama. Dok smo sve riješili Ivana je taman stigla na svoj start dok smo Jan i ja još imali ponešto vremena za spremanje. Sam teren i staza nisu bili teški, dapače reklo bi se prilično lagano i jako brzo tako da su brzinci došli na svoje. Sa svojih 40tak sekundi grešaka zauzeo sam tek 18. mjesto sa nešto više od tri minute zaostatka. Dobro sam se ispuhao i bilo mi je teško držati brzinu na ravnim dionicama. Jan je nažalost napravio veliku grešku odmah na prvu kontrolu koja ga je stajala boljeg plasmana i u ukupnom poretku nakon tri dana, dok je Ivana otrčala solidnu trku zaostavši za Luci Bohm nekadašnjom svjetskom prvakinjom manje od tri minute.


Drugi dan na terenu Obernberg bio je potpuno druga priča. Do samog starta bilo je gotovo 3km hoda od parkinga. Negdje na polovici se nalazio distancirani cilj na idiličnom planinskom jezeru, a od njega još strmo ubrdo ravno među alpske vrhunce do starta još kilometar i pol hoda. Srećom pogledi i priroda po putu su bili više nego fantastični tako da je uspon prošao bez problema. Već na samom startu moglo se naslutiti da nas čeka nešto neuobičajeno jer su ljudi ispadali iz šume dosta izbezumljeni uzimajući varijante po livadi nazad pored starta. I bili smo u pravu. Kada čovjek pogleda kartu ne može niti naslutiti što ga čeka u šumi. Beskrajni broj glavica prekrivenih mahovinom ne samo da otežava vidik i trčanje nego gotovo izluđuje od silnog propadanja i trčanja između tih uzvisina. Kontrole se uopće ne vide i natjecatelj može proći doslovce na metar od nje da ju ne vidi. Šuma je bila puna izgubljenih trkača u pomalo komičnoj situaciji. Masa njih je stajala na nekoj glavici i pokušavala razaznati gdje se nalazi i koja glavica je ona koju traže. Naravno organizator je dodatno otežao stvar pa je većina kontrola bila ili između glavica ili u podnožju istih. Čim sam krenuo prema prvoj znao sam da će taj dan biti bitna točnost, a brzina je gotovo nevažna. Tako je i bilo. Oni koji su išli točno ti su profitirali. Kako u ovom trenutku ionako nemam neke brzine to mi je odgovaralo i kada sam već na prvom dijelu stigao austrijsku legendu Stockmayera znao sam da nije loše. Nakratko smo se vidjeli i svatko je otišao svojim putem, ja varijantu za početnike okolo po putu, a on po sredini. Ovaj puta bilo je 1:0 za mene jer se iz šume više nije vratio sa svim kontrolama ;) Manje greške bile su neminovne, no do kraja sam otrčao solidnu trku i zaostatak je bio minimalan, dovoljan za šesto mjesto. Lijepi pomak u plasmanu. I Jan se polako posložio i ide mu sve bolje. Još doduše radi greške, ali nakon mjesec dana bez karte ovo je već bio napredak. Ivana nije imala svoj dan, dovoljno je bilo napraviti jednu grešku da izgubiš enormnu količini vremena, a s obzirom da je trčala gotovo čorava zbog upale oka dobro da nas je našla na cilju :)))).

Zadnji dan natjecanja održao se na brdu iznad našeg hotela. Umjesto da idemo autom okolo naokolo odlučili smo se popesti žičarom sa biciklima te dio do natjecateljskog centra preko brda odraditi pedalirajući. Prekrasno jutro, lijepa staza i pravi gušt za zagrijavanje. Na cilj stižemo na vrijeme prolazeći pored starta biciklima. Malo nas čudno ljudi gledaju no nismo bili jedini koji smo došli preko brda. Bilo je tu podosta orijentacista koji su se (doduše pješke) odlučili za ovaj pristup. Teren je zadnji dan bio pravi Alpski, karta 1:15000 sa puno močvarica i potočića. Nažalost ovo nisu bile one lijepe skandinavske močvare nego prave blatne kaljuže, no zato su kravice sa svojim zvonima popravljale dojam na terenu. Staze su bile prave klasične iako bi ja da nije bilo nekoliko trkačkih dionica, no to je klasika i sastavni dio te discipline. Sa orijentacijsom nisam imao nikakvih problema osim na jednoj kontroli (6.KT) na kojoj je bilo masovno gubljenje te me to malo zbunilo. Izgubio sam tu par minuta, ali do kraja više nije bilo problema. Pobjednik dana nas je opet rasturio i razlika je bila i veća odočekivanog no plasman i nije bio tako loš. Deveto mjesto i prekrasan cilj, prekrasna priroda, kravice, konji. Što ćeš više. Jan postavlja svoj najbolji plasman osvajanjem četrtog mjesta u svojoj kategoriji i žali se što nema više utrka. No tugu je ubrzo zamijenila radost bicikliranja do žičare, a od tamo sanjkanje punih 2,8km. Bicikle smo poslali žičarom u dolinu, a mi adrenalinskim spuštanjem završavamo ovu avanturu. Slijedio je povratak za Zagreb. Gotovo 600km, a mi u 17:30 još sjedimo ispod tobogana. Jan je zaspao na drugom zavoju kada smo krenuli i prespavao nekoliko država po putu, a mi smo oko pola dva ujutro konačno došli u svoj krevet. Eto ponovilo se još koji puta samo da u ponedjeljak ne moramo na posao ;).

OOnline cup

Ove godine na OOnline kupu sakupilo se preko 1600 natjecatelja. Natjecanje koje je počelo prije desetak godina na Soriškoj planini pretvorilo se u regionalnog lidera po kvaliteti i brojnosti. Nažalost zbog raznih razloga nismo bili u mogućnosti sudjelovati na svih pet dana, no i odlazak za vikend na dva natjecanja u orijentacijskom trčanju i jedno u preciznoj orijentaciji upotpunili su sliku o onome što već znamo. Ivan i ekipa rade izvrstan posao i hvala im na tome. Što se nas tiče uglavnom je sve funkcioniralo kao što je i trebalo, a ono što Ivan nije mogao predvidjeti je velika prometna nesreća na autoputu tako da je dio natjecatelja (i organizatora) kasnio na samo  natjecanje (i mi sa njima ;). No panike nije bilo, svima je izađeno u susret i dobili smo nova startna vremena bez ikakvog natezanja. Jedna lijepa gesta organizatora. Teren je kada se govori o OOnline trkama uvijek zanimljiv i izazovan. Karte su tehnički dotjerane i nemam neke zamjerke na njih. Uglavnom uživao sam na trci koliko je to bilo moguće s obzirom da se ipak radilo o prvim trkama nakon višemjesečne pauze. Osjetilo se to naročito prvi dan kada glava želi brže, a tijelo ne sluša. Pušeš kao parna lokomotiva i daš sve od sebe, a na listi rezultata te naperu kao beba zvečku. 

precizna orijentacija - karta

precizna orijentacija - rješenja
Ne budi lijen istog dana poslijepodne sudjelovali smo i na natjecanju u preciznoj orijentaciji. Bila je to već treća trka u preciznoj orijentaciji toga tjedna, no za nas prva i ona najvažnija koja se bodovala za regionalnu CRO-SLO-ITA ligu. Kako smo već kasnili na trku u orijentacijskom trčanju i na start precizne smo došli nakon što smo odradili trčanje. Gužve više nije bilo, a iako se pojavio veći broj Hrvata gotovo nikoga nismo vidjeli jer su već bili gotovi i zbrisali su svojim poslom. Sama trka je bila zanimljiva, no nisam bio presretan nekim zadacima zbog tzv. microZ odgovora, a dobili smo i odgovor što nam nosi A-cluster u budućnosti... jedna zastavica i puno takvih zaataka koji organizatoru olakšavaju posao. Koliko je to dobro vrijeme će pokazati. A da i Slovenci imaju svojih luđaka pokazao je neki lokalni pacijent koji je organizatorima pokupio dobar dio zastavica i jednostavno ih odnio sa sobom u nepoznatom smjeru, a nitko mu ništa nije mogao. Bilo je tu osim zastavica iz precizne i onih sa utrke sa SI stanicama. Srećom iste su nađene bačene u nekom dvorištu slijedeći dan.
Na preciznoj je pobijedila Matea Keresteš dok je najbolji rezultat od Hrvata postavio Jan u N kategoriji osvojivši drugo mjesto. U elitnoj kategoriji najbolje se snašao Hoki na osmom mjestu. Slijede Ivo, pa ja i  Ivek sa jednim bodom manje na 16., 17. i 19. mjestu, pa Jasminka i Ivana na 20. i 21. mjestu i tamo negdje pred kraj liste Dalibor (36.) i Iskra (40.) te na samom začelju Antun (48.) kojima očito nije sjela trka. Po konkurenciji ovo je bila zasigurno jedna od najjačih utrka u regiji do sada. Rezultati

Drugi dan natjecanja bio je na istom ciljnom prostoru, ali na susjednom terenu. Staze su opet bile zanimljive i tehnički teške i da nisam napravio jednu manju grešku pred sam kraj bio bi još zadovoljniji. Ono što je bilo dobro je da je tetiva izdržala napore i nije više boljela, ali se pojavio problem koljena. Do poslijepodneva spuštanje niz stepenice više nije bilo moguće i da je idući dan bila kakva utrka vjerojatno je ne bi mogao trčati. No sreća u nesreći je bila da smo za idući dan planirali samo putovanje i seljenje na drugu lokaciju.
Rezultati   

Iduće godine Ivan i ekipa pripremaju još veći projekt. U dvanaest dana svi zainteresirani moći će trčati dva petodnevna natjecanja. I to ne bilo kakva. Od 19.-23.7.2013. na rasporedu je "Bubo kup" u okolici Ajdovšćine i Postojne, a od 26.-30.07.2013. na rasporedu je OOnline kup u okolici Bohinja. Sve trke OO kupa održati će se iznad 1000 metara nadmorske visine. S obzirom na lokaciju radi se o pravoj poslastici.

15 kolovoza 2012

Povratak


Eto neko vrijeme me nije bilo. Ljeto čini svoje. U međuvremenu sam odradio i apstinenciju trčanja koja je trajala još tamo od Tomine trke. Bilo je na početku još i nešto pokušaja pretrčati povredu, ali na kraju se ipak pokazalo da je bolje mirovati. Laganim treninzima počeo sam sa znakovitim 01.07. da bi eto prve trke bile na OOnline-u u Sloveniji. Uslijedilo je još pet utrka, ponešto bicikla i planinarenja. Iz današnje perspektive sve izgleda dobro, no nakon dvije utrke u Sloveniji nije više bio list i ahilova tetiva koji su me mučili već koljeno. Stepenice su neko vrijeme bile nepremostiva prepreka za spuštanje no trke u Austriji bile su prava rehabilitacija ;).  
O svemu više u narednim danima, a za sada samo fotke sa zadnjih tjedan dana u Austriji.