Croatia MTBO 2012.

Za manje od dva tjedna u subotu 02.06. na Dolju (Dotršćina-Zagreb) će se održati još jedno izdanje Croatia MTBO utrke. Format je poznat od lani i na programu je score za seniore te srednje staze za ostale kategorije. Ako još do sada niste isprobali orijentaciju brdskim biciklima evo prilike da ne morate daleko putovati. Natjecanje se boduje za zajedničku CRO-SLO ligu.

Prijave za natjecanje su putem OOnline portala

Poziv
Karta od prošle godine
Fotografije od prošle godine

ETOC 2012. - Ivek peti

Ivica Bertol - peti

Vratili smo se jučer iz Švedske nakon vrlo intenzivnih i pomalo napornih dana provedenih na ETOC-u. Iako ljudi imaju neko ustaljeno mišljenje da je precizna orijentacija jednostavna i bez ikakvih fizičkih napora, sve te ljude pozivam na jedno ovakvo događanje koje u sebi ima tri natjecanja i sate i sate intenzivne koncentracije na zadatke. Ukupno smo riješili 45 zadataka na tempu i 44 zadatka na ETOC-u, a ekipni natjecatelji jedan zadatak više. Dakle gotovo 90 zadataka sa maksimalnom koncetracijom. 

Krenimo redom. Natjecanja su počela kvalifikacijama na europskom tempo trofeju. Prvih pet iz svake skupine plasiralo se u finale gdje su ih čekali novi zadaci. Nažalost tempo je protekao u dosta kaotičnom raspoloženju jer se organizatoru potkralo nekoliko grešaka tako da su se rezultatske liste mijenjale svakih desetak minuta. U jednom trenutku u finalu smo imali čak troje natjecatelja, da bi na kraju ostali na jednom predstavniku. Hoki se ugurao u A-finale, ali za više očito nije bilo koncentracije jer nakon tri-četiri sata čekanja na start, finalni dio je protutanjao sa nešto manjim uspjehom. Na samoj liniji neplasiranih u A-finale ostali su Ivana na šestom mjestu i Ivo na sedmom mjestu. Šteta.

Prvi službeni dan ETOC-a osvanuo je sunčan i prohladan. Uglavnom smo svi startali relativno rano i osim manjeg zastoja na ulazu u Falun zbog EOC-a sve ostalo je uglavnom išlo bez problema. Sama staza bila je u principu iznenađujuća. Već kod uzimanja karte suprotno očekivanjima umjesto kamenja u opsima su osvanuli sami grebeni i uvalice, a već na prvoj kontroli Z odgovor. I dok sam taj zadatak sa uspjehom riješio na slijedećem zadatku na prvi pogled kažem Z, a onda slijedi unutarnja borba: "Mogao bi biti i A odgovor". Slijedi šetnja, mjerenje, razmišljanje i najgluplja teorija: "Pa nisu valjda na početak stavili odmah dva Z odgovora?". Naravno da jesu! Tako je i bilo, ali na kartonu nažalost perforiram samo jedan Z. Do kraja se maksimalno koncentriram na kartu. Neka područja su ostala reambulatorski nedorečena. Tipčno skandinavsko crtanje karata. Gledaš u brdo stijena, a na karti samo jedna i neki mikro-grebeni. Srećom sve te začkuljice riješavam na svoje zadovoljstvo, a najveći strah od vremenskih kontrola prošao je bez problema. Tempo dan ranije umnogome je pomogao na bolju percepciju zadataka.

ekipa

Rezultati su na kraju bili i iznenađujuće dobri. Osim greške na drugoj, ostalo je bilo sve točno, a vremenske čak i relativno brze. Ostaje čekati ostatak ekipe. Ivo dolazi sa svim točnima i zasjeda na drugo mjesto, Iskra je izvrstan i također ima samo jednu grešku, a Hoki je tu negdje sa dvije. Dalibor i Ivana imali su nešto više grešaka. Ivek je unatoč nešto slabijem osjećaju na kraju sa dvije greške debelo u prvih deset natjecatelja. Ukupno gledajući Hrvatska solidna, dapače izvrsna sa velikm šansama drugog dana. S druge strane čak osam natjeactelja je u OPEN-u imalo sve točno, a sa jednom greškom gotovo dvadeset.

Drugi dan je krenuo kišovit. Dok je Ivana odlazila na start nastao je prolom oblaka, no srećom brzo je prošlo pa je ostatak dana bio bez padalina. Ovoga puta vremenske kontrole bile su na početku staze. Vremenski mi je drugi dan trebalo nešto duže da posložim reljef i odgovore i cijelo vrijeme imao sam neki osjećaj kao da nisam dobro odgovorio. Ostao taj crv sumnje kroz cijelu stazu i to nije dobro, a pogotovo kada se kasnije ispostavilo da su odgovori bili dobri. 

Za razliku od prvog dana, drugi dan prva dva zadatka na stazi rješavam relativno brzo i sa sigurnošću. Čak sam bio uvjeren do negdje desete da su svi odgovori točni. I bili su, ali sam na četvrtoj dao odgovor sa krivog mjesta odluke što je rezultiralo krivim slovom dobre zastavice. Šteta zbog uludo potrošenog boda. Na desetoj nastaje gužva, ekipa u kolicima gazi sve pred sobom, a ostali trčkaraju naokolo. Nitko ne daje brzo odgovor, a neki čak idu na slijedeće kontrole i ostavljaju desetu za kasnije. Pridružujem se šetaćima i na kraju rješavam problem. Desta je i dalje ostala u nedoumici, ali to je ionako česta situacija kod precizne. Do petnaeste više nema problema i tu počinje gledanje na sat. Dva sata brzo prođu i treba gledati na vremenski limit. Nažalost iako mi je na prvi pogled kontrola bila sumnjiva zbog opisa i pozicije detalj je bio toliko malen, da sam mislio da neće biti problem sa odgovorom. Po prvi puta u danu organizator me je preveslao i krivo sam odgovorio. Na zadnji cluster dolazim sa dvadesetak minuta rezerve i relativno brzo rješavam prva dva zadatka, da bi zadnju kontrolu proučavao i proučavao. Očito su mi udaljenosti slabija točka jer mi je bilo teško ocijeniti koja kontrola je ispod dalekovoda, a koja dovoljno daleko da bude točan odgovor. Nažalost ovoga puta odlučio sam se za krivu zastavicu i na kraju je to bilo ukupno tri greške. Na nekom drugom natjecanju to bi bio čisto solidan rezultat, ali ovdje sam znao da automatski padam u poretku. Nakon izvrsnog trinaestog mjesta prvog dana uslijedio je pad na trideseto mjesto. Šteta, jer uz malo sreće moglo je komotno biti sve skupa i na jednoj greški. No kao što rekoh u preciznoj je to tako. Obično ti kod zadatka od pet zastavica ostanu dvije zastavice ili jedna zastavica i Z i onda se trebaš odlučiti na odgovor. Neki puta pogodiš, a neki puta te jednostavno neće i sve "upitne " kontrole krivo odgovoriš. Pomalo frustrirajuće, ali za preciznu moraš imati čelične živce ako misliš postići neki rezultat. Svako natjecanjeje nova borba sa organizatorom.

Od ostalih iz ekipe drugi su dan isplivali Dalibor i Hoki sa jednom greškom, a Ivek i Ivo sa dvije greške. Najbolji je na kraju u plasmanu u otvorenoj kategoriji bio Ivo, pa Hoki pa ja. Moglo je biti i potpuno drugačije jer smo svi imali neka svoja razmišljanja i nijanse su odlučivale. U para kategoriji Ivek je još jednom pokazao da svakako spada u europski i svjetski vrh i peto mjesto i "podium place" je nešto što bi svatko poželio. Ivek je u borbi sa Šveđanima prvi iza njih četiri ;)

Hrvatska četvrta - prva ne-skandinavska zemlja

Ekipno je nedsotajalo malo sreće. Da se računao prvi dan bili bi medaljaši, a ovako u plasmanu drugi dan ukupno četvrti sa dva mala boda zaostatka za medaljom. Prvi naravno Šveđani, pa Finci, pa Danci, a iza nas Češka, Norveška.... Bio je ovo još jedan izvrstan rezultat "precizne ekipe", doduše bez medalje, ali jako blizu. Lijepo je to kada kao ekipa i kao pojedinci spadamo u neki gornji dom svjetske podijele po kvaliteti.

Od ostalih stvari svakako treba izdvojiti izvrstan smještaj koji smo imali. Možda malo daleko, ali kuća koju je Ivo našao bila je taman ono što nam je trebalo, a prirodo okruženje upravo prekrasno. Ujutro su nam na kućni prag dolazile srne i patke, a medvjede smo ipak sa uspjehom izbjegli. Ovoga puta na sreću nismo imali bliske susrete sa sobovima na cesti, ali jesmo pored ceste. Rent-acar nas je oduševio izborom vozila i za male novce dobili smo tri vrhunska auta. Kamo sreće da je takva ponuda i inače.

bez njih ne bi išlo

Svakako treba izdvojiti i podršku koju smo imali u Sanji i Bošku koji su osim neizmjernog iskustva koji nigdje drugdje ne mogu dobiti  bili i nama reprezentativcima na stalnoj usluzi. Nema većeg gušta nego kada dođeš mrtav umoran sa natjecanja, a dočeka te topla skuhana hrana ili kada dođeš umoran nakon cijelog dana u našu kućicu, a svo suđe oprano, tepisi počišćeni, posteljina složena....Nema tih novaca kojima se može platiti njihov angažman i pomoć koju su nam dali. Zato još jednom hvala na svemu.

Sama organizacija natjecanja bila je na daleko nižem nivou nego prije dvije godine. Recimo da je tehnički dio staza i zadataka bio vrlo kvalitetan, a popratna organizacija zaista slaba s obzirom što inače očekujemo od Šveđana. Jasno mi je recimo da u Škotskoj pokušaju naplatiti apsolutno sve, ali Švedi su ovoga puta zaista pretjerali pa su recimo na cilju imali samo vodu i sokove koji su se plaćali, a nije bilo apsolutno nikakvog osvježenja. Standarad je očito daleko viši nego kod nas jer su im cijene u zadnje dvije godine otišle u nebo i da si nismo sami kuhali bojim se da bi ostali na prosjačkom štapu. Samo za primjer recimo da je kila kruha između 30 i 40kn, kebab oko 70kn, pizza preko 100kn...

Rezultati 

Karte, zadaci i rješenja

Public events

Fotogalerija

ETOC uživo

Za sada samo par fotki iz Švedske uživo.

Slavonija i Baranja

U intermezzu između obaveza oko Kalnika da se osvrnem malo i na protekle utrke u Slavoniji i Baranji. naš najmlađi klub "Sove" i ove godine si je dao truda oko organizacije dvodnevnog natjecanja sa tri utrke. Provjereni koncept od prošle sezone nažalost ove godine privukao je manji broj ljudi. Dosta je tu faktora koji su utjecali na to, no onaj najvažniji nažalost nema veze sa sportom. Kriza je sve veća i ljudima nije lako izdvojiti popriličan iznos za odlazak. No to je i cijena uspjeha i razvoja našeg sporta. Ako ne podupremo nastojanja "Sova" svojim dolaskom na njihove utrke neće niti oni imati snage dolaziti na naše utrke i vrtimo se u krug. Doduše tu je i termin koji nije sretno izabran jer se dva višednevna natjecanja odvojaju vikend za vikendom i mnogo ljudi je biralo vikend umjesto da ide na oba. No eto nadamo se da će već iduće godine situacija biti bolja.
Same trke su bile solidne. Vanjski dio organizacije kao i lani napravljen sa puno dobre volje uz besplatnu hranu, ponešto čokolada, jabuka i solidan nagradni fond. Taj dio je uvijek dobrodošao i maksimalno ga cijenim no nikada na uštrb tehničkog dijela staze. Srećom ovdje se ipak radi možemo reći o dva odvojena oura pa svaki radi svoje. U Našicama smo trčali po parku. Sve skupa je bilo brzo i lijepo no možda je moglo i malo bolje. Seniori su imali nekoliko dionica livadarenja i jednostavnih linijskih dionica no to je ipak sprint, pa ne treba tražiti dlaku u jajetu. Osobno dan nije počeo baš nešto. Još tamo negdje na autoputu smo shvatili da nam je u Zagrebu ostala torba sa hranom što i nije neki veliki problem jer se može riješiti, ali na cilju smo shvatili da nam je ostala i torbica sa čipovima, nosačima opisa, kompasima i svim važnim "O-gadgetima" lijepo pripremljena na torbi sa hranom. Uslijedilo je brzinsko skupljanje viška od ostalih natjecatelja kako bi se osposobili za trku. Janu je to očito koristilo pa je adrenalin usmjerio kamo treba, a meni i nije pa sam lijepo protrčao pored kontrole na par metara i zaboravio perforirati. Šteta jer nisam niti trčao tako loše.

U pauzi između dvije utrke odlazimo na ćobanac koji nam je domaćin pripremio i tu počinje agonija. Početnu ljutinu nekako sam preživio, ali kasniju mućninu nikako. Prije utrke u Belom Manastiru ne znam za sebe. Pokušavam se malo "podignuti" zagrijavanjem loptom na igralištu, ali kao da imam dvije lijeve. Ne mogu pogoditi niti veliki gol. Koncentracija na nuli. Već na startu lagana panika, skretanje na start point u krivom smjeru pa ispravljanje i tabananje ulicama Manastira koje je bilo čak i zanimljivo. Dosta promjena smjerova i zgodno sve skupa. Ulaskom u cilj situacija se pogoršala i mučnina se vratila. Nekako smo se smjestili i navečer otišli na pizzu. Jan je ovaj puta smlatio više nego ja. Ne zna se tko je jeo koga, pizza mene ili ja nju. Na kraju je sve završilo u kutiji za drugi dan.

Noć je protekla u agoniji između dežurnih hrkača i neke polumućnine. Još bi mućninu nekako i preživio, ali hrkanje je bilo više nego očajno. Blaženi Ivanini čepići kojih ovaj puta nnažalost nije bilo. Budili smo mi osobu i nekoliko puta te noći, ali nema pomoći. Dođeš do svojeg kreveta, a on već pili. kako frustrirajuće, a da ne kažem bezobrazno ako osoba zna da ima takvih problema i onda maltretira cijelu dvoranu.
Nikoli svaka čast na madracima koje je osigurao, a li slijedeći puta spavam u šatoru kao Neno ispred dvorane.

Jutro je opet osvanulo sunčano. Nismo niti sumnjali, natopli dan u godini. Nije doduše kao lani, ali skoro. Cilj je bio na seoskom gospodarstvu na "Zlatnom brdu". zgodna lokacija sa lijepim pogledom na Mađarsku i okolicu, a ima i jedna velika fotelja ukoju sam se ubacio i meditirao do starta. Na startu jedva da sam pokrenuo noge. Već nakon prve bolovi u želucu su prešli prag tolerancije i do četvrte još nekako, a ostatak staze cipel-cugom. Nisam htio odustati, ali nije mi bilo do trčanja. Na cilju Iskra kao da je znao da nisam baš svoj. Čekao je kod finisha pa zajednički nazad do ciljnog prostora i fotelje. Tek nakon sat vremena i popijene cole malo se situacija smirila.

EOC i ETOC

U živo staza EOC kvalifikacije dugih staza sa GPS praćenjem

Jučer je u Švedskoj u Falunu počelo Europsko prvenstvo u orijentacijskom trčanju. Trčale su se kvalifikacije srednjih staza, a upravo u ovim trenucima trče se kvalifikacije dugih staza. Šveđani su si kao i uvijek dali truda oko medijskog dijela pa možete pratiti uživo prijenos putem komentatora, a kao poslasticu uvijek izdvajam praćenje natjecatelja na stazi putem GPS-a. Možete sami u realnom vremenu birati varijante i proučavati što rade natjecatelji na stazi. U svakom slučaju oni koji imaju mogućnosti i vremena bacite pogled na stranice organizatora i priključite se na neki oblik praćenja u živo (live - radio, GPS, blog, rezulati...)

Hrvata nema na startu (jer dolaze tek sutra ;), ali možete uvijek navijati za svoje miljenike. Sutra put Švedske kreće i naša reprezentacija u preciznoj orijentaciji. Zadnjih pet velikih natjecanja prošlo je u zapaženoj ulozi Hrvata bez obzira gdje se natjecanje odvijalo (Češka, Mađarska, Norveška, Francuska, Švedska). Nadamo se da će i ove godine tako biti. Svaki rezultat u TOP 10 bio bi izvrstan jer konkurencija se svake godine sve više poboljšava, ali veseli i podatak da su u skandinavskim analizama istaknuti i naši Ivo, Zdenko i Ivica kao osobe koje mogu do dobrih plasmana.

Tečaj orijentacije

Obred inicijacije prolazi svaki polaznik tečaja koji
ga je sa uspijehom položio

Jučerašnjim proglašenjem tečaja orijentacije u Vihoru još je jedna generacija prošla dvomjesečni program školovanja i upoznavanja sa orijentacijskim sportom. Tijekom tečaja naši polaznici slušali su cijeli niz predavanja počevši od uvoda u sport, do tehnike i taktike orijentiranja, mtbo orijentacije, precizne orijentacije, treking orijentacije... U svakom slučaju bogati program predavanja upotpunjen je cijelim nizom treninga na terenu, a završnica je bila na natjecanjima u Zaprešiću i na "Ačkovom kupu" gdje su polaznici primjenjivali u praksi ono što su naučili preko zime. Nadamo se da će nova lica u našem sportu uskoro biti ćešće viđena i na natjecanjima koja nam dolaze, MTBO na Dolju, duge staze u Dobrancu, vikendu u Rijeci, trci u Budinjaku...

Fotogaleriju proglašenja možete vidjeti ovdje.

Prošao Ačkov kup

Nakon sedam mjeseci priprema prošao je i "35. Memorijal Stipice Mesića - Ačka". Ekipa se zaista naradila i dobro je da idući vikend nema nikakvih utrka da se malo odmorimo i napunimo baterije koje su debelo na rezervi. U protekla dva dana postavljene su ravno 104 kontrolne točke na terenu (42 prvi dan i 62 drugi dan). Osim naravno naših nožica po prvi puta smo koristili i kros motor za postavljanje kontrola. Ivana je isprobala tu varijantu i uspijela je postaviti zavidan broj kontrola. U uskoj organizaciji natjecanja nas je petnaestak koji nismo trčali, a pomagalo je i više od 40 osoba kako bi sve proteklo u najboljem redu. Ovim putem još jednom se zahvaljujem svima koji su ugradili dijelić sebe u realizaciju utrke, a ponajviše onima koji su odradili obradu podataka i terenski rad, dakle Maji i Ivani T. na vođenju Si-a, te Ivani, Pacu i Piceku koji su postavljali kontrole. Naravno zahvaljujemo se i Iskri koji nas je marljivo iskontrolirao u odsutnosti Gogija. Sve oznake na terenu postavili smo Paco i ja u dva navrata, a Iskra je dva puta sve skupa i prekontrolirao. Cijeli posao oko pripreme karata, okvira i ostaloga vezanog uz kartu odradila je Ivana. Organizaciju cilja i starta sproveli su Ivek, Boško i Sanja, a da ne pričam koliko su truda uložili u sve skupa uz naravno potporu ostalih članova kluba. No bez njih ne bi išlo. Naše Katice za sve ovoga puta bili su Petra i Hoki koji su uskakali gdje je trebalo, od dječje utrke do SI-a i micrOtrekka. Da nije bilo Neneka vjerojatno bi bilo ljudi koji bi parkirali i u sami Stari grad pa iznimno cijenim njegovu pomoć oko tog ne baš nevažnog segmenta uvođenja reda oko organizacije parkiranja. Neda je sa Leom i Timekom odradila start dječje utrke, Iva, Mia, srednji Karlo, stariji Karlo, Nenad L., Matija...su skupljali kontrole, mama je bila na osvježenju, Robi na back up sistemu, Hary i tata na cilju micrOtreka i obične utrke, Tea na startu trke...Teško je sada ovdje pobrojati sva imena, a da nekoga ne zaboravimo, bilo je tu puno vrijednih ručica no zato svima jedno veliko HVALA.

prve elitna kontrola prvoga dana

Vrijeme nas je poslužilo i na kraju su sve utrke dobro prošle bez ijednog problema. Po drugi puta smo organizirali i micrOtrekk i rekacije poznavatelja trekinga bile su izvrsne. Nadam se da Vam se dopala karta,a teren se sa današnjim danom zatvara za sve orijentacijske aktivnosti (dakle trke i treninge kako organizirane tako i individulane) do iduće godine. Eventualno će se organizirati još jedan službeni trening ili precizna orijentacija na koje će biti pozvani svi zainteresirani, no o tome ćete biti obaviješteni.

Rezultati natjecanja su na web stranicama, a na Vihorovim stranicama možete naći i poveznice na fotogalerije prvog i drugog dana natjecanja.

Dvorana za spavanje u Križevcima

Smještaj sa subote na nedjelju osiguran je u sportskoj dvorani u Križevcima. Tu je i plan grada 

Prijevoz Kalnik

Ukoliko netko treba prijevoz u nedjelju na Kalnik Brooks running team nudi mjesta u svom autobusu. Za prijavu i informacije obratite se Janku na 091 503 27 34

Startne liste - Ačkov kup

Startne liste su objavljene na stranicama natjecanja. Uskoro će biti i dječje startne liste i dodatne obavijesti.

Sat otkucava, Kalnik sve bliže

Jučer je vjerojatno bio i zadnji posjet terenu prije same trke. Pregledane su duge staze, napravljen zadnji izvid smještaja starta i  cilja za oba dana, provjerene pozicije parkinga, WC-a, struje i tehnikalija, a uz put smo uživali i u "Kalnčkim huncutarijama".

Kalnik se zazelenio i vegetacija je sada jača nego je bila, no teren je još uvijek trčljiv. Dodali smo i ponešto novih fotografija terena pa bacite pogled na fotogaleriju.

Val prijava za trku je prošao i sada idu uobičajena kapanja i manje izmjene. Brojka prijava je dosegla željenu razinu od 200 i to je ono što smo i htijeli. Dapače na listi je trenutačno i debelo više, gotovo 261 ime.

Svima želim uspješan put i dobru utrku.