Idemo malo u Slavoniju

Razgovarajući proteklih dana sa Duhom dotakli smo se i nove karte u Slavoniji. Našice će bit prvi grad u Slavoniji u zadnjih X godina da je dobio novu kartu i na kojoj će se održati jedno natjecanje. Kada je krajem prošle godine dok se radio kalendar došla najava da će trka biti tamo sa oduševljenjem sam to prihvatio, ali nažalost termin nije bio baš najsretniji. 22.08. još je debelo vrijeme godišnjih odmora i mogli bi reći vrhunac turističke sezone. Svi klinci su na moru, a i mnogi roditelji, studenti i ostali. Odluka je na kraju bila da se trka uvrsti u kalendar, ali da se ne boduje za Kup Hrvatske. Malo smo diskutirali i o tome da li je to zaista tako da bi u Našice došlo puno manje ljudi u tom terminu? Da li bi to bila na neki način nagrada onima koji se odluče poduprijeti razvoj orijentacije u Slavoniji da se trka boduje za Kup? Eto imate priliku se izjasniti o tim pitanjima.

Koliko postoji entuzijasta ili orijentacijskih fanatika u Hrvatskoj koji bi radi dva sprinta prekinuli godišnji odmor i otišli put Slavonije? Ja znam nekoliko i vjerojatno sam među njima, ali nisam baš siguran za ostatak hrvatske orijentacijske scene. Možda griješim. 

Ako ću biti u Hrvatskoj u to vrijeme svakako ću krenuti put Našica. Spojiti ćemo jedan ugodan vikend, obići možda još neke lokacije koje već duže vrijeme planiramo (Kopački rit) i sigurno će to biti lijepi vikend. Svakako ga preporučam i drugima. Osim klasičnog sprinta na programu bi trebala biti i sprint štafeta. Dakle super zanimljivo i brzo i zato zapamtite taj datum.

Zanimljivo je u stvari da smo mi Našice već prije mi uvrstili u lokaciju koju bi trebalo kartirati i eto Tkalec je odradio posao na zadovoljstvo svih, a da se nismo niti razgovarali o tome. Isto nam se dogodilo i sa Budinjakom kada je Japetić rekao da planira raditi taj teren.

A da su Našice grad sa najpopularnijim o-gradonačelnikom to malo ljudi zna. Krešimir Žagar bio je dugogodišnji član OK Vihora i nastupao je i za vojnu izbornu vrstu Hrvatske. Iza sebe ima dosta veliko orijentacijsko iskustvo i uopće ne sumnjam da će dati potporu OK Međimurju u organizaciji trke.

Ivana prvakinja Hrvatske

Bio je ovo dugi vikend. U tri dana prevalili smo gotovo 1000 kilometara, ali isplatilo se. Protekli tjedan mnogi su pospajali slobodne dane u dugi tjedan, a mi smo marljivo sve odradili i u petak krenuli preko Austrije za Mađarsku.

Zalaegerszeg je bio poprište Thermenland opena, natjecanja novijeg datuma, ali iznimne reputacije. Recesija je izgleda i tu uzela danak i od početne euforije sa kojom su krenuli organizatori prije par godine (Austrija, Slovenija, Mađarska) nije previše ostalo. Malo sam na početku bio zbunjen jer se nisam mogao pronaći na starnim listama, ali sve je riješeno kada sam shvatio da je M35 duga kategorija spojena sa M21B, odnosno po našim gledanjima M21A jer te kategorije nije bilo na listi. Čudne su mi te mađarske podijele. No trka je i dalje više nego dobra, konkurencija solidna, tereni zanimljivi. Trodnevno natjecanje počelo je noćnim sprintom u petak. Karta je neodoljivo podsjećala na naše Zapruđe, sa razlikom da je sve skupa na jednom brdu. Skupilo se na noćnoj trci sigurno par stotina ljudi i sve skupa je bilo lijepo, zanimljivo i dinamično. A da su Hrvati navikli na ovaj tip trke pokazali su i rezultati: Matej Štambuk bio je drugi u M16E, Matija Razum drugi u M18E, Edi peti u eliti, ja treći u M21B(A), Eva prva u Ž35, Ivana treća u Ž35. U rezultatima sam naišao i na ime Lucije Telisman koja je pobijedila u Ž18E, tko zna ima li kakve veze sa Hrvatskom?

Drugog dana natjecanja na rasporedu je bila klasika, a to u mađarskoj znači poprilično duge staze. Elita je bila nešto preko 14 kilometara, naša u M21B malo ispod 10km, a veteranke su imale oko 7,5km. Teren je praktično bio podijeljen na dva dijela. Jedan u kojem si mogao trčati pet po kilometru i jedan u kojem si kosti mogao ostaviti u gustišu, a da te nitko ne nađe idućih deset godina. Trebalo je dobro noge dizati i paziti na ono što je pod nogama. U trku sam kao i uvijek kada je malo duže krenuo u lakšem tempu i onda polako pojačavao kada sam dobio osjećaj za kartu. I sve je bilo dobro do trenutka kada sam pred sobom vidio da nema šanse da stavim ruke da se dočekam u padu. Bubnuo sam glavom u neko deblo na podu i bome se dobro stresao. Utrnula mi je cijela lijeva strana lica. I u tim trenucima lagano sam trčao i provjeravao da li je nešto krvavo. Srećom samo udarac, ali nakon njega je valjda došlo do pada koncentracije i odmah sam na slijedeću kontrolu napravio popriličan burek. Petnaest minuta viška bilo je dovoljno da se relociram i nastavim dalje. Na kraju 109 minuta u cilju. Nije baš bajno, ali preživio sam. Kako me ove godine idu padovi moram biti sretan da ne zavšim kao Špek prije desetak godina. No Ivani je zato sjela trka. Bila je druga i preuzela je vodstvo u ukupnom poretku. U tim trenucima čak smo razmišljali i ostati treći dan jer nemaš priliku baš svaki dan startati prvi u lovačkom startu u Mađarskoj. Na kraju je ipak prevagnulo prvenstvo Hrvatske u preciznoj orijentaciji. Sjeli smo u auto i put pod noge preko 300 kilometara na granicu prema Trstu. Rezultati

Nedjelja u Sloveniji je osvanula prekrasna sunčana. Vinska cesta prema Dutovlju imala je zeleniji štih u odnosu na proljeće kada tuda idemo na trku "Lipica open". OK Azimut uz pomoć Talijana Cesare Tarabocchie dao si je truda i nakon dugo vremena trka precizne izgledala je na jednom višem nivou. 

Tu najviše mislim na onaj tehnički dio, a to znači da su na vremenskim kontrolama bili šatori i stolice, osvježenje na stazi... Kao i uvijek mogli bi diskutirati o zadacima, ali opći dojam je da je trka uspijela. Službene rezultate još nisam vidio, ali ako se ne varam bilo je četrdesetak natjecatelja iz Slovenije, Italije i Hrvatske. Po prvi puta održano je i ekipno natjecanje, a Hrvatska je prijavila tri svoje ekipe i na kraju pobijedila. Pobjedničku ekipu sačinjavali su Ivica Bertol, Zdenko Horjan i Dalibor Perković. U pojedinačnom ukupnom poretku najbolji su bi Talijani na prvom i drugom mjestu, a treći je bio Krešo Keresteš. Boje Hrvatske najbolje je obranila Ivana koja je bila ukupno četvrta, a time osvojila i naslov prvakinje Hrvatske. Prošle godine bila je druga, ove godine prva. Najbolji rezultat od Hrvata na prvenstvima Hrvatske. Također čovjek za prvenstva je Ivica Bertol. Prošlogodišnju broncu zamijenio je ovogodišnjim srebrom i ukupnom pobjedom u paralimpik kategoriji. Treći je bio Zdenko koji se time domogao i prvog postolja na prvenstvima Hrvatske. Ja po običaju četvrti. Jednako kao i lani, s tom razlikom da sam napravio i ono što sam rekao da ću napraviti. Doslovce sam stazu preletio u brzom ritmu i 25 zadataka prošao sam u 80 minuta. Dum-dum strategija nije bila loša i da sam malo više vremena provodio na kontrolama možda bi samo jednu kontrolu drugačije odgovorio. Moji ekipni kompanjoni Iskra i Ivo nisu briljirali, ali borili smo se i na kraju  bili bolji od naše feminističke ekipe ;)

Čestitke Ivani, Ivici i Zdenku na osvojenim titulama, diplomama i nagradama (pronađi uljeza :).

Ovime je prvi dio sezone i službeno gotov. Oni najuporniji nastavljaju po Mađarskoj, Austriji, Češkoj...., a oni manje uporni na moru.

Kapa dolje Ivek

I dok se većina Hrvata lufta ovaj tjedan kod mene je ludnica. No konačno sam i neke stvari skinuo sa vrata. Avionske karte za WOC su kupljene i ekipa može bezbrižno krenuti početkom kolovoza prema Skandinaviji. Isto tako će se i bezbrižno vratiti. Problem je jedino ako proradi opet vulkan na Islandu. Onda će veslati do Hrvatske. Juniori kreću za desetak dana put Danske. Alen rješava voditeljstvo tamo, a moj posao je pri kraju osiguravanjem smještaja, prijevoza i prijavama. Za WTOC se stvari također polako slažu i bukiran je smještaj-prijevoz, plaćena startnina... IOF je isto na listi onih koji dobivaju od nas, pa smo tako riješili i članarinu. Nije malo, to zadovoljstvo ima cijenu od 830 eura.

Kada gledam druge sportove krovne organizacije također uzimaju članarinu i to je normalno, ali vrlo često nešto i daju za te novce. Da li su to seminari, školovanja, stručna pomoć, edukacijski materijali... ili nešto drugo nije bitno. Imaš osjećaj da netko stoji uz tebe. Nažalost IOF još uvijek nema tu politiku. Možda jednog dana.

Jučer sam odradio i trening na Medvednici. Ništa spektakularno, ali nevjerojatno koji umor u nogama je još uvijek bio prisutan od Platka. Kada sam došao do Grafičara baš me nešto izmučilo. No svjetla točka je svakako Ivek koji je po prvi puta istrčao i ovu rutu. Kada vidim njegov napredak kroz godinu stvarno mu skidam kapu, a nije lako kada ti fali pola mišića na nozi. Mnogi zdravi ljudi ne mogu niti do Cmroka, a kamoli ovako nešto. Zato još jednom, bravo Ivek! Slijedeći cilj je gelender ;)

PH precizna

U nedjelju će se u Dutovlju organizirati prvenstvo Hrvatske u preciznoj orijentaciji. Ekipi će to ujedno biti i zadnja provjera pred nastup na Europskom prvenstvu u Švedskoj i Svjetskom prvenstvu u Norveškoj. Ovaj puta preskačem Norvešku i svoje mjesto prepustio sam slijedećem na listi. Ako se i kojem slučajem nađem tamo biti će to privatno i bez obaveza.
Još malo pa će u juniori put Danske na Svjetsko prvenstvo. Matjaž je bio tamo na trening kampu dok smo se mi kupali na Platku, a ostatak ekipe će po prvi puta u Skandinaviju. Danska je nama najbliža i dio terena je vrlo sličan kontinentalnom tipu terena tako da to ipak neće biti preveliki šok za juniore. Kombi za juniore je spreman, startnine i smještaj je riješen i ostaje im samo da krenu i daju sve od sebe.

Na Vihorovim stranicama možete naći rezultate Kupa Hrvatske. Ekipno nakon polovice odrađenih utrka smo u vodstvu, a drugi je Maksimir. Torpedo se bori za to isto mjesto. Biti će zanimljivo do kraja sezone. Vidjeti ćemo tko ima dužu klupu.

Slijedi nam i cijeli niz ljetnih trka, a sve počinje već ovog vikenda "Thermenland openom" u Mađarskoj, pa OOnlinom, Croatia openom, 5 dana Mađarske, Češke... Da se toga naći stvarrno cijelo čudo, samo treba odlučiti kamo ići. Ja ću za početak danas na Sljeme :)

Eh, da "by the way" na Facebooku se pojavila jedna zgodna stranica na kojoj se objavljuju Hrvatske orijentacijske karte, a Darko Duhović polako puni i posebnu stranicu posvećenu našim kartama. Hvale vrijedan projekt koji iziskuje puno truda i vremena. Bacite pogled.

Uzbudljiv vikend u Rijeci i na Platku

Prognoze su se ostvarile. Kiša je neumorno padala još kada smo kretali iz Zagreba. No u cijeloj mokroj vikend priči subota je ipak isplivala nekako bez kiše. Trka na Trsatu je protekla u suhom okruženju. Staze su bile zanimljivo koncepirane i u silnoj brzini radilo se puno grešaka. I dok za neke kontrole znam gdje su sekunde otišle, za neke mi još sada nije jasno kako je vrijeme u odnosu na Edija toliko lošije. Pred kraj staze stigao sam Fabu i počelo je neobuzdano ganjanje što je uzorkovalo i veće greške tako da sam na predzadnje dvije kontrole izgubio višeod 40 sekundi. Na sprintu puno previše. To je iskoristio Ivan Draušnik koji je zasluženo izborio srebro. Edi ovaj puta klasa za sebe. Brz, točan i nedodirljiv. U košmaru promjena smjerova, puno kontrola i brzini puno je natjecatelja preskočilo kontrolu ili pretrčalo istu. To su odlike sprinteva i normalne stvari. Mislim da je postotak diskvalifikacija na sprintevima daleko veći nego na običnim trkama.

Nakon proglašenja počela je kiša i odonda još nije stala.

Nedjeljno jutro na Platku bilo je mokro i srećom bez magle. Start je bio blizu doma pa su natjecatelji ipak mogli boraviti duže na toplom prije nego su se zaputili prema  šumi. Za promjenu je i muška elita bila dobro popunjena i to je super.Čovjek ipak ima više motiva i mislim da je neminovno i dobro da iduće godine sustav natjecanja ide na dvije seniorske muške i ženske kategorije.

Elitna staza je bila dugačka malo ispod 10km. Jedna prava muška klasika. Koncepcija u prvom dijelu staze mi se sviđala. Puno orijentacije i puno mogućnosti za greške. Tu sam i napravio jedini burek od cca.7 minuta. Ostatak staze mogu reći da sam odtrčao relativno dobro, bez nekih većih grešaka. Taktika je bila da ipak krenem nešto polakše i sigurnije zbog dužine staze i to se pokazalo kao dobro. Istrčao sam stazu do kraja bez velike muke, a ove godine u nogama baš i nemam nekih dužinskih treninga.

Od konkurencije na listi su bili uobičajeni elitaši i dobar dio A kategorije. Prema mojim procijenama Lino je bio favorit, Edi iza njega i za broncu se borba trebala voditi između mene i Vedrana. Znao sam da ako puno ne griješim imam i objektivne šanse to ostvariti. Iako me greška na 7.KT malo izbacila iz ritma Platak je takav teren na kojem uvijek možeš očekivati da će i ostali griješiti. To se dobro vidi po prolazima. U tehnički težem dijelu staze oscilacije su velike i puno se više griješilo, dok je drugi dio staze bio nešto lakši i tu su mogli brzinci dobro profitirati.
No dok je kod djevojaka gotovo cijeli drugi dio staze bio puno trčljiviji, kod muških je nakon nekih brzih dionica slijedilo i par tehničkih kontrola i ako si uletio u punoj brzini u taj dio, gubile su se minute. Vedrana nisam vidio na stazi, ali prema prolazima vidim da sam ga stigao 6 minuta na 19.KT gdje sam pokupio Nikolu koji je kontrolu prije bio sa Vedranom. Da li je on mene vidio tamo ne znam, ali slijedećih par kontrola je bilo puno trčanja i to je njemu moglo odgovarati zbog brzine. Na kraju ipak eto bronca. Lino je bio uvjerljiv i zanima me baš da li bi Matjaž mogao skinuti njegovo vrijeme jer mi se čini vrlo respektabilno. Edi je drugi sa sedam minuta prednosti ispred mene. Recimo da sam išao bez te jedne veće greške bili bi tu negdje, no i on ima svojih grešaka.
Malo još o koncepciji. Nisam stigao vidjeti puno drugih staza, ali moram priznati da je nakon dugo vremena M12 imala po meni izvrsnu stazu primjerenu njihovoj dobi i znanju, a da su MŽ21 mogli izbjeći još onih par trkačkih dionica (kod cura naročito). M14 je imala istu prvu kontrolu kao i elita, malo preteško za njih. S obzirom na vlakić u ženskoj kategoriji uvijek sam veći poklonik dužih startnih intervala, tako da su i cure mogle imati barem 6 minuta startni interval, a možda se mogao i prmjeniti leptir u nekom dijelu staze da se razbije grupa ako je stvorena. 

Što se organizacije tiče, kapa dolje svima u Torpedu. Od kluba koji je bio pred rasulom stvorili su klub koji ima najmoderniju opremu, dobru organizaciju i volju. Karte prvi dan plastificirane, a drugi dan otisnute na vodo-otpornom papiru. Svaka čast. Nema sumnje da će Alpe Jadran kup će biti na visokom nivou. Jedino Marin ne smije biti u organizaciji, jer kada on radi trke onda kiša pada kao iz lavora.

Bacite pogled i na stranicu sa rezultatima na kojima imate i prolaze i splitbrowsere. Zgodno za analizu.
Rezultati Rijeka
Rezultati Platak

OŠ Ivana Gorana Kovačića

Jučer u večernjim satima u dvorani osnovne škole Ivana Gorana Kovačića održana je svečana dodijela priznanja  učenicima osnovne škole za godišnja dostignuća u učenju i slobodnim aktivnostima. Između ostalog škola je predstavila i svoje aktivnosti koje su provodili tijekom školske godine. Za nas "autsajdere" moram priznati da me je škola na neki način oduševila. Profesori i učenici stvarno su imali impresivnu listu aktivnosti i događanja i to vrlo različitih područja, od kuhanja, obilježavanja dana hruha, jabuka, do tehničke kulture, filmske radionice, školskog benda i sportskih aktivnosti. 

Po prvi puta na zavšnoj školskoj priredbi učenici i profesori nagrađeni su medaljama i za uspjeh na školskoj orijentacijskoj utrci. Medalje su podijeljenje najboljima, a zahvalnice su dobili pomagači. I mi smo ovaj puta bili dobitnici priznanja. I to ne bilo kakva priznanja. Škola se potrudila i za orijentaciju je napravila posebna priznanja u orijentacijskom stilu. Lijepa gesta.

Prošle godine ista škola odradila je orijentaciju na terenskoj nastavi za pete razrede kada je Ivica nacrtao kartu Vuglec breg, a danas imaju svoju školsku kartu.

Sve češće kapne i pokoji učenik na trku. Bilo ih je na Ačkovom kupu, na Jelenovcu, a biti će i u Rijeci i na Platku.

Sanja već ima planove i za iduću školsku godinu. Nadamo se da će se suradnja nastaviti na obostrano zadovoljstvo, a svaki novi učenik ili profesor na orijentacijskim utrkama više je nego dobrodošao.

Prognoza za vikend nije baš obečavajuća pa ponesite kabanice, kišobrane i ostalu zaštitu.

Kuda idu novci

Malo me stisnula gužva sa papirima, a između ostalog i reprezentativna administracija. Već mjesecima muku mučim sa slaganjem financija za aktivnosti reprezentativaca, da bi prije par tjedana konačno uspio koliko toliko sve posložiti u neku cjelinu. Lijepo sam ispunio sve programske zahtjeve, naloge, skupio račune i to proslijedio u HOO. Sve su zaprimili bez problema, ali me na kraju jedna rečenica skoro bacila u očaj: "Računajte na samo 80% planiranih sredstava za akcije koje imate jer se očekuje rebalans i ostatak je za sada nedodirljiv". To znači samo jedno, cca. dvije tisuća eura manje za reprezentativne akcije koje su ionako u debelom minusu. Što sada napraviti? Rezanje troškova, prebacivanje dijela troškova na članove reprezentacija....? Nema nam druge ako želimo da nam ekipe nastupe. Već sada smo izbacili četiri osobe iz seniorske reprezentacije i dvije iz juniorske u odnosu na lanjsku godinu.

S druge strane vidim kako HTV kuka da nema novaca i pošalje onda 20 ljudi u Afriku iako naša loptačka reprezentacija nije niti blizu. Što ćeš? Nogomet je bio i ostalo mamac za novce, a mi ako preživimo pričati ćemo o tome.

No nije sve tako crno. Ekipe će ipak otići na prvenstva i predstavljati će Hrvatsku na najvećim orijentacijskim natjecanjima po kvaliteti u našem sportu. Skromno, bez priprema i dodatnih dana za aklimatizaciju ili trening kampove, ali biti će tamo.

Startne liste za vikend su objavljene pa bacite pogled na liste za Rijeku i za Platak. Elita se popunila do zavidne brojke od 13 prijava. Nema Matjaža?! Šteta da propušta najbitniju trku sezone. No koga nema....

Jučer smo odradili i trening u muškom društvu. Krešo nas nije štedio, ali dobro mi je došlo provjetravanje svega što se skupilo u glavi.

U susret prvenstvu Hrvatske

Pet je dana do najveće trke sezone. Pojedinačno prvenstvo Hrvatske na duge staze, odnosno "klasika" je trka koja ima svoju posebnu težinu. Titula u ovoj disciplini uvijek nekako ima dodatnu težinu. Zašto? Pa vjerojatno zato što je sve krenulo iz klasične orijentacije. Ne tako davno nije bilo srednjih, skraćenih dugih, sprinteva, kratkih i ostalih formata natjecanja. Trčala se klasika i to je bilo to. Danas imamo sve ove prije spomenute discipline, ali još uvijek je klasika ta koja mami. Ista situacija je i na velikim Svjetskim natjecanjima. Klasika je kraljica i pobjednici se gledaju sa posebnim poštovanjem.

Ove godine prvenstvo se održava na Platku. Teren je doduše korišten za orijentaciju prije petnaestak godina i vjerojatno većina današnjih natjecatelja nije imala priliku trčati na njemu. Radi se o zahtjevnom kraškom terenu i ako je karta napravljena tako precizno kao što to izgleda na djeliću koji je objavljen onda nas čeka zaista zanimljiva borba za odličja.

Kažu da je orijentaciju nezahvalno prognozirati, ali eto idemo pokušati napraviti neki hint.

Seniorke:

Ova sezona je najujednačenija u zadnjih nekoliko godina. Iako je Vinka imala malu krizu rezultata njoj dajem prednost pred ostalima. Na drugo mjesto stavljam Nikoliku Stepan sa realnim mogućnostima da ukoliko joj sjedne trka bude i prva, ali i da bude u zadnjem dijelu tablice ako napravi kiks. Evu stavljam na treće mjesto sa realnim mogućnostima za srebro. Kiks prve trojke čekati će Ivana koja je odmah iza njih i može poremetiti planove prvoj trojci. Antonija je fizički najbrža i najspremnija, ali ako staze budu tehnički zahtjevne i po dijelovima na kojima ne može razviti svoju brzinu mala je vjerojatnost za medalju. U prikrajku čeka i Nevija koja  je fizički dovoljno spremna za izazov, ali tehnički još mora malo napredovati.

1. Vinka

2. Nikolina

3. Eva

4. Ivana

5. Antonija

6. Nevija

Seniori:

Ako Matjaž nastupi na trci svakako je broj jedan. Mala je vjerojatnost da ga netko može skinuti sa trona. Fizički je superioran, tehnički dovoljno jak, a najbitnije je i da je psihički stabilan. Pritisak mu ne predstavlja problem i to je tip terena koji voli. Na drugo mjesto stavljam Linu kojem leže teški tereni, a treći je Edi. To je trojka koja je ove godine ipak ispred ostalih. Kako to obično biva sebe stavljam na broj četiri što je moja pozicija za prvenstva Hrvatske. No za promjenu i u eliti imamo nešto veću konkurenciju pa ne isključujem da netko drugi uskoči među prva tri-četiri. Ante Jović sigurno je spreman za 10km krša, ali orijentacija je kod njega odlučujući faktor. Fabo trenira mjesecima, a znamo da se zna orijentirati pa možda i on ostvari koji zapaženi rezultat. Tu je i Miljac kojeg muče povrede, ali znanja ima... 

1. Matjaž

2. Lino

3. Edi

4. Damir

5. Fabo

6. Jović

Juniori:

Trojka koja ide na JWOC odrediti će poredak između sebe. Pikiram na Matiju kao broj jedan, Maria na broj dva i Ivora na broj tri. Istina je da taj poredak može biti i potpuno drugačiji jer juniori imaju dosta velike oscilacije, ali nekako mi ovaj poredak najviše odgovara.

1. Matija

2. Mario

3. Ivor 

Juniorke:

Šta reći? Ako ih se uopće skupi tri, Iva Štambuk je favorit. Sve ostalo je nevjerojatno koliko su cure nezainteresirane za sport, trke i treninge. 

Eto otvaram kladionicu. Onaj koji bude imao najviše pogodaka u poretku dobija jednu maramu za nagradu. Svoje prognoze napišite u komentarima. Prijave pogledajte na OOnlinu

Lokve 2010

Jučer smo doživjeli Lokve u jednom potpuno drugom izdanju. Prije par tjedana dočekala nas je kiša i hladnoća, a jučer prekrasan topli dan bez oblačka. Karta Dvorsko plase ili kako je od milja zovu prase poslužila je za još jedno izdanje Kup utrke. Skupilo se oko stotinjak natjecatelja i moram priznati da mi je ovo do sada najbolje izdanje Lokvarske trke. Mjesto okupljanja zgodno na livadi u šumi, start blizu, tehnički zanimljiv i težak teren. Mislim da je ovo bila i prva trka u Hrvatskoj po principu one-man-relay sistema i dopalo mi se. Istina je da imam sveukupno 8 minuta većih grešaka i da mi je bilo jako strmo, ali sve skupa dobro i zanimljivo. Nažalost četri minute izgubio sam na predzadnju kontrolu, a koliko čujem dosta ljudi je imalo tamo problema. Zelenjava mi nikada nije išla od ruke. Od cijele staze jedino što bi popravljao je karta i možda jedna dionica koja mi se ponovila u obrnutom smjeru, ali i to je bilo zbog odabira varijante. Teren je puno lijepši i detaljniji nego što su to crtači uspijeli prikazati. Dijelovi već zaslužuju i doradu, ali sve skupa dobar dojam. Rezultati u eliti su očekivani: Lino prvi, Edi drugi, a ja u nedostatku ostalih treći. Kod djevojaka Vinka slavi ispred Eve i Ivane. Kod cura je barem zanimljivo, jer sada barem pet cura ima šansu za pobjedu i biti će zgodno na prvenstvu Hrvatske idući vikend. Favoriti su sigurno Eva, Vinka i Nikolina, ali nikada se ne zna.

Moje pohvale organizatoru, sve je bilo na svom mjestu.

Dan smo završili u restoranu na lokvarskom jezeru, a nakon sladoleda, poznate juhe od gljiva i sličnih oblizeka manji dio se odlučio i na kupanje. Iako se u početku činilo da je voda izuzetno hladna za kupanje, nakon ulaska u vodu i prelaska one poznate granice odluke da skočiš u vodu, proveli smo i dobrih pola sata u vodi.  Stvarno je bio gušt, a nakon toga osjećao sam se kao novi. Mogao bi opet u šumu na trku. 

Sve u svemu jedna lijepa subota. Tko nije bio neka mu bude žao.

Počinje Svjetsko prvenstvo

Da danas počinje ludnica. Nije orijentacijsko trčanje, ali je nogomet. Naših loptača nema jer su zaglibili u mulj namještanja utakmica, novaca, sodome i gomore. S jedne strane mi je žao što ih nema u Africi, ali s druge strane kada pogledaš koliko novaca ide na njih, a koliko i kako vraćaju društvu nisu niti zaslužili biti tamo. Žao mi je vrijednih dečki poput Olića, Modrića, Eduarda koji su radom i znanjem dokazali da pripadaju Svjetskoj klasi, no eto stanje u Hrvatskom nogometu slično je kao i u društvu.

Slovenci nam sa pravom vade mast, Dežela ima ekipu i bez obzira na rezultate u Africi dio su Svjetske nogometne elite u ovim trenucima. Svaka im čast. Nisam neki pratitelj nogometa i nemam svojih favorita, ali siguran sam da će idućih mjesec dana biti spektakularnih utakmica i mnogi se neće moći odlijepiti od ekrana. Biti će to raj za žene: "Dragi daš mi karticu da malo peglam novčeke dok ti gledaš Brazil i Argenitnu? Kaj, Messi, ne, ne,promašaj... ma samo ti daj draga ja sam tu iduće dve vure...." I tako to do kraja mjeseca ;)

Na domaćoj O-sceni evo i nekih novosti sa IO-a koji je održan jučer. Određene su reprezentacije za JWOC, ETOC, WTOC i WOC. Troškovi su skoro finalizirani i kroz dva tjedna će valjda biti većina i plaćena.

Voditelj, izbornik i sl. za Alpe Jadran kup u Italiji u rujnu je Tomislav Kaniški i kontaktirati će ljude ovih dana koji su zainteresirani za odlazak. Trka je odmah na početku rujna pa prije nego se raspršite razmislite o toj trci.

Kad dođe rješenje od ureda državne uprave održati će se i još jedna skupština HOS-a i to je to. kreću vručine i vrijeme je za kupanje. Neki u znoju, a neki u moru. Sutra je trka u Lokvama. Gledam startne liste i potpuno mi je promaklo da je riječ o one man-relay trci za neke kategorije.Moglo bi biti zabavno ako ima dovoljno petlji da se spriječi šlepanje. Pogledajte si primjer kako je to izgledalo u Norveškoj na jednom treningu.  Kako vidim muška elita je spala na niske grane. Samo četri prijave, a staze nisu duge, već skraćene duge.

Kuda idu repke

Danas je sastanak IO-a HOS-a. Tema ima niti previše, niti premalo. Malo će se razgovarati o Skupštini, pa malo o sustavu natjecanja za 2011., nešto o tajniku, a ponajviše o reprezentacijama. Višemjesečni posao papirologije privodi se kraju i IO mora finalizirati odluke tko, kada i s čime ide predstavljati Hrvatsku na Svjetska prvenstva. Sigurno je jedino da MTB reprezentacija neće ići nikamo jer su odustali od puta u Portugal. Juniori idu prema Danskoj, a seniori u Norvešku. Precizna ide u Norvešku, a vjerojatno će o vlastitom trošku i na Europsko prvenstvo u Švedsku. To je ukratko. Danas će se valjda definirati i imena onih koji idu. Prijedlozi postoje, ali...

Troškovi su ove godine enormni. Skandinavija je inače skupa, a kada rade ovako nešto onda je još dva puta skuplja. Spavanje u školi naplaćuju preko 100kn po danu!!! Ručak na livadi biti će najjeftinije od 50kn -150kn....Sve skupa grozomorno kada staviš na papir i pokušaš složiti neku financijsku konstrukciju. Nadam se samo da neće biti neki rebalans budžeta jer ionako financije rastežemo koliko ide. Da se mene pita obvezao bi organizatora na jeftinije varijante smještaja za one koji to žele, a obvezao bih ih i na pružanje usluga organizirane prehrane. Na način snađite se kako je sada ne zna tko si to može priuštiti. Sve se u principu svodi na ono što smo i prije zaključili: male zemlje poput Hrvatske, Slovenije, Srbije i sl. služe za ukras velikima da mogu reći da je to Svjetsko prvenstvo, a najrađe bi da ipak nismo tamo jer oni su orijentacijske velesila koje drmaju. Naravno takve stvari se ne govore i biti će maksimalno ljubazni sa svima, ali osjeti se to iz odnosa IOF-a prema malima.

Svaka čast Norvežanima jer imaju razumijevanja za nas. Našao sam uz njihovu pomoć i sponzora reprezentacije koji će malo olakšati troškove, no o tome jednom drugom prilikom.

kada smo već kod reprezentacija početkom rujna je u Italiji Alpe Jadran kup na koji može ići puno veći broj reprezentativaca (MŽ18, MŽ21 i MŽ35). Lijepa trka sa besplatnom startninom i smještajem za one koji brane boje Hrvatske. Zainteresirani? Od danas navečer znati ćete i ime osobe kojoj se morate javiti da uđete u krug kandidata.

Nekako je toplo

Već smo se nekako navikli da toplinski udar krene nakon hladnog vala pa doslovce iz zimskih jakni uskačemo u kupaće gače. Rok za Lokve je prošao i koliko vidim na listi je 100 prijava. Od toga je preko 30 Vihoraša. Kao i uvijek prijave su stigle u zadnji čas. Upravo je šteta da ta brojka nije ostala na 180 koliko je bilo početkom sezone. Krajnje je vrijeme da klubovi malo pojačaju svoj angažman oko privlačenja ljudi jer ćemo spasti na razinu koja se dogodila Slovencima. 

Važna obavijest je da su Riječani pomaknuli rok prijava na utorak 15.06. što je hvale vrijedan potez. Možda preko vikenda uspijemo izanimirati dodatni broj ljudi za taj vikend. Kraj je školske godine i možda na putu prema moru ljudi odluče još koji dan provesti orijentirajući se.

S obzirom na dugu ljetnu pauzu u domaćem Kupu razmišljam da već sada izađem sa podacima za našu sprint utrku na jesen (sredinom rujna) da se ljudi jednostavno pripreme za taj dan. Planiramo potpuno novu kartu i teren koji nikada nije korišten za orijentaciju, ali da li ćemo stići sve napraviti vidjeti ćemo. Puno nam je vremena i energije otišlo na školu, crtanje karte Dotršćine i školsku kartu. Kada sada pogledam unazad odradili smo organizacijski u prvom dijelu sezone četiri planirane trke, a za jesen nam je ostalo još četiri.

Za vikend pripremite dosta tekućine jer je prognoza obećavajuća: lijepo vrijeme i visoke temperature.

Pre-O dan

Dva dana nakon trke malo smo slegli dojmove i komentare i možemo reći da su trke uspjele. Nije bilo savršeno, ali izvukli smo neke zaključke i iskustva iz organizacije dva precizna natjecanja u jednom danu i ako se iduće godine odlučimo na nešto slično znamo što nas čeka. Ivica i Jasminka su se naradili, a posebne čestitke svakako idu Ivici kojemu je ovo prva samostalna organizacija jedne utrke. Kada uzmemo u obzir da je u orijentaciji tek nešto više od dvije sezone, kapa dolje.

Svi rezultati i zadaci objavljeni su na Vihorovim stranicama pa koga zanima neka baci pogled tamo. Ugodno me iznenadio Tomo koji je prohujao jutarnjom stazom i rasturio. Sve to me podsjeća na moju čistu pobjedu na Rogli prije par godina kada o preciznoj orijentaciji nisam imao nekih prevelikih saznanja. Uđeš potpuno neopterećen i ne ulaziš u neka dubiozna razmišljanja i traženja što je organizator htio postaviti kao otegotnu okolnost. Da sam na obje trke u nedjelju manje filozofirao i da sam ostao pri svojim odlukama pri dolasku na mjesto odluke, imao bi barem šest bodova više, a to je već sami vrh. Ovako sam prečesto nešto mjerio, gledao i mijenjao prvobitno stajalište da bi na kraju sve ispalo loše. No to je precizna, treba biti koncentriran na ono što radiš, pustiti druge da rade svoj dio i ne zamarati se komentarima, hodanjima i mjerenjima sa čudnih pozicija.

Mislio sam eventualno napraviti popravni u svom dum-dum stilu na Krešinoj utrci ovu nedjelju, ali Slovence je uhvatila nogometna euforija i trka je pomaknuta za jesen. Moram priznati da je ovo prvi puta u više od 25 godina koliko idem na trke da je neka trka pomaknuta zbog nogometne utakmice koja se održava nekoliko tisuća kilometara dalje, a mogli smo baš zajednički navijati na cilju kada već naši loptaši odmaraju na obali. Tko igra? Pa naravno Slovenija i Alžir!!! Neprocijenjivo ;)

Ostaje nam odlazak u Lokve što i nije tako loše jer će nedjelja ostati slobodna. Bliži se kraj školske godine i to je najgore vrijeme za trke. Školarci naganjaju završne prosjeke, a studentima su ispitni rokovi. broj prijavljenih rapidno padne i brojka se ne oporavi čak niti na jesen. to osjetimo i mi u klubu. Umjesto četrdeset koliko nas je bilo na Plitvicama kako sada stvari stoje jedva nas je preko 20-25. Nadam se da će za PH na Platku ipak brojno stanje malo popraviti.Rok za prijavu je već ovaj tjedan što mi ne odgovara jer uvijek kada je rok veći od 8 dana prije trke ljudi ništa ne znaju i imamo manji odaziv. No tako je, kako je.

Jučer smo odradili i jedan lagani trening po obroncima Medvednice. Za divno čudo osim nas bilo je tamo i dosta šetača, trkača, a i ponešto orijentacista. Sve to ne bi bilo čudno da nije ponedjeljak kada je obično na tom dijelu prava pustoš. Ivek me sve više oduševljava. Prije par mjeseci kada je došao na prvi trening jedva je istrčao jedan krug po Bundeku, a jučer bez problema odradi šnitu do Kraljičinog, pa na Medvedgrad...Sve je stvar u volji i upornosti. Ako Ivek može kojemu fali pola mišića na nozi pitam se gdje su svi naši mladi koje stalno nešto boli, žulja, smeta, pada im rosa, lišće, puni je mjesec...  

EOC i ostalo

Kada je Thierry nakon finala srednjih staza izjavio da mu je nestalo motivacije poslije greške u zelenom apsolutno ga mogu shvatiti. Nikada nisam volio terene koji su bili "zeleni" sa vegetacijom u kojoj ostavljaš pola svoje kože. Kada bih mogao birati trčao bi po šumama koje obiluju visokim hrastovima sa gotovo nikakvom niskom vegetacijom. U obzir bi došli i otvoreni alpski tereni poput Švicarske, Austrije i Italije gdje ti pogled puca na prekrasna brda i daje ti neku dodatnu snagu.

Europsko prvenstvo ove godine nije bilo takvo. Tereni su podsjećali na Varaždinske toplice i to na onaj zarasli strmi dio. Kada pogledaš u kojem stanju su ljudi dolazili na cilj, sve se zamisliš da li bi to htio. No već duže vrijeme kada gledamo svjetske elitaše primjećujemo da oni u šumi nemaju "respect" prema gustišima. Jednostavno u punom trku prolaze (manje više) kroz njih bez obzira na posljedice. Pogledate li malo fotogaleriju vidjeti ćete cijeli niz slika djevojaka i dečki sa cijelom silom ogrebotina, poderotina na rukama i licu. Nitko se ne štedi i trči se doslovce na nož.

Rezultati Europskog nisu iznijedrili neko novo ime. Simone je samo potvrdila ono što smo naslućivali i nakon sprinta. Vratila se u punoj snazi i što je staza duža to je bolja. Na dugim stazama deseta u poretku ima preko jedanaest minuta zaostatka!!! Šta reći o fantastičnoj Vroni Konig Salmi? Imam osjećaj da je ove godine jača nego lani, a godine se bliže 40toj. Gotovo istu stvar napravio je i Hubmann u muškoj konkurenciji. Švicarci su stvarno sila za sebe. Hoće li u Norveškoj uspijeti zadržati ovu visinu forme i razinu orijentacije? Vidjeti ćemo kroz dva mjeseca.

Na domaćoj o-sceni izvrsna konkurencija na Vihorovom danu precizne orijentacije. Odradili smo dvije trke, a nastupilo je četrdesetak natjecatelja iz Italije, Češke, Slovenije i Hrvatske. Za preciznu orijentaciju stvarno solidan odaziv. Kada tome pridodamo da smo imali Svjetskog prvaka iz 2007. Krešu Keresteša, dvostrukog viceprvaka Svijeta iz 2008. i 2009. Zdenka Horjana i četvrtoplasiranog sa lanjskog WTOC-a Čeha Pavela Dudika mora se priznati respektabilno. Po prvi puta isprobali smo i dvije "klasične" precizne orijentacije u jednom danu. Veliki organizacijski pothvat, ali i dosta veliki napor za natjecatelje. Jednu trku odradiš bez nekih problema za 80 - 100 minuta, ali kada dva puta provedeš na terenu po 100 minuta to je već fino opterećenje. Ivica i Jasminka su odradili dobar posao, a Vihoraši pripomogli na dan trke logistikom. Za divno čudo niti jedna kontrola nije nestala iako je bilo i pijanaca u Maksimiru, egzibicionista... i puno šetača koji su zanimanjem gledali što se događa.

Kompletne rezultate i obradu stavljamo uskoro na web, a ne zaboravite se prijaviti za trku u subotu u Lokvama. Rok za prijave je sutra.

EOC -srednje staze

I dok Hrvatskom kiša pada nemilice i Slavoniju polako pretvara ponovno u more u Bugarskoj je danas dan finala na srednim stazama. Rezultate možete opet pratiti u živo, pa tko ima vremena neka baci pogled . Za sada vodi Sarah Rollins iz Velike Britanije, ali one najbolji startati će tek za pedesetak minuta, dok dečki startaju za jedan sat. Možete slušati i radio prijenos na engleskom. Danas možete vidjeti i kartu sa štafete.

Srećom za nedjelju je prognoza daleko bolja, tako da bi precizna orijentacija trebala proći u boljim vremenskim uvjetima. Z trku je prijavljeno tridesetak natjecatelja iz Češke, Slovenije, Italije i Hrvatske. Prema pristiglim prijavama biti će to najjače trke u preciznoj orijentaciji na prostorima Hrvatske. Možda ne toliko po brojnosti, ali sigurno po kvaliteti natjecatelja.

EOC štafeta

U tijeku su štafetna natjecanja na Europskom prvenstvu u Bugarskoj. Nakon druge izmjene kod djevojaka vodi Češka koju je Dana Brozkova dovela sa petog na prvo mjesto. No prve četri reprezentacije su u principu u grupi i imaju velikih pet minuta prednosti pred ostatkom štafeta. Borba za medalje voditi će se na kraju između Švedske, Finske, Švicarske i Češke, a to znači borbu između najvećih - Hellene Jansson, Minne Kauppi, Eve Jurenikove i naravno Simone Nigli. Hoće li Simone ovoga puta ipat biti bolje sreće od WOC-a kada je izgubila vodeću poziciju na kontroli koja je bila vrlo diskutabilna (rupa u zelenom)?

Pratite live rezultate

09:30

Na prvom prolazu u trećoj izmjeni vodsvo je preuzela Šveđanka Hellena Jansson, Eva Jurenikova je druga, a Minna Kaupi treća sa nešto manje od minute zaostatka. Simone Nigli izgubila je priključak i trenutačno zaostaje nešto manje od dvije minute.

09:40

Obrat!!!

Na drugu prolaznu kontrolu prve zajedno dolaze Simone Nigli i Minna Kaupi. Dvanaest sekundi iza njih u paketu dolaaze i Jurenikova i Jansson. Slijedi fantastična borba u zadnjim kilometrima staze. Sa nestrpljenjem očekujemo vijesti sa treće prolazne kontrole od koje do cilja ima samo dvije minute. Zadnja izmjena ima oko 1000 metara dužu stazu.

09:52
Na zadnju prolaznu kontrolu prva dolazi Minna Kauppi, a odmah iza nje Hellena Jansson! Simone je 40 sekundi iza njih, a Eva Jurenikova gotovo dvije minute iza.

09:54
Nakon nešto manje od dva sata borbe djevojke su utrčale u cilj. Zlato za Švedsku (Jansson), srebro za Finsku (Kauppi) i bronca za Švicarsku (Nigli). Neizvjesna borba vodila se kroz cijelo vrijeme i to sa puno obrata na stazi.Prve tri štafete su u jednoj minuti razmaka i malo mi je žao Čehinja koje su gotovo do samog kraja držale priključak. Za manje od pola sata kreće i start muških štafeta.

11:05
Polako se bliži kraj prve izmjene kod muškaraca. Većina štafeta je u cilju, a razmaci su vrlo mali. Vode trenutačno Šveđani, ispred Francuza i dvije Norveške štafete. Prvih čak šesnaest štafeta nalazi se na razmaku od minute i nešto sitno sekundi. Solidnu trku otrčao je i Andraž Hribar za Sloveniju koja je trideseta u poretku, a iza njih su štafete Ukrajine, Estonije, Italije, Rumunjske, Srbije, Danske, Turske...

11:40
Švicarska u vodstvu ispred Švedske i Norveške nakon druge izmjene. Odmah iza njih su i Francuzi sa manje od minute zaostatka, a znamo tko trči zadnju izmjenu za trikolore. Čini mi se da će i kod muškaraca biti vrlo zanimljiva završnica. Zadnja izmjena ima oko 9000 metara dugu stazu i na kraju će opet odlučivati sekunde. Stvarno fascinantno koliko ujednačeno idu vrhunski natjecatelji.

13:30
Švicarci su ipak pobijedili. Niti veliki Thierry na kraju nije uspio protiv Mathiasa Merza. No Francuska je konačno dočekala i tu štafetnu medalju. Nakon razočarenja na WOC-u u Češkoj i Mađarskoj gdje su izgubili gotovo sigurne medalje nesretnim slučajem, vjerujem da će ovo srebro ipak zaliječiti rane. Norvežani su na kraju uzeli broncu ispred Švedske 1 i 2. Švicarska 2 je šesta, a Slovenci su na kraju 29. ispred Portugala, Španjolske...

Uglavnom se opet pokazalo da su štafetna natjecanja uvijek najzanimljivija za pratiti i vrijedilo je povremeno baciti pogled na ekran dok su se izmjenjivali u vodstvu. Na Europskom prvenstvu sada slijedi dan odmora pa kreću finala srednji i dugih staza.

Europsko prvenstvo - Bugarska

Dok smo mi trčali po Plitvicama nešto istočnije od nas u Bugarskoj se održava Europsko prvenstvo za seniore u orijentacijskom trčanju. Kako HOO nije predvidio financirati ovu akciju, a i inače sredstva koja imamo nisu dostatna za nastupe na Svjetskim prvenstvima Hrvatska tamo nema predstavnika. Svejedno je zanimljivo pratiti rezultate, karte i plasmane naših susjeda Slovenaca za koje nastupaju Janez Pretnar, i naši susjedi iz Brežica Jaka i Andraž.
Jaka je pokazao izuzetnu formu i na Ačkovom kupu na kojem je pobijedio ispred Matjaža, dok je Andraž također konstantan i svoju formu pokazuje nizom izvrsnih rezultata ove sezone. Možemo reći za obojicu da su sigurno u rangu Matjaža. Njihova motiviranost nakon slabijih rezultata na WOC-u prošle godine opet je vrlo visoka, ali sudeći prema rezultatima sprinta nije im se baš otvorilo. Andraž je na kvalifikacijama sprinta bio 31. od 38 natjecatelja, Pretnar 36. od 37. natjecatelja, a Jaka 34. od 37. natjecatelja. Vremena koja su ostvarili daleko su od loših, dapače trčali su ispod 6min/km, ali EOC je takvo natjecanje na kojem nema "slabih" natjecatelja. Pobjednici po grupama trčali su oko 4min/km što je fantastično brzo. Ako pogledamo malo kartu sa trke vidjeti će se da je prvi dio bio klasični sprint po parku, a drugi dio trčao se po pješčanim dinama uz more. Hrvatski juniori koji su trčali u Bugarskoj znaju koliko je teško trčati po tom pjesku i koliko snage izvlači iz svakog natjecatelja. U B finalu su doživjeli potpuni debakl, Andraž je diskvalificiran, a Jaka nije niti startao. Na kvalifikacijama dugih staza nisu baš puno bolje prošli: Jaka diskvalificiran, Pretnar također, a jedino je Andraž nešto bolji na 26. mjestu. Šteta, jer znam koliko im je bilo stalo do dobrog nastupa. Tereni dugih staza bili su kontinenatalni i trebali su im odgovarati. 

Ako pogledamo žensku konkurenciju vidjeti ćemo da su sve favoritkinje tamo, ali jedna se opet ističe. Simone Nigli definitivno je na starim stazama slave. Nakon gotovo pola minute prednosti pred svjetskom elitom u kvalifikacijama sprinta i u finalu je bila na vrhu. Osvojila je srebro iza Helene Jansson, a njih dvije su gotovo minutu ispred ostatka konkurencije. Na kvalifikacijama dugih staza čak je 4 minute ispred drugoplasirane Vroni Konig. 

Kod muškaraca je u sprintu slavio švicarski specijalist za sprint Fabian Hertner ispred svog kolege Daniela Hubmana, a treći je legendarni šveđanin Emil Wingstedt poznat po svojim švedskim čarapama. A šta reći na činjenicu da je u prvih 8 čak 6 Švicaraca?! Na kvalifikacijama dugih staza svoju kvalitetu potvrdio je i Thierry koji je također uvjerljivo pobijedio u svojoj grupi. Dobra duša svjetske orijentacije sigurno je jedan od favorita za medalju ako ga ne pojede npr. lav u šumi ;) kakve je sreće.

Danas se trče kvalifikacije srednjih staza, Thierryeva perjanica među disciplinama. Hoće li ga netko uspijeti skinuti sa trona? Ostaje nam da pratimo rezultate.