Finale sezone

Pred nama je završni domaći vikend orijentacijskih utrka. Kao i prošle godine zadnje utrke na kojima će se odlučivati o poretku u kupovima Hrvatske održati će se u Međimurju. Veliki Kup Hrvatske završiti će u subotu utrkom na karti Praporčan. Očekuju nas gotovo sigurno strme staze sa preko 5% uspona, no vrijeme pobjednika za srednje staze prema pravilniku bi trebalo biti 35 minuta. Nadamo se da će tako i biti. ;)

U nedjelju slijedi završetak sprint sezone. Sprint kup Hrvatske završava dvjema utrkama u Čakovcu i Selnici. Kako se radi o dva različita tipa sprinta biti će zanimljivo na obje utrke jer ima onih kojima više odgovara gradski sprint od šumskog i obrnuto.
U nekim kategorijama kod oba Kupa rezultati su riješeni, ali u većini će ipak odlučivati rezultati sa zadnjih natjecanja. Vidjeti ćemo tko je smogao dovoljno snage i svježine da cijelu sezonu odradi na visokom nivou. Nažalost moji planovi su se promijenili nakon puknuća ligamenata u Rijeci i sve trke do kraja sezone doslovno odrađujem bez imperativa rezultata. Ovaj tjedan sam čak uspio napraviti i prve treninge nakon puna četiri tjedna pauziranja. Zglob još uvijek ima ograničene mogućnosti kretanja i lateralne ekstenzije, odnosno gibanja predstavljaju veliki problem. Do iduće sezone će se i to riješiti ;).

Kup Hrvatske u preciznoj orijentaciji završio je natjecanjima na Kupu Feuda i neslužbeni rezultati se mogu vidjeti ovdje. Također je završila i zajednička liga "CRO-SLO-ITA trail O cup" sa čak petanest natjecanja. Rezultati su dostupni ovdje.

Nakon domaćih natjecanja za one željne dodatnih izazova slijedi još tradicionalno natjecanje u Mađarskoj - "Spartacus kup" na kojem će zasigurno biti više od 400 natjecatelja, te naravno Venecija sa preko 2000 natjecatelja. Vihoraši putuju i u Tursku na pet dana Istambula pa očekujemo i utiske sa te trke.

Startne liste još nisu dostupne za vikend, ali budu valjda tijekom dana.

Sportska televizija

Jučer smo Ivo i ja odradili mali razgovor na sportskoj televiziji. Tema razgovora bila je orijentacijski savez. Sportska televizija već neko vrijeme svakodnevno emitira emisiju u kojoj se predstavljaju sportski savezi u Hrvatskoj. Uskoro će svoje minute po prvi puta na ovoj televiziji dobiti i naš Savez. Prije samog razgovora lijepo su nas našminkali (valjda da nas se ljudi ne preplaše ;) Desetak minuta priče brzo je proteklo, a dotakli smo se uglavnom samo osnovnih stvari koje opisuju naš sport i djelovanje. Naravno nismo zaboravili niti najveće uspjehe naših natjecatelja, odnosno osvajače medalji na zadnja četiri Svjetska prvenstva.

Termin prikazivanja će nam javiti pa kada ga saznamo proslijediti ćemo obavijest.

Kup Feuda

Odradili smo i vikend precizne orijentacije. Ove godine "Kup Feuda" prerasao je u dvodnevno izdanje sa do sada rekao bih najjačom međunarodnom konkurencijom. Bilo je tu Talijana, Slovenaca, Srba, Rusa i naravno Hrvata.

Samo natjecanje bilo je organizirano u Ivinom stilu. Čisto tehnički dio na terenu odrađen  je i postavljen kako treba, a sve ostalo od listi, web-a, obavijesti, rješenja se nalazilo se u drugom planu. Doduše nekako je to i najbolje kada si "one man" team. Bitno je koncentrirati se na ono bitno, a ostalo ako stigneš. No ako iduće godine krene WRE liga u preciznoj orijentaciji i taj dio morati će biti daleko bolji i na vrijeme.

Vratimo se dakle na ono bitno. Prvo natjecanje održano je u Jastrebarskom kod dvorca Erdody. Zanimljiva koncepcija staze bila je za moj ukus prekaotična. Zadaci tehnički, reljefni i dobri, ali da se nalaze na nekom razmaku i u manjoj gužvi. Već na samoj karti je bila gužva sa kružnicama i linijama, a na terenu pravi krkljanac. Iako je Ivo postavio trake prema pravilima, ne mogu se oteti dojmu da mi je hrpa kontrola stalno odvlačila pažnju prema prebrojavanju i pregledavanju koje kontrole uopće gledamo za zadatak. Sukladno mojoj dekoncentraciji bili su i rezultati. Jedino sa čime sam bio zadovoljan su vremenske kontrole. Nakon dugo vremena znao sam točno što radim i na koji način odgovaram na njih. Vremenske kontrole bile su postavljene u tempo sistemu što čak i nije tako loše, no organizator bi ovo trebao ipak najaviti unaprijed da se ljudi znaju pripremiti Taj sustav nije službeno još uveden iako su ga koristili i na WTOC-u ove godine mimo IOF pravila, dakle ne smije se koristiti niti na našim trkama ako se ne najavi.

Drugi dan natjecanja održan je u blizini Galgova. Koristila se stara karta Starče posebno dorađena i reambulirana za ovu priliku. Vidi se da je Ivo ovdje proveo dosta vremena reambulirajući teren. Zadaci su opet bili tehnički dobri i zanimljivi, ali karta koju smo dobili pretjerano kaotična sa hrpom linija. No ovaj puta se nisam dao smesti i pokušao sam se koncentirati maksimalno koliko je išlo. S obzirom da smo noć prije proveli na svadbi stotinjak kilometara van Zagreba bilo je dobro da smo uopće stajali na startu. I ovaj puta su vremenske bile u tempo formatu. Na prvoj vremenskoj sam skoro odgovorio u krivo, ali sam u zadnji čas  shvatio zamku. Drugu vremensku ispcao sam malo prebrzo, a treću bez problema. Mozak se probudio nakon neprospavane noći. Iako sam imao dobar osjećaj na kraju je ispalo da sam ipak drugu fulao. Doduše i 90% drugih natjecatelja je tu istu pogriješilo. No nema zamjerke, zadatak je bio dobar i to je to.

Na stazi je išlo lagano. Uz malo više koncentracije uglavnom sam vidio što je trebalo. Koncentracija je popustila na zadnjoj (standardno) i izgleda na četvrtoj. Analizom svojih nastupa na preciznoj većinu greški koje radim u principu su uvijek kod Z odgovora. Imam politiku da mikro Z zanemarujem i iz principa ne odgovaram Z na takve zadatke. No ovdje to nije bio taj slučaj. Bio je čisti Z. Sve u svemu zadovoljan, dvije greške na stazi i jedna vremenska. Žao mi je za zadnju, a ostalo jednostavno nisam vidio kako treba. Ostatak ekipe je išao izjednačeno. Svi su se motali tu negdje oko 14 točnih odgovora. Odlučivale su vremenske kontrole te brzina odgovora. Na kraju je Hoki slavio u ukupnoj konkurenciji ispred Kreše i Ivane.

Kao i uvijek natjecanje u preciznoj ima i onaj dio za "zelenim stolom". Nijo to ništa posebno rezervirano za naša natjecanja u preciznoj. Tako je to i u Svijetu i na WTOC-u. Napraviti savršenu kartu da se sve linije azimuta na terenu poklapaju gotovo je nemoguće. Prvi dan na Kupu Feuda iz plasmana su maknute dvije kontrole, a drugi dan jedna. Ove godine me te poništene kontrole skupo stoje. Na tri trke izgubio sam barem pet bodova jer još niti jednom nije poništena kontrola na koju sam imao krivi odgovor :( Bad luck, očito predobro odgovaram na "bug" kontrole.

Na prvenstvu Hrvatske koje se održavalo drugi dan Hoki je uzeo svoju prvu titulu prvaka Hrvatske, a ja svoju prvu medalju (srebro) na prvenstvu u preciznoj orijentaciji. Imali smo sreće da se Ivana probudila tek  tamo na drugoj kontroli jer bi nas inače pomela. Njoj ide bronca i jedini je Hrvat(ica) koji je do sada na svim prvenstvima Hrvatske u preciznoj osvaja(la)o medalju. Ono što mene naročito veseli je da sam ovime prvi Hrvat koji je za sada uspio osvajati medalje na prvenstvima Hrvatske u sve tri grane sporta, dakle u trčanju, mtbo-u i u preciznoj. Opasno mi se prijeti i Ivana, no njen hat-trick bi mogao biti puno vrijedniji jer je bila prvakinja Hrvatske u dvije od tri grane sporta. Nedostaje joj još samo bicikl. Tu negdje blizu je i Neno, no njemu još nedostaje precizna orijentacija. Zgodan motiv za dalje. Kaže se da se čovjek treba veseliti malim stvarima.

Rezultati prvi dan
Rezultati ukupno sa kartama i zadacima

Statistika osvajača medalji na prvenstvima Hrvatske do sada kaže:

1. Ivana Gobec - 1 zlato (2010.) + 1 srebro (2009.) + 1 bronca (2011.)

2. Zdenko Horjan - 1 zlato (2011.) + 1 bronca (2010.)

3. Ivo Tišljar - 1 zlato (2009.)

4. Ivica Bertol - 1 srebro (2010.) + 1 bronca (2009.)

5. Damir Gobec - 1 srebro (2011.)

Novosti iz Saveza

Jučer smo odradili jedan od sastanaka IO HOS-a. Nova sezona priprema se naveliko i već sada su na vidiku neki noviteti. No sve skupa mora potvrditi Skupština tako da je to još u povojima.  U sustavu natjecanja se neće ništa bitno mijenjati. Dakle bodovanje, prvenstva, kupovi... ostaju po istom principu. Malo će se posložiti nazivi kategorija, a sve odluke koje su do sada donešene na sjednicama IO-a i upisane su u zapisnicima biti će ubačene i u pravilnik za natjecanja. Definirati će se dodatno startne liste, intervali, nositelji...i cijeli niz naoko sitnica, a bitnih za svako natjecanje. Izvješća o nastupima reprezentacija se još skupljaju. Većina je napravila, ali još nedostaje ono iz Francuske. Što ćeš kada trkačima nije posao pisati već trebaju samo trčati ;)
U tijeku je i izrada kalendara za 2012. Većina klubova je predala svoje prijedloge, a još nedostaju Bjelovarci, Međimurci te Merz kako bi se posložio raspored događanja. Osobno smatram da bi svaki klub trebao i morao organizirati barem jedno kvalitetnije natjecanje i tu ne mislim na sprint utrke. No dobro to je stvar za razglabanje. Iz Slovenije je stigao i njihov preliminarni kalendar tako da sada sve skupa treba uskladiti kako se ne bi dogodila situacija od prošlog vikenda ili vikenda kada je bila bjelovarska trka. Od novosti je i to da će se Kup utrke i prvenstva održavati samo u za to predviđeno vrijeme, dakle od sredine ožujka do kraja lipnja i od početka rujna do početka studenog. Ostala nerangirana natjecanja mogu se održavati i u drugim terminima ako to netko tako želi.
Ovaj vikend se održava i "Kup Feuda". Skupilo se impresivno društvo na startnim listama. Dolaze natjecatelji iz Rusije, Italije, Slovenije i naravno Hrvatske. Vrijedi probati, a u nedjelju je i prvenstvo Hrvatske u preciznoj orijentaciji.
Ne zaboravite i na završnicu kupova u Međimurju. Tri trke u dva dana po poznatoj međimurskoj shemi. Bus za Veneciju je gotovo pun. Debelo smo preko broja 70. Našlo bi se možda još jedno-dva mjesta za uporne i jako željne odlaska.

Zima stiže

Kada pogledamo unatrag ovu jesen možemo stvarno reći da su nam vikendi bili fantastični. Gotovo sve trke održane su po prekrasnim sunčanim danima za razliku od lanjske godine kada smo se topili u vodi. Najava za snijeg ovaj vikend polako usmjerava misli prema zimskim aktivnostima. Ozbiljne pripreme su počele već u ljeto, a sada se praktično samo dovršavaju pripremne radnje za sezonu.

Proteklih dana u Zagreb je došla i posebna delegacija sa jednog od  najpoznatijeg europskog skijališta Kronplatza. Prezentacija koju su napravili o novostima bila je stvarno nešto posebno. Projekti vrijedni desetke milijuna eura realizirani su u samo jednoj među-sezoni. Oni planiraju nekoliko godina, a realiziraju u par mjeseci. Kod nas je upravo dijametralno suprotno.

Pa što je to tako revolucionarno ove godine kod Tirolaca? Napravljena je nova skijaška staza dužine 7km! Napravljena je nova žičara koja povezuje skijalište vlakom sa susjednim skijalištima. Iz vlaka se direktno ide na žičaru. Napravili su, odnosno zamjenili i ugradili još nekoliko gondola sa grijanim sjedalima, proširili nekoliko staza, povećali udobnost na dvije žičare smanjivanjem broja sjedala, ali povećali kapacitet ubrzanjem same žice. Sve ovo napravljeno je u jedno ljeto. Kada pogledamo naša skijališta, čovjeku dođe da plače. Bjelolasica prošle godine nije radila niti jedan dan, a prema svemu sudeći neće tako skoro niti proraditi. Umjesto da je glavni paviljom Olimpijskog centra obnovljen, novac od osiguranja je potrošen i sada samo slijedi propast svih ostalih paviljona koji će zbog zime i vlage propasti, a da ne pričamo o privatnim investitorima koji su izgradili apartmane i smještajne kapacitete u Vrelu. Sama Bjeloalsica ima fantastične mogućnosti, ali očito je da nikoga nije briga ili jednostavno ne znaju ništa o zimskom turizmu.

klikni na gornji tekst da vidiš zašto volimo skijanje

Pitaju ljudi pa zašto skijate u Italiji, Austriji...a kada kažem da je tamo jeftinije nego na Sljemenu ili Platku blijedo me gledaju. Da u startu ski karta je daleko skuplja nego doma, ali kada podijeliš cijenu karte sa skijaškim kilometrima koje napraviš tijekom dana ispada da su naše cijene paprene.
U svakom slučaju Kronplatz će i ove godine biti skijalište broj 1 u Hrvata, a kada je tako onda je i ponuda koja se nudi za Hrvate tamo prvorazredna... skijaška škola, smještajni kapaciteti, prijevoz, ugostiteljska ponuda, zabava....U "Hrvatskom tjednu" je sve podređeno našim gostima.

Zagreb open - održano i jedanaesto izdanje

Ovogodišnji "Zagreb open" preselio se na obronke Medvednice. Rekao bih jedna ugodna promjena. Prošle godine išli smo u noćnom izdanju, a ove godine u sasvim drugačijem okruženju sa potpuno novom koncepcijom utrke. Iako je za naše prilike odaziv bio u rangu Kupa Hrvatske (što znači da se moglo i bolje)  mi smo zadovoljni. Postignut je osnovni cilj, a to je da privučemo nova lica u naš sport. Još da nam prijatelji nisu stavili MTBO utrku i pravu trekking utrku u isti dan, imali bi i duplo više ljudi. No i ovako je ispalo dobro. Koncepcijski smo odradili vrlo zahtjevan projekt koji je osmislila Ivana. Trebalo je odraditi nekoliko startova na različitim pozicijama u gotovo isto vrijeme. I dok su na jednoj strani startali natjecatelji na srednjim stazama, u ciljnom prostoru su nestrpljivo čekali natjecatelji na micrOtrekku i u "freak" kategoriji. Odmah iza njih kretao je i start dječje utrke. S obzirom da smo imali i otvoreni start za one koji dolaze kasnije na natjecanje natjecatelji su startali gotovo puna tri sata.

Vrijeme nas je poslužilo, no sunce je ipak bilo puno slabije tako da je u hladu bilo čak i "fine" zima. Za nas organizatore koji stoje na mjestu pomalo otegotna okolnost. Dječja trka je bila puni pogodak. Opet smo bili u malo ekstremnijim uvjetima i veseli nas da je unatoč tome nastupilo gotovo 40 najmlađih.

Na terenu smo postavili preko 50 kontrolnih točaka. Od toga je 38 bilo sa perforatorima i oni koji su trčali "freak" stazu pokupili su ih sve. Taktika je bilo raznih, a oni koji su si dali truda i na startu izgubili par minuta su na kraju i profitirali zahvaljujući iscrtavanju planiranog puta. Triathlonci su se pokazali izdržljivima. Nije im bilo lako jer Medvednica ne prašta greške i nije lako trčati i voziti bicikl po vršnom grebenu. Skupi se tu dosta uspona. Četiri odabrana su odradila sve tri discipline, a bilo je i napeto za ukupni plasman. Činilo se da je u muškoj konkurenciji sve riješeno nakon trčanja, jer je Boško napravio veliku prednost prije nastupa na biciklu, no nakon bicikla se sve vratilo gotovo na nulu. Zanimljivo u svakom slučaju.

Na micrOtrekku je pobijedio Dario Rocco inače član našeg jedinog pustolovnog tima koji je nastupio u Patagoniji na jednoj od najvećih pustolovnih utrka u Svijetu. Trčao je sa kamerom pa ćemo možda uskoro imati priliku vidjeti i kadrove sa terena.

U sjeni našeg angažmana oko trke Jan je ostvario i svoju prvu pobjedu u svojoj kategoriji. I to kakvu! Sa sedam minuta prednosti dobio je sve dečke starije od njega. Iznenadio je i nas. Dobra utjeha nakon propuštanja dvije kup utrke na Žumberku.

Najboljim natjecateljima uručene su medalje i majice koje su tiskne posebno za ovu prigodu. Kao što rekoh vrijedilo je doći. Bilo je za svakoga ponešto. Sada nam slijedi završetak sezone u Hrvatskoj, trka u Veneciji i to je to. Čekamo snijeg za nove aktivnosti.
Rezultati

Otvoreno prvenstvo Samobora

OK Japetić je prošli vikend organizirao svoje natjecanje na Žumberku. Dva dana na teškom i zahtjevnom terenu u okolici Budinjaka ponudila su pravi gušt orijentiranja. Organizacijski se klub potrudio i napravio je većinu stvari onako kako i treba. Bilo je malo natezanja sa startnim listama, no to su problemi koji se lako rješavaju i ne utječu na esenciju našeg sporta:"Odlazak u šumu i druženje na cilju". Toga nije manjkalo, a najbolji primjer su klinci koji su se svi zajedno bez obzira na "pripadnost" zafrkavali oko cilja.

Prvi dan je na programu bila konačno jedna "klasika" u našem kupu. Vrijeme je bilo izvrsno i svi preduvjeti za dobru trku su bili prisutni. Naravno koncepcija staze je stvar svakog postavljača, a ukusi što nekome paše u koncepciji su također osobni stavovi. Kako nikada nisam volio probijanje kroz trnovita područja, taj dio staze mi se nije svidio. U tim dijelovima sam vjerojatno i gubio podosta vremena. Bio bi sretniji da smo imali više osmica po tehnički teškom terenu. No kako Thierry kaže: "Moraš se boriti protiv onoga koji je sastavio stazu i dokazati da si bolji od njegovih zamisli". Nije baš tako ispalo, ali nije da sam nesretan zbog toga. Najveću grešku sam napravio na novom dijelu karte pred sami kraj. Stojim u šumi, oko mene stijene, pravi "skalačeki" ;), a na karti šuma Striborova sa par crnih točkica. Ništa mi  nije jasno. Opis kontrole kaže ugljenište, a na karti smeđi X koji bi trebao predstavljati posebni detalj na terenu. Kada sam konačno našao kontrolu shvatio sam da sam prošao na pola metra od nje barem tri-četiri puta. Kontrola u rupi, no pozicija štima. Nema zamjerke, osim na crtača. Totalno me zbunilo i smetao cijeli niz stijena koje su prikazane na čudan način kao kameno polje. No, ono glavno je da sam stazu prošao, noga i dalje boli unatoč bandažiranju, ali stvari idu na bolje. Sve u svemu gledajući koncepciju malo je falilo dugih dionica koje su glavna odlika dugih staza, no to su nijanse.Cilj je postignut, bili smo u šumi i orijentirali se. Uživali u prirodi koja je u ovo doba stvarno posebna.

Boravak na cilju malo se odužio jer je naš Krešo treker odlučio provesti malo duže vremena na stazi. To je klasični problem sa trekerima jer su im naše orijentacijske staze prekratke pa uporno borave onoliko koliko smatraju da trebaju biti u šumi, a to se kod njih mjeri u barem 5+ sati. Tako i bi. Unatoč našem obilasku cijelog terena autom Krešo je sam izašao iz šume, pomalo razočaran jer mu je organizator maknuo zadnje tri kontrole. Što se može kada treking traje cijeli dan, a kod nas ipak prije mraka treba i skupiti zastavice :))

večera

Povratak u Zagreb smo preskočili. Našli smo smještaj na brdu i nas dvadeset je uživalo u dobroj klopi, toplim tuševima, velikom dnevnom boravku sa televizorom i udobnim krevetima na samo par minuta od ciljnog prostora. Neki su bacili i nogomet na prave male golove u dvorištu.

ciljni prostor drugi dan

Drugi dan je osvanuo sunčan, ali su vjetrovi ubrzo donijeli kišicu. Već smo pomislili da nas čeka mokra trka. Postavili smo šator na cilju, a organizator se potrudio i postavio je veliki šator za sve natjecatelje. No na kraju nije trebalo. Sunce se probilo i sve je opet bilo spremno za novu trku. Trčalo se na novom dijelu karte, a dužine su bile skraćene na srednje staze. Po prvi puta od kada sam povrijedio skočni zglob u Rijeci noga se ponašala puno bolje i manje je bolila. Još je doduše ograničen zglob u pokretu, no miče se i to je bitno.

Startao sam prvi i poučen iskustvom o crtanju stijena od prvog dana bolje sam čitao kartu što se pokazalo i na vremenu. Nekoliko sitnijih grešaka do cilja i solidnih par minuta zaostatka za Linom i Tomicom. Matjaž je ionako trenutačno klasa za sebe.

Vihoraši u Kalju

Sve u svemu jedan vrlo lijepi vikend, uz vrlo dobru organizaciju trke. Na trci je bilo devedesetak natjecatelja, a bile su nam i "Sove". Da se termin nije preklopio sa "Zagrebačkim maratonom" imali bi zasigurno i preko stotinu trkača.

ekipa M16

Rezultati natjecanja su na stranicama OK Japetića jedino još nema prolaznih vremena za analizu. Valjda bude i to uskoro.

Zagreb open - startne liste

Startne liste za "Zagreb open" su na webu. Prijave će se još primati i na dan natjecanja, a kada se vacanti popune u pripremi je i printer tako da će svi moći startati koji se pojave na trci. Naravno ako dođe par stotina ljudi ;)  naknadno ne očekujte čudo jer za svaku kartu ipak treba ponešto vremena dok izađe iz printera. No, bilo kako bilo, osamdeset duša ovu nedjelju užibvati će u prekrasnom sunčanom danu na Medvednici, a uz to će se još i orijentirati. Bilo bi nas i daleko više da se istovremeno ne borimo na nekoliko frontova pa nam je tako dobar dio ekipe na MTBO utrci u Sloveniji, a dio na trekingu preko brda. Startne liste

"Freak" karton i obavijest

Dovršavaju se pripreme za ovogodišnji "Zagreb open". Do sada je prijavljeno pedesetak ljudi, a prijave smo ostavili i dalje otvorene do sutra oko podneva kada karte idu u tisak. Dakle ako netko još uvijek ima želju za prijavom slobodno neka se prijavi.

Danas prenosimo i fotku kontrolnog kartona koji će nositi natjecatelji na "freak" stazi. Kao što se vidi natjecatelji će stvarno sakupiti apsolutno sve kontrole koje postoje na terenu, a njih nije malo. Trideset i osam kontrola će biti u šumi ;) što je i izvrstan trening za one malo zahtjevnije.

Zagreb open i Kupovi Hrvatske

Danas je rok za prijave za "Zagreb open" na Medvednici. tko se još nije prijavio ima priliku to odraditi putem orienteering online portala. Trka će biti "baš onak za gušt" bez pritiska bodova, pa dođite i uživajte.

Za vikend ste imali prilike vidjeti i rezultate kupa koje vodi Lino, a sada su aktivne i stranice pa možete redovito pratiti sve što se događa u kupu i računati pred zadnje trke u Međimurju. Hvale vrijedan posao i dobar ulaz i  ulog u novu bolju sezonu. Ako primjetite neku grešku Lino to brzo ispravlja, samo mu trebate javiti.

Preminuo Zdravko Ceraj

Dugogodišnji predsjednik planinarskog saveza Zagreba i jedan od pionira Hrvatskog planinarstva i atletike g. Zdravko Ceraj danas je preminuo u 92. godini života. 

Zdravko je tijekom svoje planinarske karijere koja je trajala punih 75 godina osvojio gotovo sve europske i hrvatske planine i vrhove, a još prošle godine održao je pozdravni govor na Danu planinara grada Zagreba na Medvednici. Njegove priče nadahnule su mnoge Hrvatske planinare i atletičare. Kao atletičar nastupao je na Olimpijskim i Mediteranskim igrama za reprezentaciju bivše Jugoslavije. 1952. nastupio je na Olimpijskim igrama u Helsinkiju na 5000 metara (15'17 - PB 14'26). Na Mediteranskim igrama u Aleksandriji 1951. godine osovojio je srebrnu medalju na 5000m. Nagradu "Matija Ljubek" za životno djelo od Hrvatskog olimpijskog odbora dobio je 1994. godine.

Od silnih priča i dogodovština iz svoga života Zdravko je volio prepričati priču sa Grčke planine Olimp na kojoj je 1980. iskopao rupu u snijegu i u njoj prespavao, a u jednom danu dva je puta osvojio olimpski vrh Mitikas visok 2917 metara. Zbog svoje brzine kojom je osvajao vrhove dobio je nadimak "Alpska pošta". Na najviši europski vrh Mont Blanc (4807 m) popeo se tri puta. 

Prema svojim riječima dva se puta u planinama jedva spasio. Pet je dana sam proveo na stijeni u Julijskim Alpama, a osam dana spavao je i na sjevernoj stijeni Triglava. Jeo je samo snijeg, a nakon toga mu je supruga Karmela spalila planinarsku odjeću. No nastavio se penjati i dan danas je sa nama u planinama u našim srcima.

Zdravko Ceraj bio je i na mnogim orijentacijskim natjecanjima i pratio je zbivanja i kada se nije više aktivno bavio orijentacijskim trčanjem. Na "Zagreb openu" je u nekoliko navrata dijelio medalje najboljim pojedincima.

Sprovod će se održati u ponedjeljak na zagrebačkom krematoriju u 13:45 sati.

"Freak" Zagreb open

Ako se još niste odlučili za "Zagreb open" evo i jedne zgodne kategorije koju smo uveli. Zove se "Freak" i natjecatelji skupljaju apsolutno sve kontrole koje smo toga dana postavili na terenu. Kako to izgleda u praksi možete vidjeti na fotki. Jasno na dan trke će ipak ispod kružnica biti i karta. Kao što vidite kontrola ima puno, ali će zasigurno biti zabavno.

Pripreme za Medvednicu i Zagreb open

Jučerašnje poslijepodne proveli smo na Medvednici. Nažalost noga još ne funkcionira kako treba pa je moj angažman bio više šoferski nego tehnički, ali Iskra i Ivana su na terenu odradili ono što je trebalo. Malo je još dorađena karta koliko je to moguće, a s obzirom da smo ionako rekli da će karta biti relevantna reljefno, a ne vegetacijski poslužiti će svrsi ;) Rekli bi Makedonci: "Nema da brineš". Dio koji je predviđen za srednje staze je pregledan i trčljiv što je najbitnije. Onaj dio koji mene brine je dio koji ne koristimo za trku, ali ukazuje na nevjerojatnu bahatost šumarije koja uništava sve pred sobom. Niti jedna isprika ili opravdanje ne može pokriti krš i lom koji su napravili na nekim padinama. Jednom riječju sramota, a da ne kažem kriminal.

Jedno je sigurno, klopa na domu "Runolist" je vrhunska i u nedjelju na trci možete isprobati sve što se nudi. Preporučamo štrudle, domaći kruh, puricu s mlincima.....

Prognoza za ovaj vikend se malo popravila i sada uz kišne kapljice imamo i sunce tako da nam se možda posreći. Jedino je temperatura i dalje niska, dakle jakne idu definitivno van iz ormara.

Riječki vikend

Riječki vikend ostat će upamćen po najtoplijem jesenskom danu od kada se mjeri temperatura u Hrvatskoj što je naravno iskorišteno za jedno lijepo poslijepodne u moru. Puna dva sata nismo izlazili iz vode. Pravi gušt. No prije kupanja trčali smo po Trsatu. S obzirom na teren koji je opsegom mali, a na njemu je trčano već dva puta, treće izdanje sprinta po Trsatu nije uopće bilo loše. Jasno neke stvari su već toliko pozate da se trči napamet, pa je izostala ona nepredvidljivost i težina nove karte, no sve u svemu ništa lošije od nekih sprintova na kojima smo trčali ove godine. Doduše za mene je ovo izdanje bilo pogubno. Nakon povrede desnog skočnog zgloba u Varaždinu ovaj puta nije izdržala lijeva strana. U trenutku dok sam po prolazima još bio treći, krivi skok sa stepenica uzrokovao je još jednu ovogodišnju povredu. Šepajući sam se dovukao do cilja, izgubio treće mjesto i krenuo u proceduru oporavka. Iskra je uz pomoć Marina u rekordnom roku odnekuda izvukao vreću leda, organizator je dao kremice. Proglašenje sam preskočio u mislima što sutra i u nastavku sezone. Plan da prespavamo na Platku silom prilike smo promijenili jer sam ja točao nogu par sati u moru, a i škola na Pećinma je nudila čisto dobar komfor za spavanje.

Noćni odlazak na WC protekao je u neviđenoj muci. Nisam mogao navući tenisicu na nogu da uopće dođem do toaleta, a stati na nogu bilo je gotovo nemoguće. Ujutro ista situacija. Malo razgibavanja zgloba dalo mu je pokretljivost, ali bol je i dalje bila prevelika.

Sve je govorilo da ništa od trke na Platku. Još pola sata prije starta bio sam u nedoumici i onda ipak odlučio otići na stazu barem šepajući, pa koliko ide, ide. Ivana je odradila majstorski posao. Zabandažirala je nogu profesionalno, stavila dodatni zavoj za fiksaciju zgloba i nekako je sve postalo čvršće. Kratko zagrijavanje prije starta nije bilo moguće jer su bolovi još uvijek bili prejaki. Na samom startu uzimam kartu i prva dionica je bila manje više po putu. Nekako se gegam nizbrdo i hoćeš, nećeš ti prolazi kroz glavu kako drugi na ovoj dionici trče punim trkom i već sada imaju prednost od dvije-tri minute. Prvi test noge nastupio je ulaskom u kamenje. Idem skroz lagano i pazim da se noga ne izvrne. Uzbrdo za divno čudo sve ide bez problema, ali nizbrdice predstavljaju problem. Noga se kroz neko vrijeme zagrijala i bolovi su bili nešto manji. Sve varijante koje sam birao bile su u stilu početnika - najbližim smjerom do puta, pa okolo-naokolo što bliže kontroli po putu. Srećom je koncepcija staze bila prejednostavna pa je elita imala cijeli niz takvih kontrola. Samo na jednoj kontroli radim veću grešku. Stojim na grebenu punom kamenja i s obzirom na stanje noge neda mi se trčkarti okolo radi relokacije već pokušavam sa jednog mjesta riješiti problem. Iz istog smjera kao i ja očito birajući istu varijantu dolazi i Tomo. Zajedno još neko vrijeme tražimo kontrolu i onda ju on nalazi. Tomo nestaje put šume, a ja ustaljenim sistemom na put pa okolo. Za divno čudo dolazim prije njega na slijedeću, no naravno do kraja je bilo dosta "tabananja" na kojem nisam imao šanse. No noga je izdržala do kraja. Ovoga puta rezultat je bio totalno irelevantan. Bilo je važno proći stazu i vidjeti gdje su vlastite granice. Koliko je to bilo pametno vidjeti ćemo već ovaj vikend jer sada slijedi saniranje zgloba koji je naravno nakon trke dobio dodatni trbuh. Najteže mi je palo skidanje bandaže sa nedepilirane noge. Uff, kako to boli, gore od same povrede noge.

Sama trka je protekla po lijepom i sunčanom vremenu što je za Platak jedna lijepa i ugodna novost. Od desetak trka na tom terenu mislim da su dvije ili najviše tri bile u sunčanom okruženju. Rezultati možda i pomalo iznenađujući što se vremena tiče. Matija sa solidnim vremenom (40') na drugoj poziciji, Tomo sa većim zaostatkom treći (47'), Edi sa 50' četvrti, a ja sa "samo" 12' zastataka iza Tome sedmi. Pobjednika nema, nisam ga vidio na prolašenju kao i mnogo puta do sada :(.Očito se dosta griješilo na dijelovima gdje je karta slabije reambulirana. Srećom meni je moja sporost dala malu prednost pa nije bio zaletavanja. Kod djevojaka u konkurenciji su ostaje jedino četiri mušketirke. Vinka, Nikolina, Antonija i Ivana se izmjenjuju u pobjedama, a ostatak izgleda nije izdržao ovu dugu sezonu. Ovoga puta slavila je Vinka sa minutom prednosti ispred Ivane i dvije i pol minute ispred Nikoline. Zavrijedile su ove godine sve četiri da odu na WOC, ako ništa drugo zbog svoje sportske borbe tijekom sezone.

Riječki vikend je zapravo bila ugodna promjena lokacije trke jer dugo nismo bili na službenoj kup utrci južno od Zagreba. Slijedi nam vikend na Žumberku koji bi također mogao biti dobar. Pripremite se jedino za promjenu vremena kažu da bi vikend mogao donijeti jesenske kišice. Nadam se da je organizator u međuvremenu izgradio neki objekt ili šator na cilju :))) Rok za prijave je produžen još danas pa tko nije neka se prijavi.