Lokve 2009

Svjetsko prvenstvo je iza nas i okrećemo se domaćim trkama. Kako na Svjetskom nisam imao previše vremena pisati popratne tekstove jedan cjelokupni osvrt osvanuti će kroz naredne dane ovdje negdje, a do onda malo o utrci u Lokvama.

Početak jesenskog dijela sezone u Hrvatskoj već tradicionalno počinje krajem Kolovoza u Lokvama. Rekli bi ugrijavanje laganim sprintićem. No moram priznati da su me ove godine iznenadili. Sprint je bio sve samo ne lagan. Obilovao je i orijentacijom i fizikalijama. Rekao bi iznenađujuće dobro za Tomicu postavljača :). Onako na brzinu izbrojalo sam dobro preko 100 metara uspona na 2,4 km staze. No krenimo od početka.

Dolaskom na start pada pogled na teren, poluotvoreno zemljiše sa puno grmića, drveća, livada i zaraslih livada. Nije da baš obožavam ovaj tip terena, ali šta se može. WOC nas je naučio da i po "shitu" treba gaziti junački. Kako sam startao zadnji u kategoriji imao sam vremena pogledati kamo konkurencija odlazi na prvu KT, ali i tu je koncepcija staze bila dobra pa se već nakon pedesetak metara natjecatelj izgubio iz vida. Dakle ništa od tih informacija. Startao sam relativno jako i osjetio umor u nogama već na prvom usponu. Sam sebi sam rekao da to nebi trebalo biti tako jer sam si uzeo dovoljno vremena za odmor nakon Mađarske. No ubrzo gubim taj osjećaj i pokušavam ići što je jače moguće kroz granje i po đombama na livadi. Prvu zelenu barijeru prošao sam bez problema, ali u drugoj sam dobrano zapeo. Izlaskom na livadu uočavam Grbca na grebenu koji skreće na KT-u. Malo mi ne štima pozicija i na vrijeme uočavam da nije naša. Sve skupa do prve imam više od 40 sekundi greške. Ne dobro za sprint. No s obzirom da se radi o terenskom, a ne gradskom sprintu sve je još uvijek otvoreno. Od prve na dalje istrčavam skoro sva brda (malo hodanja na uspon prema šestoj KT), i nemam problema sa orijentacijom. Na desetoj radim još jednu manju grešku jer me odvukla tuđa kontrola, ali na vrijeme uočavam kodni broj i tu gubim još 15-20 sekundi. Slijedi ganjanje prema gradskom dijelu u kojem radim još jednu manju grešku u izboru varijante na zadnju. Skrećem jednu ulicu prerano i tu je otišlo još 5-10 sekundi na dužinu varijante. Sve u svemu mogao sam ići još minuticu brže, ali s obzirom na teren nije loše. Matjaž je očekivano slavio iako po vremenu i njegovoj brzini mislim da je mogao još minutu, dvije brže. Salopek na kraju treći (opet nije bio na proglašenju :( ) Edi na kraju četvrti. Bio je uvjerljivo drugi do šeste kontrole na kojoj gubi minutu i onda na osmoj KT još oko pola minute. Teško nadoknadivo. Ostatak ekipe je na malo većem razmaku iza vodeće četvorke.

Kod djevojaka je Eva vrlo uvjerljiva, Ivana u bolovima peta. S obzirom da nije radila prevelike greške moramo vidjeti gdje je izgubila dragocijene minute.

Ostali Vihoraši vrlo dobri, Nina druga, Luka drugi, Karlo drugi. Ukupno četri druga mjesta.

Idući vikend idemo u Međimurje. Spremamo se na zelenjavu i još jednu borbu sa vegetacijom. :)

Spremamo se doma

U trenucima dok se spremamo doma i rješavamo zadnju papirologiju, žalbe, skupljamo račune, tražimo mehaničara, kupujemo slike...ispraćujemo sve koji su bili sa nama ovaj tjedan. Hvala svima u ime ekipe sa WOC-a i WTOC-a. Navijali ste za nas i bodrili kada je bilo potrebno i kada je bilo najteže. Još jednom velika Vam hvala Sanja, Luka, Nenad, Ivan, Jan, Dunja, Eva, Pia, Til, Gerit i Matija.

ZDENKO HORJAN VICEPRVAK SVIJETA !!!

Zdenko je obranio titulu viceprvaka Svijeta u preciznoj orijentaciji. Ekipa je sedma od 16, dakle također solidna.

Imamo drugu medalju u povijesti za Hrvatsku. Braaaavo Zdenko. Iako je karta bila izuzetno loša, a zadaci diskutabilni Zdenko je još jednom pokazao da se zna prilagoditi situaciji. Ostaje mala žal za zlatom koje mu je izmaklo za jedan bod, ali tako je to u sportu.

Svaka čast Zdenku. Nadamo se da će i iduće godine iznaći motiva i mogućnosti da u Norveškoj napadne zlatnu poziciju.

Naši navijači su bili najbučniji na proglašenju. Posebno treba istaknuti Ivana Draušnika koji je došao bodriti ekipu. Hvala mu još jednom.

Fotke iz prve ruke su gore.

Finale srednjih staza

Dana Brozkova i Thierry Guorgiou su novi Svjetski prvaci. Super trka na ne baš prekrasnom terenu. Hrvati u gledalištu :)) Jan je bio prvi Hrvat koji je direktno čestitao Svjetskom prvaku.

WOC otvaranje prvenstva

Danas je bilo službeno otvaranje WOC-a i WTOC-a. Konačno je i Hrvatska reprezentacija kompletna.

woc 2009 long kvalifikacije

I long je iza nas. Matjaž je podesio nišanske sprave i danas je dotrčao do 20. mjesta. Dobra trka, ali još je malo falilo do A finala. Ostatak ekipe trčao je u okviru svojiih i naših mogućnosti. Dali su sve od sebe i to je najbitnije. Nažalost Ivana je pred kraj trke izgubila na trenutak koncentraciju i preskočila je kontrolu koja je bila na varijanti, a protrčala je doslovce pored nje. Šteta, no šta se može nadamo se još boljim rezultatima svih na sprintu. Na programu je više šumski sprint nego gradski. Sutra je i službeno otvaranje prvenstva pa ćemo se malo i odmoriti jer nema trka. Napraviti ćemo model event za sprint i uglavnom skupljati snagu za daljnje trke.

Nisam uspio puno snimati danas, a i ono što sam uhvatio je bilo više iz ruke dok sam našima dodavao osvježenje i vikao im prolazna vremena kome je trebalo...

WOC 2009 middle kvalifikacije

Eto nakon par dana bez neta uspijeli smo upogoniti laptop i mrežni kabl. Sve funkcionira pa će valjda i vijesti biti redovitije.

Kasno je, ali samo kratko. Atmosfera u repki je super, staze na visini WOC-a, smještaj Mađarski...

U2 savršenstvo

Šta reći nakon ovakvog koncerta? Sve je već rečeno, a utisak je stvarno takav, savršeno, impozantno, najbolje do sada. Svojim kocertom U2 je dokazao da je tamo gdje treba biti, na vrhu i da ga nitko neće u dogledno vrijeme skinuti sa te pozi

cije. Nakon koncerta čovjek se pita i šta sada? Svaki koncert nakon njih ispasti će možda ne smiješan, ali u svakom pogledu manji, neatraktivniji. no dobro, sada smo u euforiji, ali utisak je takav. Od Vihoraša osim Ivane i mene viđeni su Hoki i Ivka, Iskra i Irena a vjerojatno je bio još pokoji u masi od 60tak tisuća ljudi.

Organizacija je bila savršena, bez ijednog propusta (barem vidljivog), a što je iznenađujuće nije bilo niti jednog incidenta. Nevjerojatno, ali istinito, 120 000 ljudi pohodi Maksimir u dva dana i policija besposlena, a inače 20 luđaka dođe na nogometnu tekmu i cijeli grad ima frku. Toliko o ljudima koji su bili tamo.

Šaka u oko je jedno stadion koji je totalna katastrofa. Ne znam kako taj stadion ima uopće bilo kakvu dozvolu, a kamoli uporabnu za utakmice i slično. Dinamo nije uložio jednu kunu u objekt na kojem obitava i kojeg 99% koristi samo on. Grad za umišljene veličine treeba sve plaćati. Ma katastrofa. U Svijetu ne bi dobili niti jedne kune poreznih obveznika već bi sami privređivali i održavali svoj pogon. Ja osobno glasam za rušenje stadiona i proširenje ZOO vrta na tu parcelu, a nogomet neka ide na neku bolju, ljepšu lokaciju i po mogućnosti što dalje od grada gdje se mogu loptati, a navijači neka divljaju po pustim ledinama. Tako nitko neće stradati, manje gužve za policiju, građane, parkiranje, nema demoliranih tramvaja...

Po običaju na koncertu smo uz sebe imali fotić pa je palo i nekoliko slikica, a i filmića. Neke fotke ispale su stvarno dobro pa eto dijelimo atmosferu sa svima koji čitaju blog. Za snimke sa Zg koncerta odite na Youtube. Ima ih stvarno savršenih.

Vihor sprint kup - 13.09.2009.

U nedjelju 13.09.2009. na Bundeku će se održati Vihor sprint kup natjecanje u sprint orijentaciji i preciznoj orijentaciji. Kako sada stvari stoje nebi trebalo biti promjena, ali s obzirom na lokaciju i prema riječima upravitelja

ne možemo Vam ništa garantirati ako netko odozgora ne kaže drugačije.

Tako je bilo i prošle godine kada smo morali zbog depeše odozgora mijenjati termin, a da ne kažem da smo morali samo par dana prije trke mijenjati cijelu koncepciju zbog VIP domjenka koji se taj dan navečer održavao na našoj lokaciji.

Nadamo se ipak najboljem. Ako nas vrijeme posluži možete se i okupati na Bundeku, a s obzirom na recesiju očekujte maksimalno dobre staze :) uz minimalne troškove. Uveli smo i kategoriju MŽ12 za naše klince. Njima se neće bodovati za sprint Kup, ali biti će za gušt i prestiž.
Poziv pogledajte ovdje.

S obzirom da je tih dana i završetak prvog tjedna u školi nadamo se da će i odaziv biti što veći. Tjedan dana prije trebali bi biti u Međimurju, a još vikend prije u Lokvama na trci Sv. Roka. Poziva za te trke još nema, ali valjda budu u dogledno vrijeme.

Iskoristite još ovaj mjesec za odmor, a onda punom parom u nastavak sezone.

Subota je još u povojima, ali vjerojatno ćemo neko lakše rastrčavanje nabaciti kao što smo i jučer odradili.

Za nedjelju ću samo reći U2 - zapadna tribina. Karte su u džepu, a bome bi ih mogao slušati i sa terase jer će se prema svemu sudeći dobro prašiti.

Potop u Švicarskoj

Prije samo tri godine kada smo sudjelovali u Zermattu na 6 dana Švicarske rekli smo da je to najljepša trka koju smo ikada trčali. Planine, žičare, okoliš, jezera, konkurencija, organizacija, 7 sunčanih dana na trkama, sve je bilo vrhunsko. Koliko smo onda imali sreće govore i informacije koje dobivamo iz Švicarske ovih dana kada se održava to isto natjecanje.

Već prvi sprint Schwytzu odrađen je po kiši, a organizator je upozoravao natjecatelje na velike količine kiše koje dolaze. Koliko su bili u pravu govori podatak da su te noći morali evakuirati ljude iz kampa u obližnju dvoranu. Drugog dana natjecanja vojska je prevozila natjecatelje dio puta u planine, a na povratku su jednostavno zaboravili na dio njih pa je tako više od 200 natjecatelja po jakoj kiši u brdima čekalo povratak preko dva sata. Taj isti dan na start se penjalo nevjerojatnih 700 metara visinske razlike za što je trebalo oko 2 sata!!!. Trećeg dana natjecanja organizator je zbog opasnosti otkazao trku za sve natjecatelje mlađe dobi i sve veterane. Nažalost jedan natjecatelj je toga dana i umro na stazi od posljedica srčanog udara. Zbog kiše i velikih muljevitih odrona zatvorena je i cesta koja je trebala biti put prema natjecanju četvrtog dana. Organizator je uspio nekako zamjeniti dane pa su iskoristili staze za šesti dan natjecanja, a s obzirom da je za kraj tjedna prognoza ipak bolja nadamo se da će ipak uspijeti natjecanje privesti kraju.

Zasigurno znamo da je obitelj Ocvirk u Švicarskoj na toj utrci pa se nadamo da su dobro i da nemaju nikakvih problema zbog ovako lošeg vremena. Eto nažalost niti Švicarci nisu uspijeli baš sve predvidjeti. Grozno je to kada pripremaš neku trku više od godinu dana i onda te vremenske prilike doslovce unište.

Na današnjim slikama možete vidjeti kako je to bilo u Švicarskoj prije tri godine kada su Vihoraši bili tamo.

To bi bilo to

Jučerašnji trening zadnji je jači trening prije WOC-a. Od danas na dalje na rasporedu je punjenje akumulatora, lagana istrčavanja, malo karte i sličnih stvari. Ništa opako. Možda nabacimo još koju provjeru prije vikenda na 5km. Vidjet ćemo.

Trening je taman sjeo između kiše i kiše tako da se zrak malo ohladio, a dalo se je i disati. Doduše znoj je nakon treninga curio kao lud, a majica je bila tako mokra da mi se činilo da sam se okupao u jezeru. Sparina je bila skoro kao u Japanu. Dobrih dvadesetak minuta iza treninga tijelo se još uvijek znojilo. Na nadstrešnici nas se skupilo četvero, Nikolina, Ivana, Krešo i ja. Raspored vježbi uobičajen. Zagrijavanje cca. 15 minuta, vježbe snage dvije serije (od kuda samo izvlači te vježbe, svaki puta me iznenadi barem jednom novinom) i trčanje.

Trkački dio odradili smo u dvije etape. Prvo pet kratkih sprint uzbrdica, a nakon toga još fartleki. Cure su imale određene dionice koje trče u bržem i sporijem ritmu, a ja posebni zadatak tri izmjene po 5 minuta jako i 3 minute lagano na cca. 5km. Na kraju mi je falilo još kruga za završetak jake dionice pa sam produžio na nekih 5,5km. Sve skupa sa laganim dijelovima 24 minute (9 laganih) što je ispalo nešto ispod 5 min/km.

Sutra je praznik, lagani trening, radovi u kući...Vikend smo još tu (koncert se ne propušta), a u ponedjeljak via more. Malo kupanja i opuštanja prije WOC-a neće škoditi.

Trimtex

Igrom slučaja na lageru je ostalo još nešto novih dresova od Trimtexa. Ostale su veličine L i XL koje nisu plaćene, pa tko želi novi dres neka mi se javi do kraja tjedna. Cijena prava sitnica :)

Oni koji su ih imali priliku isprobati kažu da je to najbolji i najljepši dres ikada napravljen za Hrvatsku reprezentaciju. Koliko me moje sjećanje služi imali smo razne varijante dresova za Svjetski kup 1992, WOC 1993, Vojna prvenstva 1993, 1994, 1999, WUOC 1996, Alpe Adria 2008...Tko bi ih sve popamtio.

Osobno su mi zadnja dva dresa najdraža jer smo Ivana i ja radili na designu, ali kvalitetom Trimtex ipak odskače. Nažalost baš tu zadnju varijantu sami financiramo, ali eto šta možemo takva su vremena i mislim da omjer uloženo-dobiveno opravdava investiciju.

Grafičar

Subotnje jutro, sparina u gradu, a na obroncima Medvednica ugodna temperatura. Plan treninga je bio lagano trčanje na Grafičar i porcija graha za uporne. Na kraju smo nažalost imali samo lagano trčanje, jer je dom zatvoren zbog godišnjeg odmora. No usprkos tome bio je to lijepi trening, po još ljepšem vremenu. Prvu pauzu napravili smo na Kraljičinom kada suHelena i Vlado odlučili da ne idu sa nama do doma, jer ih čeka još put u Slavoniju tako da smo za drugi dio treninga ostali Luka, Krešo, Ivana i ja te Nenad na biciklu. Krenuli smo stvarno sa noge na nogu, a u trenutku kada je Luka malo popustio odlučio sam malčice ubrzati ritam. Ništa pretjerano, ali tek toliko da nogice osjete brda. Od Kraljičinog do Grafičara išao sam 25 minuta, a vjerujem da su tu dionicu Ivo, Ivko i Tome u svoje doba išli debelo ispod 20 minuta. Vatreno krštenje imali su Luka i Krešo kojima je ovo prvi ovakav uspon. Na livadi podno doma napravili smo pauzu, istegli se, malo popričali i krenuli pješice nazad u Šestine. Namjerno nismo trčali nizbrdo kako nebi došlo do povreda. Danas smo u 18:00 u Maksimiru.

Nedjelju smo iskoristili za popunjavanje rupa u kućnim radovima, police, farbanja, brušenja, ukrasne letvice... i tako cijeli dan. Do odlaska na WOC treba i to završiti :)